Zlatokosa

Bajke su priče napisane da traju vječno. Iz njih uvijek dopire važna pouka za čovjeka, a ona najvažnija je da će dobro uvijek prevladati. Iako su plod mašte, junaci u bajkama nam daju nadu kako i mi možemo savladati prepreke koje se nađu pred nama.

U ovoj bajci ljubav pobjeđuje. Glavni junak Ljubo je htio svome kralju učiniti uslugu, no nije slutio kako će se zapravo njemu na tom putu dogoditi ljubav. Izvršavajući princezine zadatke pokazao je koliko mu je do nje stalo i ona se naposlijetku zaljubila. On je bio kraljev poslanik, a njegova ljubaznost je došla do izražaja kada je strpljivo slušao princezine priče ali i naredbe.

Zlatokosa je zapravo smišljala zadatke kako bi preispitala Ljubinu odanost. On je bio odan svome kralju do posljednjeg trenutka, ali kraljeva ljubomora je bila presudna za propast ljubavi između njega i princeze. Kada je princeza saznala što je učinio svom vjernom poslaniku Ljubi, znala je da nije zaslužio njezinu ruku. Ona nije bila ta koja ga se riješila već je kralj sam sebi oduzeo život jer je bio pretjerano samoljubiv.

Vrsta djela: bajka

Mjesto radnje: dvor, šuma, mračna pećina

Likovi: Ljubo, Zlatokosa, kralj, vjerni pas

Kratak sadržaj

Nekada davno živjela je prelijepa princeza Zlatokosa. Zbog njezine predivne plave kose su joj nadjenuli takvo ime, a dužina je dopirala sve do poda. Kada je jedan mladi, vrlo lijep i nadasve bogat kralj čuo da postoji takva princeza neopisive ljepote odmah se zaljubio i poslao svog glasnogovrnika neka ju zaprosi.

Pripremili su za nju mnoštvo lijepih darova, ali kada se glasnogovrnik pojavio s njima ona je odbila prosidbu. Kralj je bio razočaran što ga je tako okrutno odbila. Jedan dvorjanin kojeg su zvali Ljubo, jer je bio izrazito ljubazan, ponudio se pomoći kralju. Bio je uvjeren kako njega Zlatokosa ne bi odbila da je on otišao do nje. Kralj je najprije pobjesnio kada je čuo što ovaj govori i dao ga zatvoriti, no ubrzo se predomislio i s njime porazgovarao.

Ljubo mu je rekao da mu ne trebaju nikakvi skupocjeni darovi već neka mu da dobrog konja i pismo. Kralj ga je poslušao i Ljubo se uputio prema Zlatokosi. Putem je naišao na riječicu i pored nje ugledao zlatnog šarana koji je bio na izdisaju. Brzo ga je vratio natrag u rijeku i šaran mu se zahvalio i rekao kako će mu se odužiti za pomoć koju mu je pružio.

Ljubo je nastavio svoj put i naletio na gavrana i orla. Orao je htio napasti gavrana, ali Ljubo je izvadio luk i strijelu te usmrtio velikog orla. Gavran je ostao zaprepašten što mu je spasio život i rekao da će mu se odužiti.

Ljubo je krenuo dalje i naišao na sovu. Bila je zatočena u zamci koju su lovci postavili za lov na ptice. Ljubo ju je izvukao iz zamke, a sova je sva jadna i izmorena rekla da će mu se već nekako odužiti jer da nije on naišao ona bi već bila mrtva.

Ljubo je napokon stigao do dvora gdje je živjela Zlatokosa. Malo se uredio i počešljao kosu, obukao sjajno odijelo držeći u ruci košaru s malim psićem te ušao u veliku dvoranu gdje ga je dočekala Zlatokosa. Bio je sav uzbuđen i održao sjajan govor kako ne bi ponovo odbila prosidbu.

Zlatokosa mu je ispričala priču o izgubljenom prstenu i rekla da neće pristati na nikakvu prosidbu dok joj neki od poslanika ne donese taj prsten koji joj je bitniji od svog ostalog nakita koje posjeduje.

Ljubo je bio žalostan. Vratio se zajedno sa psićem u svoj stan i nije znao što učiniti nakon što mu je Zlatokosa ispričala svoju priču. Psić mu je rekao da ne odustaje već da idu prošetati uz rijeku. Ljubo je pristao, no nije mogao prestati razmišljati o tome što će reći svome kralju kada se vrati. Tog trena ga je dozvao zlatni šaran kojeg je nedavno spasio. Kako mu se želio odužiti izvukao je Zlatokosin prsten iz rijeke i dao ga Ljubi.

Ljubo je potrčao prema dvoru kako bi dao Zlatokosi izgubljeni prsten. Ova je bila sva u čudu, ali i dalje nije željela pristati na prosidbu. Rekla mu je kako ima još jedan zadatak prije no što pristane i ako ga ne ispuni neće biti ništa od svadbe.

Ispričala mu je kako postoji div imenom Galifron koji ubija njezine ljude zbog toga što nije pristala na udaju. Zamolila je Ljubu neka ga se riješe, a kao dokaz neka donese njegovu glavu.

Ljubu je bilo strah tog zadatka jer nije znao kako će oboriti diva, ali nije odustajao. Krenuo je prema šumi i začuo glasno urlikanje. Bio je to div Galifron. Izvadio je svoj mač i pred njim se stvorio gavran. Onaj isti kojeg je nekidan spasio od orla. Počeo je kljucati divove oči dok ga nije oslijepio, a Ljubo ga je uspio savladati. Odnio je princezi glavu, a ona se opet zaprepastila. Ipak, nije mogla pristati na prosidbu. Ljubo je već bio očajan.

Princeza je smislila zadnji zadatak kojeg Ljubo treba izvršiti. Rekla mu je neka ode do mračne pećine gdje iz izvora teče voda koja daje vječno zdravlje i ljepotu. Problem je bio u tome što izvor čuvaju dva zmaja, a ona je pomislila kako Ljubo neće moći savladati obojicu. No, Ljubo se uputio prema pećini dok su svi bili uvjereni da mu slijedi neizbježna smrt. Ni on nije vjerovao da će uspjeti kada je pred pećinom ugledao zeleno-žutog zmaja s dugim repom. Rekao je psiću neka pokupi njegovu krv ako pogine i odnese ju kralj te ispriča njegovu strašnu sudbinu.

Ukazala mu se sova koju je spasio od sigurne smrti. Rekla mu je neka joj da staklenku koju će ona napuniti vodom s izvora jer zna svaki kutak mračne špilje i to joj neće biti nikakav problem. Obećala je da će mu se odužiti pa je to i učinila. Ljubo je tako izvršio i posljednji zadatak i sav sretan odnio vodu Zlatokosi. Ona više nije imala ispriku i otišla je s njime do kralja.

Princeza mu je čak ponudila neka se on oženi za nju i postane kralj, ali Ljubo je bio vjeran svom gospodaru i morao je održati svoju riječ. Kada su stigli u kraljevstvo uslijedila je dugoočekivana svadba.

Nakon nekog vremena Zlatokosa je sve češće počela kralju spominjati Ljubu dok ovaj nije postao sve više ljubomoran. Odlučio je zatvoriti ga u tamnicu jer nije mogao više podnijeti priče o njegovoj ljubaznosti. Kako je imao svog vjernog prijatelja psa, psojećivao ga je svaki dan i prenosio novosti koje se događaju u kraljevstvu.

Zlatokosa je načula da je njezin muž zatvorio Ljubu u tamnicu i nije mogla vjerovati što je učinio jer je mislila kako ima povjerenja u svog poslanika. Kralj je pomislio kako ga Zlatokosa voli jer on nije dovoljno lijep za nju. Primjetio je bocu vode na kaminu. Znao je da je to voda ljepote, ali nije znao da je jednoj sluškinji ta boca pala na pod i izlila se sva voda pa od straha da netko za to na dvoru ne sazna, podvalila je drugu bocu u kojoj je bila voda za trovanje vlastele ako počine neko kazneno djelo.

Ne sluteći što mu se sprema, kralj je dohvatio bocu s vodom i natrljao njome svoje lice. Kada je to učinio, zaspao je i više se nikada nije probudio jer je to bila otrovna voda. Nakon tog događaja Zlatokosa je oslobodila Ljubu i okrunila ga. Svi su bili presretni, a oni su živjeli dugo i sretno.

Analiza likova

Ljubo – ljubazan mladić, odan svome kralju. Bio je izrazito poslušan i htio je pomoći svome kralju da se oženi. U tom nastojanju dogodila mu se ljubav. Nije slutio da će mu ljubav biti uzvraćena i da će on postati kraljem. Imao je prijatelja psa koji je bio dar za princezu no ona ga nije željela. Pratio ga je cijelim putem pa čak i onda kada ga je kralj zbog ljubomore strpao u tamnicu.

Zlatokosa – lijepa princeza koja je izgubivši prsten u rijeci odlučila da se neće udati dok joj netko od poslanika ne donese prsten. Upoznala je Ljubu kada ju je došao prositi u ime kralja. Nije odmah pristala na prosidbu i davala je Ljubi nemoguće zadatke koje je on uspješno savladao. Na kraju nije imala izbora nego se udati za kralja. Ali sudbina nije htjela da to tako bude zauvijek. Kralj je od silne ljubomore prema Ljubi izgubio pamet i ne znajući se otrovao vodom. Ona je zapravo cijelo vrijeme bila zaljubljena u Ljubu i kada mu je ponudila da on postane kraljem on nije mogao pristati jer je bio odan kralju. Na kraju su se ipak oženili.

Kralj – u početku dobar, ali kasnije postaje ljubomoran na Ljubu misleći kako je on ljepši od njega jer je princeza svakoga dana pričala lijepo o njemu. Znao je da je Ljubo najljubaznija osoba koju poznaje, ali je ljubomora prevagnula. 

Vjerni pas – životinja vjerna svome gospodaru. Obožavao je Ljubu i u svakom trenutku mu je htio pomoći. Kada je Ljubo završio u tamnici vjerno ga je posjećivao i pričao sve novosti koje se događaju u kraljevstvu. Onoga dana kada je kralj nehotice natrljao lice otrovnom vodom odmah je pohitao Zlatokosi kako bi ju upozorio da mora osloboditi Ljubu.

Charles Perrault biografija

Charles Perrault rodio se u Parizu 12. siječnja 1628. godine u bogatoj obitelji buržuja. Bio je sedmo dijete i imao je sve najbolje uvjete za školovanje.

Iskoristio je bogatstvo svoje obitelji koje mu je omogućavalo da se školuje u najboljim školama pa je tako postao visoko obrazovan. Za vrijeme svog bogatog života radio je različite poslove, ali ostao je poznat po svojim predivnim bajkama. Uz njegove bajke odrasla su mnoga djeca, a priče o prijateljstvu i ljubavi pamte se cijeli život i prenose generacijama.

Predivna književna djela kao temelj su imala narodne priče, a velik broj njih preuzela su i braća Grimm koja su također stekla veliku popularnost. Neke priče su prenesene i usmeno.

Charles je bio velika utjeha tijekom odrastanja mlađim generacijama jer ih je uvijek podupirao.

Jedna od njegovih najpoznatijih priča su “Priče moje guske”. One su činile priče od osam bajki i bile su objavljene kao posebna zbirka. Potpisani autor djela nije bio on već njegov sin.

Njegove najpoznatije priče koje su ga proslavile su: “Crvenkapica”, “Priče moje guske”, “Mačak u čizmama”, “Modrobradi” i mnoge druge. Prvu bajku objavio je davne 1696. godine pod imenom “Usnula ljepotica”.

Umro je u Parizu, 16. svibnja 1703. godine.

Autor: L.V.