“William Wilson” kratka je priča jednog od najpoznatijih pisaca gotičke fantastike, Edgara Allana Poea. Najznačajniji nadrealni element u njoj je motiv dvojnika, što u priču unosi fantastične elemente mistike i jeze. Ova je priča prvi put objavljena u časopisu Burton's Gentleman's Magazine, davne 1839. godine. Kasnije je uvrštena u Poeovu zbirku “Priče groteske i arabeske”, objavljenu 1840. godine.
Kao i većina Poeovih djela i ova pripovijetka je napola autobiografska. Sadrži elemente koji veoma nalikuju piščevom stvarnom životu. Govori o bahatom i strogom dječaku Williamu Wilsonu koji je odrastao u internatu i kojeg su se svi dječaci bojali. Među dječacima je bio samo jedan kojeg nije uspio zaplašiti i taj dječak ne samo da je veoma nalikovao na Wilsona, nego je s njime dijelio i ime i datum rođenja. Wilson je mrzio tog dječaka baš zbog njegova inata. To rivalstvo proteglo se kroz njihov čitav život. Wilsonov dvojnik pojavljivao bi se u njegovu životu dovoljno da otkrije njegove pokvarene namjere, da ga raskrinka, ponizi ili dovede u opasnost. Na kraju Wilson dobije priliku da i ubije svog rivala, sve dok odjednom u njemu ne vidi svoje vlastito tijelo.
Motiv dvojnika, koji se kasnije u književnosti često uzima kao fantastičan element, u ovoj je priči upravo to, samo što je svojevremeno ova ideja bila poprilično originalna. Fantastika leži u tome što se kroz cijelu priču ne zna za sigurno je li Wilsonov dvojnik stvaran lik, što bi ga činilo nadrealnim, ili je samo njegov alter-ego, materijalizacija podvojene svijesti, što bi Wilsona činilo bolesnikom, odnosno dvojnik bi mogao biti realno objašnjen. U svakom slučaju, uloga dvojnika jest da djeluje kao Wilsonova savjest.
William Wilson se od ostalih Poeovih djela razlikuje po tome što nije napisano poetično niti slikovito. Ova priča ispričana je vrlo kratkim, odmjerenim rečenicama, bez pretjerivanja u opisima ili samom izrazu. Autor se u ovom slučaju puno oslanja na čitateljevu maštu koja bi trebala potaknuti tu jezivu atmosferu, po kojoj je Poe toliko dobro poznat. Temelj strave ove priče počiva na racionalnosti i logici i upravo je zbog toga trebalo uložiti puno truda da čak i takva ostvari svoj fantastičan potencijal.
“Willam Willson” je jako dobro primljen od strane čitatelja i kritičara te je kroz godine imaju jako puno adaptacija u književnosti, kazalištu i u filmu.
Vrsta djela: kratka priča
Vrijeme radnje: 19. stoljeće
Mjesto radnje: London
Tema djela: utjecaj dvojnika Williama Wilsona na njegov život
Ideja djela: savjest ponekad može biti jaka i ako se trudimo ne slušati je
Kratak sadržaj
William Wilson pripovjedač je ove priče i za ove potrebe želi sakriti svoje pravo ime, uglavnom zbog svih loših stvari koje je napravio u svom životu. Za njih najviše krivi okolnosti u kojima je živio i iskušenja s kojima se susretao, a za koje je bio preslab da im se odupre. Za svoje ponašanje krivio je i gene, koje je smatrao zlima. Čak su i njegovi roditelji bili nemoćni da ga okane od zla, jer je i kao dijete bio najveći nevaljalac u kući.
William Wilson je pohađao osnovnu školu koja je nalikovala na zatvor. Učitelji su zahtijevali red, rad i disciplinu. Upravitelj škole bio je pastor dr. Bransby. Wilson je bio zločesto dijete koje se svojim karakterom nametalo ostalim učenicima, a ovi su mu se pokoravali jer su ga se bojali. Zapravo svi, osim dječaka koji je nosio njegovo ime. Drugi William Wilson ne samo da se isto zvao, nego se i rodio na isti datum, bio iste visine i imao iste crte lica kao on. Wilson se sa svojim dvojnikom stalno nadmetao, jer mu je ovaj stalno prkosio. To rivalstvo ubrzo je prešlo u mržnju
Kada je Wilson postao mladić, počeo je pohađati Eton, poznatu školu u Engleskoj. Sjećanja na dječaka koji mu je nalikovao već su počela blijediti. Wilson je studentski život živio rasipno i raskalašeno. Puno je pio i zabavljao se. Jednog jutra, kada se probudio mamuran, učinilo mu se da vidi svog dvojnika, koji ga je počeo opominjati zbog života kakvog živi.
Nakon Etona, Wilson se upisao na Oxford, gdje je također živio rasipno, a na kraju je počeo i kockati. Svojim domislicama štetio je svima oko sebe, pa čak i one koji to nisu zaslužili. Svi su počeli prezirati Wilsona. Upravo tada, ponovo ga je posjetio dvojnik. Raskrinkao je Wilsona, zbog čega je ovaj morao napustiti Oxford i početi lutati svijetom.
Ali gdje god bi Wilson otišao, dvojnik bi ga pronašao. Kada više nije želio bježati od njega, pozvao ga je na dvoboj. Održao se u Rimu, u vrijeme karnevala. Wilson je u dvoboju zario mač u prsa svome dvojniku i mučitelju. Ali tada, u ogledalu je vidio svoj lik i okrvavljeno lice. Stigle su ga smrtne muke kada je napokon priznao dvojniku da ga je pobijedio, ali da sada s njim i umire.
Analiza likova
Willam Wilson – glavni lik pripovijetke i njen pripovjedač koji pati od sindroma dvostruke ličnosti ili nekakve materijalizacije svoje savjesti. Još kao dijete bio je svojeglav i pomalo zao, ali i vrlo hirovit, zapovjednički nastrojen i maštovit. Zbog lošeg odgoja, slično se nastavio ponašati i kao učenik i student, kada je počeo i piti, kockati se i živjeti raskalašenim životom. Ali svaki puta kada bi radio nešto izuzetno loše, pojavio bi se njegov dvojnik koji bi ga ili prozvao zbog onoga što čini ili bi ga raskrinkao. Zbog toga je Wilson želio ubiti svog dvojnika, ali kada je do toga došlo, na kraju je shvatio da je ubio samoga sebe.
Edgar Allan Poe biografija
Edgar Allan Poe jedan je od najvećih književnika na svijetu, poznat po svojim jezivim, fantastičnim pričama, sa gotičkim i horror elementima. Rođen je 1809. Godine u Bostonu , kao drugo dijete od njih troje. Otac mu je bio odvjetnik koji se s vremenom počeo baviti glumom, pa je tako upoznao i svoju suprugu, englesku glumicu i Edgarevu majku. Oboje roditelji umrli su 1811. godine, uslijed epidemije tuberkuloze. Tako je Poe ostao siroče.
S tri godine, Edgar Poe je usvojen, odnosno počeo je živjeti u domu imućnog škotskog trgovca Johna Allana. Upravo je njegovo prezime Edgar uzeo kao svoje drugo ime. S Allanovom obitelji, Edgar je živio u Engleskoj sve do 1920. godine. Nakon toga vratio se u SAD i upisao Sveučilište u Virginiji. Tada se mladi Edgar prepustio raskalašenom načinu života. Mnogo je pio, kockao i zaduživao se. Zbog toga ga je očuh ispisao s fakulteta i dao mu činovnički posao.
Edgar Allan Poe htio je izbjeći takvo zaduženje, pa je pobjegao u Boston. U to vrijeme izdao je svoju prvu zbirku pjesama – Tamerlan, objavljenu 1827. godine. Neimaština ga je natjerala u vojsku, nakon čega ga je očuh upisao u poznatu vojnu akademiju West Point. Poe je zbog svog ponašanja vrlo brzo izbačen iz nje. To je dovelo do velikih nesuglasica između njega i očuha, pa je izbačen i iz kuće. Čak ni nakon smrti 1831. godine, Allan svom posinku nije ostavio nikakvo naslijeđe.
Edgar Allan Poe našao se na ulici i pokušavao je zaraditi izdavanjem svoje zbirke pjesama Pjesme. U tome nije uspio, pa se preselio k tetki u Baltimore. Tu se počeo baviti novinarstvom i nastavio pisati svoja poznata djela. U međuvremenu se oženio Virginijom Clemm, svojom sestričnom koja je imala samo 13 godina.
Nakon toga Poe se s obitelji seli najprije u New York, pa u Philadelphiju. S vremenom se ponovo vratio u New York, ne ostvarivši svoje poslovne naume. 1847. godine umrla mu je supruga, a i on sam počeo je osjećati nadolazeću kraj. Objavio je svoje mistično djelo Eureka. Vratio se u Baltimore, gdje je i umro 1847. godine. Pokopan je uz suprugu i njenu majku.
Autor: V.B.
Komentariši