Roman “20 000 milja pod morem” zauzima visoko mjesto u popularnoj literaturi za mladež. Iako napisan davne 1869. godine, odlikuje se brojnim vizionarskim idejama koje su tek u bliskoj prošlosti postale stvarnost. U vremenu kada je autor pisao o podmornici, razrađivao njene detalje i instrumente, ona je bila samo vizija jedne budućnosti, u kojoj mi danas živimo. Tada je to bila čista znanstvena fantastika.
Već na samom početku romana, naslućivanje borbe protiv neke nepoznate nemani, pisac nam daje do znanja da će roman obilovati avanturama. Ta avantura prisilno počinje kada posada podmornice doista naleti na tu neman. Takve iznenadne nevolje prisiljavaju nape junake da smišljaju načine na koje bi se mogli izvući iz pogibeljnih situacija i spasiti živu glavu. U tome im služe razni instrumenti i neobični izumi koji u doba stvaranja romana nisu ni postojali, a pogotovo ne u tako precizni kao što su opisani. Ti izumi još godinama nakon izdavanja romana nisu bili na raspolaganju čovječanstvu. Možda je čak ovaj roman doprinio da se ta otkrića stvore na sliku fiktivnih otkrića ovog romana, potvrđujući da samo snaga maštovitog uma može dočarati postojanje onoga što sutra donosi.
U ovoj uzbudljivoj priči srećemo mnogo elemenata znanstvene fantastike, koja je kao žanr u vrijeme nastajanja romana bila poprilično nepoznata i zanemarena tematska forma. Upravo ovaj roman, kao i ostali romani Julesa Verna, popularizirao ovaj žanr, pogotovo među djecom i mladima. Nepostojeći izumi, ali i životinje tako su vjerno opisani da ih bez teškoća možemo sebi predočiti. Zanimljiva je činjenica da je morsko dno i danas poprilična nepoznanica, uz njemu se još i danas kriju velike, neotkrivene tajne koje golicaju maštu. I se sami pitamo što se krije u tim tamnim i nedokučivim dubinama.
U ovom romanu nailazimo na mnogo mogućih, čak i realnih odgovora. Oni su vrlo blizu istini, iako su samo plod mašte jednog velikog pisca i vizionara. Svaka dočarana pustolovina veoma je vjerna, pa ponekad okrutna, opisana bez imalo uljepšavanja, daleko od manira pričanja bajki. Surovost, okrutnost i borba za život stvarnosti su koje se isprepliću u ovim morskim pustolovinama.
Pokretač radnje romana je zapravo mržnja i osveta jednog čovjeka, kapetana Nema. Svi ostali likovi samo su suputnici koje je život nanio na njegov put. Srdačnost, velikodušnost, plemenitost, razumijevanje, sve su to osobine koje krase ovog velikog čovjeka, no on ih nije kadar podijeliti sa svima. One pripadaju ljudima slabijeg imovinskog stanja i potlačenima. Okrutni tirani i tlačitelji slabijih nisu dobrodošli i bit će kažnjen na najokrutniji način ako dođu u Nemovu blizinu. Iza ovakvih odluka stoji teška sudbina koja mu je uzela sve za što je živio. Smatra se dostojnim da sam uzima pravdu u svoje ruke, ne mareći za posljedice.
Susret dva učena čovjeka, kapetana podmornice i profesora, stvara prijateljstvo koje se temelji na divljenju koje osjećaju jedan prema drugome. Zajednička im je želja istraživanje nečeg novog i nepoznatog. Profesor, kojem se ostvaruju istraživački snovi, ne mari puno za svijet izvan znanosti. Sretan je što se može zanimati i proučavati ono što mu je bilo nedostupno. Tek kad mu njegovi prijatelji skrenu pažnju na opasnosti koje donosi život u podmornici, postaje svjestan činjenice da se izgubio u vlastitim snovima, ne mareći za druge. Tada postane rastrgan između stvarnog života i neminovnog bijega iz podmornice, tj. između života u svijetu snova, koji je direktno vezan uz kapetana i načina kojim živi.
Profesor je savjesna osoba u kojoj prevladava glas razuma te se pokorava volji svojih prijatelja s kojima odluči pobjeći s podmornice i živjeti životom svakodnevnog čovjeka. U njemu se budi sudac koji ne odobrava kapetanove odluke, budući da uništavaju živote nedužnih ljudi na ratnim brodovima.
Suosjeća duboko s njegovom Nemovom boli i gubitkom, ali osuđuje njegove odluke kojima šteti drugim ljudima. Svjestan je da samo ogromna mržnja, čijim djelom ne želi postati, tjera kapetana na ovakve morbidne i žestoke odluke. Nakon spasa, u kojem je sreća imala presudnu ulogu, zahvalan je kapetanu na divnih sedam mjeseci istraživačkih avantura, ali isto tako, nada se da će ga napustiti mržnja koja ga izjeda te da će svoj mir i zadovoljstvo naći u istraživačkom radu koji će oplemeniti čovječanstvo.
Vrsta djela: pustolovni i znanstveno-fantastični roman
Mjesto radnje: brod Nautilus, svjetska mora i neistraženi otoci
Vrijeme radnje: razdoblje od deset mjeseci, prijelaz s 1867. na 1868. godinu
Tema: Pustolovina profesora Aronnaxa, Conseila i Neda na čudesnoj podmornici kapetana Nema koja ih vodi na čudesna putovanja morskim dubinama.
Kratak sadržaj
Lutajući greben
Još uvijek se dobro pamti neobična pojavu iz 1866. godine koja je uznemirila sve kapetane, trgovce, mornare, ali i vlade država. Naime, nekoliko je brodova na moru susrelo nekakav neobičan predmet ili biće, dugog, vretenastog oblika. Bilo je veće i brže od kita, a ponekad je i svjetlucalo. Bilo je teško odrediti o čemu je riječ. Nekima se činilo da je možda u pitanju lutajući greben, dok su drugi bili uvjereni da je to neka golema neman. Situacija je eskalirala kada se jedan prekooceanski parobrod, “Scotia”, sudario s tim nepoznatim predmetom, što je dovelo do velikih oštećenja broda.
Za i protiv
Za to vrijeme, pripovjedač ove priče, profesor Aronnax, upravo se vraćao s istraživanja koji su se održavalo u Nebraski. Tamo ga je poslala francuska vlada jer on je bio profesor prirodopisa u Prirodoslovnom muzeju u Parizu. Upravo kad se pripremao na povratak u Pariz, dogodila se nesreća parobroda “Scotie”. Pretpostavke su se svele na dvije ideje. Jedni su vjerovali da je riječ o nemani, drugi da je riječ o podmorskom brodu koji se mogao brzo i lako kretati. Druga mogućnost nije bila baš uvjerljiva jer prema istraživanjima, nije postojao nitko tko bi mogao posjedovati takav brod.
Pierre Aronnax odlučio je dati izjavu za New York Herald kao profesor Pariškog muzeja i autor knjige “Tajne velikih morskih dubina”. Zaključak je bio da je ovdje riječ o morskoj životinji neobične snage. Profesor je vjerovao da je riječ o golemom kitu jednorogu. Budući da je zbog neobjašnjivih nesreća stradavao prekooceanski promet, brzo se formirala ekspedicija koja je trebala ići u potragu za tom nemani. Poslali su zapovjednika Farragutu na veoma brzoj fregati, ratnom brodu kojega su nazvali “Abraham Lincoln”. Nakon nekog vremena plovidbe i neuspjelom potragom, profesor je dobio poziv da se pridruži ekspediciji.
Kako gospodin zapovijeda
Iako se tek vratio s napornog puta, profesor nikako nije mogao odbiti ovu ponudu. Imao je osjećaj da je njegov životni poziv uhvatiti tu neman. Na njegovim istraživanjima uvijek ga je pratio Conseil, njegov vjerni sluga koji je uz njega bio već deset godina. Conseil je bio spretan i hladnokrvan, spreman za svaku službu. Bio je jako vrstan u svrstavanju u prirodopisu.
Profesor ga je pozvao da spakira stvari potrebne za put. Iako se gotovo uvijek podrazumijevalo da Conseil ide s profesorom, Pierre ga je ovaj put ipak pitao želi li ići s njim jer se radilo o opasnoj ekspediciji, s koje se možda neće vratiti. Conseil je poručio da ide ondje gdje i gospodin. Uvijek mu se obraćao u trećem licu jer je uvijek pazio na formu. Stvari su ubrzo bile spremne za put.
Ned Land
Kapetan Farragut bio je jako dobar pomorac. Također je bio uvjeren da se ovdje radi o nemani, pa je ponudio dvije tisuće dolara onome tko prvi ugleda životinju. Posada je jedva čekala isplovljavanje fregate kako bi uhvatili tog jednoroga i raskomadali ga na palubi. Zanos je uhvatio i profesora, jedino je Conseil ostao ravnodušan.
Brod je bio vrhunski opremljen spravama koje će im biti potrebne za hvatanje nemani. Uz sve to oružje, imali su na brodu i Neda Lamberta, Kanađanina koji je bio kralj svih harpuna. Imao je oko četrdeset godina i bio uočljive visine i izgleda. Profesor i Ned postali su jako dobri prijatelji tijekom putovanja, iako je Ned znao ponekad biti naprasit i mučaljiv. Tijekom jednog razgovora, tri tjedna nakon isplovljavanja, profesor je primijetio da Ned na vjeruje da je ovdje riječ o kitu. Pokušao je uvjeriti profesora u svoju teoriju, ali neuspješno.
Na sreću
Prošla su tri mjeseca otkako se fregata Abraham Lincoln otisnula u potragu za nemani. Posada je već postala nervozna i nestrpljiva, bilo im je dosta potrage. Kapetan Farragut obećao im je da će krenuti kući ako ne ugledaju ništa u sljedeća tri dana.
Profesor i Conseil su stajali na palubi i razgovarali o tome da su već mogli biti u Francuskoj, u njihovom malom stanu i u muzeju. Conseil je upravo govorio kako će im se sigurno smijati jer se Pierre kao znanstvenik nije trebao izlagati ovoj potrazi. Tada su začuli povik Neda Lamberta koji je ugledao dugo traženu neman.
Punom parom
Odmah su svi poskočili. Zaustavili su strojeve i pustili da brod plovi snagom zaleta. Bilo je mračno i profesoru je bilo čudno da je Ned uspio išta ugledati. No kasnije se i sam uvjerio – nedaleko od broda izgledalo je kao da je more odozdo osvijetljeno. Svjetlost je imala jedno žarište, a po rubovima je postupno opadala. Životinja je krenula prema fregati pa je kapetan izdao naredbe da se brod pokrene, ali neman je bila brza i bez poteškoća ih je sustizala. Profesor je primijetio da je fregata postala lovina, umjesto lovac na neman, što joj je i bila namjena. No, kapetan je bio oprezan, nije znao o kakvoj je životinji riječ i ako je električna, kako se čini, predstavlja jako veliku opasnost.
Na straži su ostali sve do jutra. Životinja ih je neko vrijeme pratila, ali onda je nestala, da bi se ujutro, nakon što je svanulo, ponovo pojavila. Kapetan je izdao naredbu da krenu prema nemani, ali ona bi se uvijek izmaknula taman toliko da im bude izvan dohvata. Potjera je trajala gotovo cijeli dan i kod posade se javio osjećaj gnjeva. Išli su toliko brzo da je postojala opasnost od eksplozije, ali životinja se i dalje držala. Stigla je noć, pa je profesor pomislio da je ekspedicija gotova, ali svjetlost se ponovo pojavila. Ugasili su strojeve i tiho joj se približili. Ned Lambert uzeo je harpun i naciljao. Kada je pogodio cilj, čuo se udarac kao da je pogodilo nekakav tvrd predmet. Nakon toga svjetlo se ugasilo, a fregatu su pogodila dva velika stupa vode.m Profesor nije stigao pronaći oslonac pa je završio u moru.
Kit nepoznate vrste
Iznenadni pad uplašio je profesora, ali brzo se snašao jer je bio dobar u plivanju. Kad je došao k sebi, pokušao je locirati fregatu, ali ona se odmicala od njega. Povikao je “u pomoć”nekoliko puta, ali odijelo mu se sljepilo uz tijelo i počelo ga vući u dubinu. Dohvatio ga je Conseil koji je skočio u vodu kada je vidio da je profesor upao. Iako se fregata odmicala, Conseil je poručio da na nju nikako ne mogu računati jer je prije skoka čuo kako viču da su vijak i kormilo razbijeni, što znači da ne mogu više upravljati brodom.
Pomogli su jedan drugome skinuti odijela koja su ih vukla prema dolje, a zatim su nastavili plutati. Nisu mogli računati na fregatu jer je ona sad ovisila o vjetru, ali su se mogli nadati da će poslati čamce, u slučaju da primijete da ih nema na brodu. Conseil je zadnjim snagama pokušao dozvati pomoć i tad im je neki glas odgovorio. Profesor je već bio na izmaku snaga pa ga je Conseil gurao prema nečemu što je izgledalo kao da je nakratko izronilo iz vode. Stigli su do Neda koji je također bio izbačen s fregate. Dočekao ih je na nemani koja je bila sačinjena od čeličnih limova. Neman koja ih je proganjala bio je nekakav podmorski brod. Proveli su cijelu noć na stroju, a pred jutro se podigla jedna ploča. Izašlo je pet ljudi s maskama na licu koji su ih odvukli u unutrašnjost stroja.
Mobilis in mobili (pokretno u pokretnom)
Odvukli su ih u nekakvu tamnu prostoriju i zaključali. Ned je bio strašno ljut i već je pripremio nož kako bi napao prvu osobu koja uđe kroz vrata. Profesor ga je smirivao kako ih Ned ne bi dodatno izložio opasnosti zbog svoje naprasitosti. U jednom trenutku upalila se svjetlost i uskoro su se pojavila dva čovjeka. Obojica su zračila sigurnošću i samopouzdanjem. Na glavama su nosili kapu od krzna morske vidre, a na nogama su imali mornarske cipele načinjene od tuljanove kože. Sporazumijevali su se nekim nepoznatim jezikom. Profesor im se obratio na francuskom, ali izgledalo je da ga nisu razumjeli. Ipak, ispričao im je što im se dogodilo. Ned Lambert je ponovio cijelu pripovijest na engleskom, ali i dalje ništa. Conseile je pokušao na njemačkom, a profesor zatim na latinskom, onoliko koliko se sjećao iz škole, ali ni to nije rezultiralo uspjehom.
Dvojica muškaraca su izmijenila nekoliko riječi i napustila prostoriju. Nakon toga stigao je stjuard koji im je donio odijela i postavio stol za tri osobe. Nakon što su se najeli, svladao ih je umor te odluče spavati.
Gnjev Neda Landa
Profesor se prvi probudio. Dok su Ned i Conseil spavali, Aronnax je razgledao prostoriju u koju su ih zatvorili. Razmišljao je o mogućnosti da ostanu tako neko duže vrijeme i to mu se nije nimalo sviđalo. Osjetio je da teško diše, potrošili su veći dio kisika tijekom noći. Ubrzo je osjetio svježi morski zrak kako ulazi u prostoriju. Osjetio je da se brod lagano ljulja pa je pretpostavio da su izronili na površinu. Ned i Conseil su se uskoro probudili. Ned je bio gladan i spreman na borbu kako bi preuzeli brod. Već su mislili da će ih ostaviti ondje da umru od gladi, kad je stjuard ušao u sobu. Ned se bacio na njega i počeo ga gušiti, no zaustavile su ga riječi na francuskom koje su ga pozvale da se smiri.
Morski čovjek
Bio je to zapovjednik broda. Pogledao je stjuarda i time mu dao znak da može napustiti prostoriju. Profesor je s nestrpljenjem iščekivao sljedeće riječi.
Rekao im je kako savršeno razumije francuski, engleski, njemački i latinski, ali nije im ništa odgovorio tijekom prvog susreta jer je morao razmisliti što će učiniti. Povjerovao je u njihovu ispovijest i siguran je da su nehotice završili na njegovu brodu. Unatoč tim riječima, osjetilo se da je zapovjednik uzrujan jer su ga toliko proganjali. Smatrao je dostatnim da se prema njima postavi djelomično kao prema neprijateljima. Dugo se dvoumio oko toga što će s njima. Profesor se pozvao na društvene zakone, ali zapovjednik mu je poručio kako je on prekinuo svaku vezu s ljudskim društvom. Ponudio im je slobodu kretanja broda i proučavanja što se na njemu događa, ali neće ga moći napustiti. No obećao im je kako će vidjeti ono što nisu mogli ni zamisliti. Zapovjednik planira još jedan put oko svijeta pod vodom. Poznat mu je rad profesora i djelo o velikim morskim dubinama. Poručio mu je kako će skupa istraživati vodeno prostranstvo.
Stjuard je pozvao Conseila i Neda do njihove kabine gdje je spreman obrok, a profesor je otišao s kapetanom Nemom. Dok je profesor objedovao, kapetan mu je pričao kako svu hranu nabavljaju iz mora. Morska dobra i životinje također koriste i za izradu odjeće te svega ostaloga. Zatim je kapetan pozvao profesora na obilazak broda.
Nautilus
Kapetan je odveo profesora do privatne knjižnice koja je bila poprilično impresivne veličine. Profesor je pretpostavio da se tu nalazi šest do sedam tisuća svezaka knjiga. Knjižnica je bila veća od njegove u muzeju. Kapetan ga je ispravio i naveo da posjeduje dvanaest tisuća svezaka. Knjižnica je profesoru bila slobodna za korištenje kad god to poželi. Zatim ga je kapetan odveo do velike dvorane u kojoj je bilo obješeno oko trideset vrhunskih slika, između kojih je stajalo staro oružje. U tom muzeju nalazili su se i mali kipovi kopije, koje su bile umanjena verzija velikih mramornih i brončanih skulptura. U sredini prostorije nalazio se vodoskok. U ostalim dijelovima dvorane nalazili su se jedni od najdragocjenijih proizvoda, porijeklom iz mora.
Kapetan je odveo profesora do njegove sobe koja je izgledala raskošno. Imala je krevet, umivaonik i ostalo pokućstvo. Zatim su se smjestili u kapetanovu sobu, koja je bila odmah pokraj.
Sve elektricitetom
U dvorani i kapetanovoj sobi nalazile su se mnogobrojne sprave koje su mu omogućavale upravljanje podmornicom. Bio je tu toplomjer koji je pokazivao unutrašnju temperaturu, zatim barometar za tlak zraka, higrometar za stupanj vlažnosti atmosfere, kompas za kurs, sekstant za mjerenje visine sunca i dalekozori za dan i noć. No, ono što je taj brod pokretao jedna je posebna sila – elektricitet. Taj njegov elektricitet nije doduše onakav kakav svatko poznaje. Objasnio je kako sve dobiva iz oceana pa tako i električnu energiju, koja Nautilusu daje toplinu, svjetlost i pogon. Elektricitet omogućuje da na okrugloj ploči vidi brzina podmornice. Svaka prostorija imala je nepropusnu pregradu, a vrata su bila postavljena gumenim brtvama koja su se nepropusno zatvarala. Prošli su kroz kuhinju, sobu za posadu i na kraju stigli do strojarnice.
Nekoliko brojeva
Profesor se divio tom čudesnom brodu. U kapetanu se mogao vidjeti ponos dok je pripovijedao o sigurnosti podmornice. Profesor je primijetio da kapetan osjeća veliku ljubav prema tom svom izumu. Kapetan je učio u Parizu, Londonu i New Yorku, a brod je izgradio u potpunoj tajnosti. Svaki dio imao je drugačije porijeklo i naizgled drugačiju primjenu. tako da ništa nije bilo sumnjivo dok ga je gradio. Gradilište je smjestio na nekom pustom otoku koji se nalazio usred oceana. Nakon što je brod bio gotov, on i njegovi radnici spalili su svaki mogući trag izrade. Čitava izgradnja broda koštala je oko četiri do pet milijuna funti, što je značilo da je kapetan bio izrazito bogat.
Crna rijeka
Izronili su na površinu kako bi procijenili točan položaj i tako odredili smjer putovanja. Nakon što je kapetan odradio sve potrebno, napustio je profesora koji se sada mogao početi baviti svojim istraživanjem. Profesor je bio zaokupljen mislima o neobičnom kapetanu. Zanimalo ga je koje je narodnosti i što je potaklo tu njegovu mržnju prema čovječanstvu, koja ga je navela da se posve odrekne ljudi i civilizacije. Misli mu je prekinuo pogled na geografsku kartu svijeta. Promatrao je kartu i razmišljao o pet glavnih struja koje prolaze kroz oceane. Jedna od njih zove se Kuro Šivo ili Crna rijeka koja teče duž obale Azije. Tom strujom plovio je Nautilus.
Profesoru su se u dvorani pridružili Conseil i Ned Land. Na preporuku profesora, Conseil se odmah primio posla i počeo razvrstavati životinje koje su se tamo nalazile i to u velikom broju. Ned je pokušao izvući nešto iz profesora, ali ni on sam nije znao puno, barem ne o pitanjima koja su ih najviše zanimala. U jednom trenutku svjetla se naglo ugase i obavije ih tama. Zatim začuju neobično šuštanje i ugledaju ploče koje su se micale sa strane podmornice i tako otkrivale staklene ploče kroz koje se moglo vidjeti morsko prostranstvo. Nisu se mogli prestati diviti tim prekrasnim prizorima i ribama.
Pismeni poziv
Sljedeći dan probudili su se nakon dvanaest sati spavanja. Profesor se nadao da će ga kapetan posjetiti, ali nije se pojavljivao. No, složili su se da se nisu mogli potužiti na ovakav život, uz sve te lijepe prizore i redovitu hranu. Tog dana profesor je počeo pisati dnevnik kako bi vjerno zabilježio sve što se događa.
Rano ujutro 11. studenog, izašli su na površinu oceana kako bi zamijenili kisik. Profesor se popeo na palubu kako bi uživao u suncu i svježem zraku. Nadao se da će tamo zateći kapetana. Na palubu je izašao kapetanov časnik, nekoliko je trenutaka dalekozorom promatrao obzor i zatim se vratio u podmornicu. Tako je prošlo pet dana. Profesor bi se svaki put popeo na palubu, časnik bi izašao, izvršio istu radnju i vratio se u unutrašnjost. Profesor je već pomislio da više neće ni vidjeti kapetana, ali 16. studenog ga je dočekalo pismo u sobi. Kapetan Nemo pozvao je profesora i njegove prijatelje na lov u šumama otoka Crespa. Ned se odmah obradovao šumama i mesu divljači, no ispostavilo se da je tu riječ o morskim šumama. Zbog toga su morali obući ronilačka odijela, zbog čega profesor na kraju odbije poziv.
Nautilus je i dalje nastavio svoje putovanje. Dani su prolazili i na brodu je bilo sasvim ugodno provoditi vrijeme. Putnici su vrijeme najradije provodili promatrajući predivne prizore mora kroz staklene ploče. Podmornica je ušla u vode Melanezije u zapadnom dijelu Tihog oceana, blizu Australije.
Torresov prolaz
Prošla su već dva mjeseca otkako su se upustili u podmorsko putovanje. Došla je i Nova godina. Profesor se pitao hoće li ta godina biti vrijeme kada će se osloboditi iz ovog zatvora ili će nastaviti ovo iznimno čudno putovanje. Conseil nije bio siguran što bi radije htio, ali je znao da im se više nikada neće pružiti ovakva prilika. Ned Land nije bio toliko prilagodljiv cijeloj situaciji. Nedostajali su mu meso i vino i često je razmišljao o bijegu.
U dva dana su preplovili Koraljno more i zatim su stigli na obalu Nove Gvineje. Kapetan je planirao ući u Indijski ocean kroz Torresov prolaz. Taj prolaz glasio je kao izrazito opasan jer je bio pun grebena, ali i zbog divljih stanovnika koji dolaze na obale. Nedugo nakon što su ušli u prolaz, nasukali su se ne jedan od koraljnih grebena. Kapetan nije bio nimalo zabrinut oko razvoja događaja. Za pet dana Mjesec će biti pun i plima će im tad pomoći da se brod oslobodi kako bi mogli nastaviti putovanje. Profesor, Conseil i Ned zamolili su kapetana za dopuštenje da posjete otok koji se nalazio u njihovoj blizini. Ned je svom snagom veslao do otoka kako bi došao do mesa divljači, jer je bio siguran da će je pronaći na otoku.
Nekoliko dana na kopnu
Stupili su na kopno nakon gotovo dva mjeseca plovidbe. Sve je bilo okruženo zelenilom. Ned je odmah srušio nekoliko plodova s kokosova stabla, kako bi se napili kokosova mlijeka. Odlučili su odnijeti još plodova na brod kad se budu vraćali, s pretpostavkom da će dobiti dopuštenje kapetana za to. Puna dva sata hodali su šumom u potrazi za divljači i povrćem. Pronašli su krušno drvo koje je raslo u dijelovima gdje ne uspijevaju žitarice i davalo je plod osam mjeseci u godini. Ned se oduševio nakon što je ugledao stablo. Odmah je ubrao nekoliko plodova i pripremio ih na žaru. Okusom je podsjećalo na artičoku. Ubrali su hrpu plodova kako bi Ned umijesio tijesto od njihove jezgre, da bi ga mogli ponijeti sa sobom na brod i skuhati po potrebi. Nastavili su dalje s potragom. Uspjeli su skupiti veliku količinu banana. Nabrali su također mango i ananas. Bilo je kasno pa su se zaputili prema čamcu. Kraj obale su naišli na sago-palme koje su bile vrijedne kao hljebovac. Oko pet sati navečer vratili su se u brod i tamo ih je dočekala večera.
Sljedeći dan su se vratili na otok jer još uvijek nisu pronašli nikakvu divljač. Na kraju je Conseil uspio pogoditi goluba i jednog grivnjaša. Ned je pripremio hljebovca, a uz malo muškatnog oraha, meso je bilo ukusno. Conseil je, na veliku profesorovu radost, rukama uspio uhvatiti jednu rajsku pticu jer se bila opila od soka oraščića koje je pokljukala. Nije mogla letjeti, a skoro ni hodati pa su je pustili da se malo odmori. Ned ja naposljetku uspio pronaći i usmrtiti divlju svinju, što im je donijelo pravog mesa. Odmah ju je očistio i pripremio rebarca za večeru.
Munja kapetana Nema
Ned je pripremio vrhunsku večeru i upravo kad su počeli s objedom, prema njima doleti kamen. Primijetili su ih domoroci. Sva trojica su odmah poskočila i krenula prema čamcu. Iako su ih gađali kamenjem i strijelama, Ned nikako nije htio ostaviti hranu pa je trčao sa svinjom i klokanima u rukama. Stigli su na brzinu se ukrcati na čamac i otploviti do broda. Tamo ih nitko nije dočekao. Profesor je brzo otrčao do kapetana koji je svirao orgulje. Kapetan Nemo nije bio nimalo zabrinut, što se njega ticalo, ovi divljaci nisu se puno razlikovali od ostatka ljudi. Uostalom, sve i da dođu do podmornice, ne bi joj ništa mogli učiniti.
Sljedeće jutro, profesor je izašao na površinu i na obali ugledao oko pet stotina domorodaca. Nekolicina njih iskoristila je nizak vodostaj pa su se preko grebena približili podmornici. Više se nisu vraćali na otok, na veliku Nedovu žalost, pa je profesor provukao mrežu potegaču kroz vodu. Dok su bili zaokupljeni lovom, nisu ni primijetili da se Nautilusu približilo dvadesetak piroga. S obzirom na to da se nisu susretali s ovakvom vrstom broda, Papuanci su bili oprezni, ali primijetili su da je brod nepomičan, što ih je ohrabrivalo. Profesor je obavijestio kapetana Nema o razvoju događaja, ali on nije bio zabrinut. Zatvorili su okna i otišli na počinak. Sljedeće jutro otvorili su okna, a nekoliko domorodaca je pokušalo ući. Zaustavio ih je elektricitetom nabijen metalni kabel. Nakon što su Papuanci u strahu pobjegli, Nautilus je bez poteškoća isplovio.
Aegri Somnia (bolestan, težak san)
Vrlo brzo su se putnici vratili uobičajenim aktivnostima i životu na brodu. 18. siječnja profesor je izašao na palubu, upravo kada je prvi časnik mjerio satni kut. Inače bi uvijek izgovorio istu rečenicu i spustio se u podmornicu, ali ovaj put rekao je nešto drugo i na palubi se odmah pojavio kapetan. Profesor je primijetio da je prvi časnik uzrujan, a kapetan se uspio suzdržati. Prvi časnik pogledavao je prema obzorju i hodao gore dolje, a pritom se prepirao s kapetanom. Profesor je otišao po svoj dalekozor, kako bi i sam provjerio o čemu je riječ, ali kapetan ga je u tome spriječio i pomalo oštro mu objasnio da će morati zatvoriti njega i njegove prijatelje na neko vrijeme. Profesor se nije pokušao prepirati već je otišao u kabinu Conseila i Neda kako bi im prenio vijest.
Zatvorili su ih u prostoriju u kojoj su bili prvi dan nakon što su otkrili Nautilus. Na stolu ih je dočekala večera. Nakon obroka, nestalo je svjetla. Ned je odmah zaspao, a ubrzo i Conseil. Profesoru je bilo neobično da su tako brzo zaspali, ali je tada i on sam osjetio snažan i nepodnošljiv umor. Sad je bio siguran da su im u hranu stavili nekakvo sredstvo za uspavljivanje.
Carstvo koralja
Sljedeće jutro probudili su se svatko u svojim kabinama. Profesor je izašao na palubu gdje su ga dočekali Conseil i Ned. Ni oni se ničega nisu sjećali, zaspali su i probudili se u svojim krevetima. Sve se odvijalo kao i inače.
Poslijepodne se profesor bavio svojim bilješkama, kad mu je u sobu ušao kapetan. Nervozno je hodao po sobi. Uzeo bi koju knjigu, ali bi je odmah vratio nazad. Izgledao je umorno i zabrinuto. Nakon nekog vremena, obratio se profesoru. Zanimalo ga je da li je profesor i liječnik. Profesor je objasnio kako je neko vrijeme radio u bolnici prije nego što je završio u muzeju. Kapetan Nemo ga je upitao bi li htio pomoći jednom od njegovih ljudi, pa su se uputili prema kabini.
Na krevetu je ležao čovjek od četrdesetak godina. Imao je veliku ranu na glavi i lubanja mu je bila razbijena. Nažalost, pacijentu nije bilo pomoći. Obavijestio je kapetana da će za neka dva sata umrijeti. Sljedeći dan na palubi je profesora dočekao kapetan i upitao ga je li za još jednu podmorsku šetnju. Kapetan ih je odveo u carstvo koralja. Ondje su pokopali mornara koji je sinoć preminuo.
Indijski ocean
Profesor je razmišljao o kapetanu i njegovim neobičnim postupcima. Nije mogao odlučiti što bi mislio o njemu i njegovim pothvatima. Također je razmišljao o njihovom trenutnom statusu. Oni su zapravo bili zarobljenici, ali ih svi iz pristojnosti zovu gostima. Iako je bio oduševljen čudesima koja su dosad vidjeli, bio je siguran da bi i on htio pobjeći u jednom trenutku.
Profesoru je vrijeme brzo prolazilo. Dane je provodio na palubi, uživajući u svježem oceanskom zraku, u promatranju prizora mora kroz okna dvorane i čitajući razne knjige koje su se nalazile u kapetanovoj knjižnici. Neko vrijeme pratili su ih morski psi, ali podmornica bi tada ubrzala i vrlo brzo i lako ih se riješila. Stigli su u mliječno more gdje se ocean doimao kao da je od mlijeka. Profesor je objasnio Conseilu da je tu riječ o bjelini koja potiče od praživotinja koje su svjetlucave i međusobno se slijepe u prostoru od nekoliko milja.
Još jedan prijedlog kapetana Nema
U podne, 28. veljače, podmornica je izronila pored otoka Ceylona, na donjem kraju Indijskog poluotoka. Kapetan je obećao pokazati profesoru Aronnaxu nalazišta bisera po kojima je otok bio poznat. Biseri se skupljaju na još nekoliko mjesta, ali Manarski zaljev kod Ceylona bio je najbolji. Biseri se inače skupljaju tek u ožujku, tako da neće sresti druge brodove na tom mjestu. Mnogi skupljači bisera ne dožive duboku starost zbog zahtjevnog posla, a nažalost nisu bili ni dobro plaćeni.
Kapetan je poručio profesoru da će sutra ići u lov na morske pse. Način na koji je to kapetan tako olako izjavio bio je neobičan profesoru jer ipak su to morski psi u njihovoj prirodnoj okolini. Nije mu bilo svejedno i nikako nije mogao izbaciti njihovu golemu čeljust iz svojih misli. Profesor se ponadao da će Conseil odbiti takvu ponudi pa niti on neće morati ići na taj suludi pothvat. Doduše, na Nedovu razboritost i nije baš sa sigurnošću mogao računati. Ispostavilo se da je Ned oduševljen idejom, a ni Conseilu to nije predstavljalo nikakav problem, tako da profesor na kraju nije imao izbora.
Biser od deset milijuna
Sljedeće jutro, profesora je probudio stjuard koji ga je uputio kapetanu Nemu. Sve je bilo spremno. Dio puta prijeći će čamcem jer je tako jednostavnije, a tamo su ih već čekala ronilačka odijela. Do zatvorenog zaljeva stigli su oko 6 ujutro i odmah bacili sidro. Sve je bilo pusto jer se biserari na tom području okupljaju tek za mjesec dana. Odmah su obukli ronilačka odijela kako bi zaronili. Na kratak izlet u morske dubine išli su kapetan Nemo, profesor, Conseil i Ned. Ostatak Nautilusove posade koja ih je pratila, ostali su u čamcu. Kapetan je pružio profesoru nož u slučaju susreta s morskom psom, što profesora i nije posebno utješilo.
Nakon što su se spustili u dubine, ugledali su raskošnu gomilu bisernica koje je Ned odmah počeo skupljati u mrežu. No, za to nije bilo mnogo vremena jer se kapetan Nemo uputio prema špilji, a s obzirom na to da je on jedini znao put, svi su ga spremno pratili, iako nisu znali što točno smjera. Unutar špilje ugledali su ogromnu školjkaču. Obje školjke mekušca bile su malo odškrinute pa je kapetan stavio bodež među njih kako se ne bi zatvorile. Unutar njih nalazio se biser veličine oraha. Jedino je kapetan znao za to mjesto i biser koji se tamo nalazio te svake godine sve više i više rastao.
Uskoro su napustili špilju i neko vrijeme promatrali ronioca koji je pokušavao skupiti školjkaše. U jednom trenutku, ronilac se zaustavio i krenuo hitro prema površini. Profesor je odmah shvatio o čemu je riječ. Pojavio se ogroman morski pas. Napao je ronioca, ali baš kad ga se spremao ugristi kapetan Nemo krene na njega i njihova borba započne. Kapetan Nemo počeo je gubiti, ali tada uskoči Ned Land i harpunom pogodi psinu u glavu. Kapetan Nemo brzo otpliva do ronioca koji se nije mogao dići do površine jer je bio zapetljan u uže. Svi su isplivali na površinu, ukrcali su se na ribarev čamac, gdje je kapetan isti tren počeo oživljavati nesretnog ronioca. Nakon što se ronilac oporavio, vratili su se u Nautilus.
Crveno more
Nautilus se sutradan uputio prema Omanskom moru. Neda je zanimalo kamo se kapetan uputio i što je naumio za njihovo putovanje, ali profesor je znao jednako koliko i Ned. Ići će ondje gdje kapetan odluči i oni nisu mogli poduzeti puno u vezi toga. Ned je napomenuo kako su na Nautilusu već tri mjeseca, ali profesor je odgovorio kako je njemu lijepo na ovom putovanju i kako bi mu bilo žao kad bi se sada završilo. Imaju još toliko toga za vidjeti.
Podmornica je uplovila u Crveno more. Kapetan Nemo izašao je na palubu te profesor iskoristi situaciju kako bi izvukao bar nekakvu informaciju o kapetanovim namjerama. Kapetan je komentirao da su povjesničari smatrali kako je Crveno more strašno opasno, ali oni naravno nisu znali za Nautilus i njegove sposobnosti. Nažalost, potrajat će još prije nego nastane replika ove podmornice. Ipak je Nautilus stoljećima ispred svog vremena. Kapetan Nemo najavio je da će prekosutra biti u Sredozemnom moru, što je profesora poprilično iznenadilo. Nije mu bilo jasno kako će u tako kratkom vremenu stići oploviti Afriku i obići Rt dobre nade, ali kapetan mu je objasnio kako će proći ispod. Naime, postoji podzemni prolaz koji je kapetan prozvao Arapski prolaz. Počinje ispod Sueza, a završava u zaljevu Peluzija.
Arapski prolaz
Dok je Nautilus plovio, Ned, Conseil i profesor su se naslonili na čamac i razgovarali. U jednom trenutku im se učinilo da su ugledali kita, ali profesor je objasnio da je riječ o crvenomorskom moronju. To je životinja koja spada u red sirena, a onda su ih bajke pretvorili u sirene – pola žene pola ribe. Ned se odmah ozario. To je životinja koju nikada do sada nije ulovio. U tom trenutku izašao je kapetan Nemo. Primijetio je kako Ned promatra životinju. Rekao mu je da je može pokušati uloviti, ali mu je bolje da ne promaši jer je opasno napasti moronja. On ponekad zna krenuti na napadače i prevrnuti im čamac. Kapetan je rekao da je meso moronja jako ukusno i cijenjeno te se u Indoneziji poslužuje samo prinčevima.
Životinja se nije micala, kao da je spavala na površini, što je znatno olakšavalo Nedu. Ned zabaci harpun, ali se začuje nekakvo šuštanje, što uznemiri životinju. Uspio ju je pogoditi, ali harpun nije ostao u tijelu. Životinju ozljeda nije usporila. Lovili su je oko sat vremena, a onda je moronj odlučio krenuti na napadače. Zabio se u bok čamca i uhvatio za njega zubima. Ned je tad iskoristio priliku i pogodi životinju u srce.
Grčki arhipelag
Profesor je stajao uz kapetana Nema u kormilarskoj kućici, dok su prolazili tunelom iz jednog mora u drugo. Povukla ih je bujica i u Sredozemnom moru su se našli za svega dvadeset minuta. Kad su na palubu stigli Ned i Conseil, koji su čitavu stvar mirno prespavali, nisu mogli vjerovati da plove Sredozemnim morem. Nakon što je prihvatio činjenicu da se nalaze u Europi, Ned je odmah pozvao svoje prijatelje u stranu kako bi se dogovorili oko plana za bijeg. Profesor nije htio dvojici prijatelja uskraćivati mogućnost za slobodom, ali on sam nije htio napustiti brod. Ovo mu je bila jedinstvena prilika za istraživanje oceana.
Profesor je bio siguran da će moći pobjeći, ali nakon što završe putovanje i vide sve što se može vidjeti u oceanima. Profesor je ipak bio svjestan da bi bilo razborito iskoristiti priliku za bijeg. No, naglasio je kako taj pokušaj bijega mora biti uspješan, jer ako im ne uspije, siguran je kako više neće imati drugu priliku. Iako se složio s Nedom da će iskoristiti situaciju ako im se pruži prilika za bijeg, profesor je nadodao kako se ipak nada da se takva prilika neće dogoditi.
Profesor je vrijeme provodio proučavajući ribe koje su se nalazile u tom području. Jednog dana ugleda čovjeka kako roni točno ispred Nautilusa. Odmah je dozvao kapetana Nema, ali on je mirno odgovorio kako je to Nikola s rta Matapana, vrlo odvažan ronilac koji više vremena provodi u vodi, nego na kopnu. Zatim se okrene i izvadi kovčeg zlata koji je bio namijenjen roniocu. Profesor je sutradan ispričao Nedu i Conseilu o Nikoli i milijunima koje mu je kapetan Nemo predao.
Kroz sredozemno more za četrdeset i osam sati
Ovo poglavlje u kratkim crtama objašnjava što se događa na brodu. Kapetan Nemo ne voli Sredozemno more jer je prenapučeno pa nije toliko slobodan u njemu. To je poprilično unesrećilo Neda jer mu je umanjivalo šanse za bijeg. Profesor Aronnax i Conseil vrijeme su provodili u dvorani pred otvorenim oknima, kako bi proučavali podzemni svijet.
Zaljev Vigo
Ned Land bio je strašno razočaran što su tako brzo plovili kroz Sredozemno more. Jednog dana posjetio je profesora u njegovoj kabini. Profesor ga je pokušao utješiti, a Ned zatim objavi kako večeras planira pobjeći. Smatrao je kako je ovo povoljna prilika jer plove uz španjolsku obalu, noć je i vjetar puše s pučine. Profesor od šoka nije progovorio ni riječi pa Ned nastavi kako je već obavijestio Conseila i kako kreću u devet sati navečer. Kapetan će tad vjerojatno i spavati, pa će se naći na središnjim stubama i krenuti. Već je pripremio čamac, čak je uspio nabaviti malo hrane. Profesor će ih pričekati u knjižnici i krenuti na njegov znak.
Profesoru je teško sjela vijest o bijegu. Napustit će Nautilus prije nego što je do kraja proveo svoje istraživanje; morat će napustiti svoj Atlantik, kako ga je ponekad volio nazivati. Razmišljao je što će kapetan misliti o njihovu bijegu. Iako je znao da ništa ne duguje kapetanu Nemo, osjećao se kao da će ga razočarati. Profesor je nakratko posjetio dvoranu kako bi je posljednji put vidio, a zatim se vratio u kabinu i obukao toplu odjeću. Profesor je osjetio kako se Nautilus spustio na dno oceana. Nestrpljivo je očekivao znak Neda, kad u dvoranu uđe kapetan Nemo. Ispričao je profesoru o bitci između englesko-nizozemskih brodova i španjolskih galijuna koja se odvila početkom 18. stoljeća u zaljevu Vigo. Upravo sada nalazili su se u tom zaljevu, a kapetanovi mornari su tovarili blago koje su na sebi nosili potopljeni galijuni, puni zlata za španjolsku vladu.
Propali kontinent
Sljedeće jutro profesora je posjetio razočarani Ned. Kapetan je zaustavio brod baš u trenutku kad su planirali pobjeći. Profesor mu je ispričao noćašnje događaje. U podne su izašli na palubu kako bi provjerili gdje se nalaze. Okruživalo ih je more, a kopna nije bilo nigdje na vidiku. Ned je bio ljut zbog razvoja događaja. Kasnije je profesor saznao točan položaj broda i saznao da je najbliže kopno udaljeno četiristo dvadeset i četiri milje. To je značilo da više ne mogu razmišljati o bijegu. Profesoru je godio razvoj situacije, no Ned je bio bijesan. Profesora je kasno navečer posjetio kapetan Nemo kako bi mu pokazao morske dubine tijekom noći. Odveo ga je do ostataka Atlantide.
Podmorski ugljen
Sljedeći dan profesor se probudio u jedanaest sati. Kasnije se sreo s Conseilom te mu žustro ispričao sve o sinoćnjem izletu. Nautilus je još uvijek plovio na deset metara od Atlantide, tako da je i Conseil mogao vidjeti dio potonule Atlantide. Profesor je nastavio promatrati prizore morskih dubina i dijelove Atlantide tijekom noći, ali Conseil ga je napustio i otišao u svoju kabinu. Nakon nekog vremena, profesor je otišao na počinak. Ujutro u osam otišao je u dvoranu. Čuo je korake na palubi pa je pretpostavio da je Nautilus isplovio na površinu, no kad je stigao na palubu dočekao ga je mrkli mrak. Pomislio je da je krivo procijenio vrijeme i da je još uvijek noć, ali nije bilo niti jedne zvijezde i noć nikada nije tako mračna. Začuo se glas kapetana Nema koji je objavio profesoru da plove pod zemljom.
Upalili su se reflektori i profesor je shvatio da se nalaze u špilji, a kapetan mu je objasnio da se nalaze unutar ugašenog vulkana, u čiju je unutrašnjost prodrlo more. Upravo tu njegovi ljudi rade kao rudari i opskrbljuju brod stvarima koje su potrebne za pogon broda. Tamo su proveli jedan dan kako bi kapetan opskrbio brod, a zatim su krenuli dalje.
Sargaško more
Nautilus se ostatak putovanja držao sredine Atlantskog oceana. Profesor je pretpostavljao da je kapetan Nemo odlučio oploviti rt Horn i vratiti se do južnog Pacifika. Bili su okruženi morem i nisu mogli ni pomišljati na bijeg. Profesor se nadao da će nagovaranje pomoći. Kad završe s putovanjem, možda uspiju uvjeriti kapetana Nema da ih pusti na slobodu, ako obećaju da će sve što su doživjeli zadržati za sebe. Kapetan je odlučio zaroniti u najveću dubinu kako bi mogao provjeriti razlike izmjerenih dubina. Ronili su već sat vremena, prešli su trinaest kilometara i dno oceana nije bilo na vidiku. Stigli su do dubine od šesnaest kilometara. Uzeli su nekoliko fotografija dna i zatim se munjevitom brzinom vratili na površinu.
Ulješure i kitovi
Neda je već ozbiljno počela tištiti stalna zatvorenost u podmornici. Jednog poslijepodneva on i Conseil posjetili su profesora u njegovoj kabini. Ned se pitao koliko ljudi ima na podmornici. Profesor je bio uvjeren da ih nema više od deset. Iako bi prema profesorovoj računici Nautilus mogao primiti više od šest stotina ljudi, to nikako nije potrebno jer je malo ljudi dovoljno da bi se upravljalo podmornicom. Ned je napustio kabinu, a Conseil je ostao kako bi objasnio profesoru da Ned nije učenjak i on jednostavno ne može provoditi vrijeme proučavajući morske dubine. Život koji su vodili na brodu za njega je bio previše jednoličan.
No, baš toga dana se dogodilo da su zašli među kitove, što je Neda približilo njegovu starom načinu života. Otrčao je do kapetana Nema kako bi mu dao dopuštenje za lov, ali kapetan ga je odbio. Poručio mu je kako neće dopustiti ubijanje radi ubijanja. Ranije mu je dopustio da ubije moranja jer je posadi trebalo svježeg mesa, ali sada nema opravdani razlog. Profesor je primijetio da je Nedovo raspoloženje prema kapetanu od tog dana postalo još lošije pa je odlučio pripaziti na njegovo ponašanje.
Ledena barijera
Nautilus je plovio prema jugu i profesor se pitao koji je kapetanov krajnji cilj. Izašli su na palubu jer je podmornica plovila po površini. Oko sebe su mogli vidjeti plovni led koji je bio dugačak od šest do osam metara. Nalikovali su na grebene. Ned je već plovio po arktičkim morima pa mu ovi prizori nisu bili novina, ali zato su Conseil i profesor uživali u divnim prizorima. Ti mali otoci leda postajali su sve češći prizor što su se više kretali prema jugu. Oko njih su letjele ptice koje su nastanjivale polarne krajeve. Kapetan Nemo se uspješno provlačio kroz male puteljke koji su im omogućavali da putuju naprijed kroz led. Profesor se pitao gdje su to krenuli i kad će se kapetan zaustaviti, ali mu nimalo nije smetalo biti dio pustolovine.
Osamnaestog ožujka ipak su naišli na barijeru, tako da se Nautilus morao zaustaviti usred polja leda. Ned je bio siguran kako dalje ne mogu, iako je kapetan sposoban. Smatrao je kako ne može protiv sile prirode. Profesora je na palubi posjetio kapetan Nemo kako bi mu rekao da planira ići sve do Pola. Profesor je isprva bio sumnjičav, ali kasnije je postao uzbuđen jednako kao i kapetan. Obojica su bili sigurni da će uspjeti u naumu.
Južni pol
Nakon nekoliko pokušaja, pronašli su led koji je bio dovoljno tanak da se Nautilus kroz njega probije na površinu. Do čekalo ih je široko more i raznolik životinjski svijet u zraku i vodi. Nisu bili sigurno jesu li stvarno stigli na Pol i morali su pričekati podne kako bi kapetan izmjerio njihov točan položaj. Bit će dovoljno da se Sunce samo na kratko pojavi kroz maglu.
Stigli su do malog otočića, no kapetan je prvo poslao čamac jer se bojao da bi se Nautilus mogao nasukati. Izašli su na rt i čekali podne, ali Suncu nije bilo ni traga. Bilo je očigledno da je kapetan bio razočaran razvojem situacije. Odlučili su pričekati. Možda im se sutra ukaže prilika. Vratili su se na Nautilus, baš kad je započela snježna mećava. Kapetan Nemo i profesor dočekali su podne sljedećeg danu na malom brdu. Sunce se pojavilo na kratko, ali taman dovoljno kako bi se uvjerili da se doista nalaze na Južnom polu. Kapetan Nemo postavio je zastavu koja je označavala njegovo posjedovanje tog dijela zemaljske kugle.
Nezgoda ili nesreća
Sljedeći dan, 22. ožujka, počeli su s pripremama za povratak. Profesor je bio silno uzbuđen zbog novog dostignuća, ali i svega ostalog što je vidio i doživio na ovom putovanju u zadnjih pet i pol mjeseci. Usred noći začuo se snažan udarac i profesor je znao da je Nautilus udario u nešto. Izašao je na hodnik gdje je sreo Conseila i Neda koji su bili jednako zbunjeni. Profesor je provjerio manometar kako bi ustvrdili dubinu na kojoj se nalaze. Nautilus je bio na dubini od tri stotine i šezdeset metara. Nakon nekog vremena pojavio se kapetan Nemo. Vidjelo se da je uznemiren. Nautilus se nasukao, ali kapetan ih je uvjerio da im ne prijeti nikakva opasnost. Jedan od bregova se prevrtao i u tom trenutku pogodio Nautilus. Profesor je bio uvjeren da neće imati poteškoća pri izvlačenju, ali bilo je teško manevrirati kroz uske prolaze leda. Nautilus se zabio u gromadu leda i sada su bili zarobljeni sa svih strana.
Bez zraka
Kapetan Nemo objasnio je da postoje dvije opasnosti. Može ih zdrobiti led ili će umrijeti kad ostanu bez kisika. U zalihama imaju dovoljno za još četrdeset i osam sati. Kapetanovi mornari će u ronilačkim odijelima napustiti Nautilus i pokušati probiti led do površine. Ned ja zaboravio na sve prigovore i bio je spreman pomoći kako bi se svi skupa izvukli iz ove jako neugodne situacije. Otišli su do kapetana koji je rado prihvatio pomoć Neda, jer je bio izrazito vješt s harpunom i trnokopom. Ned se nakon dva sata rada vratio u Nautilus. Sada je izašla nova ekipa, čiji su dio bili profesor i Conseil. Nakon što su i oni odradili svoj dio, vratili su se u podmornicu i sada su mogli osjetiti koliko je ondje težak zrak, pogotovo ako se usporedi s čistim zrakom iz sprave za disanje.
Iako su svi žurno radili na razbijanju leda i dalje im je prijetila nova opasnost – smrzavanje vode oko Nautilusa. Ako to ne spriječe, ostat će zarobljeni. Odlučili su izbacivati vrelu vodu iz broda kako bi se ugrijala morska voda koja je okruživala podmornicu. Uspjeli su dići temperaturu te vode na jedan stupanj ispod nule, što je bilo dovoljno. Ostala su još dva metra leda za razbiti, ali stanje u Nautilusu je bilo iznimno loše. Počela ih je hvatati vrtoglavica od manjka kisika. U zadnji tren uspjeli su razbiti led i doći do površine.
Od rta Horna do Amazonke
Ned i Conseil su iznijeli profesora na palubu. Slatko su uzdisali svježi zrak, uživajući u senzaciji. Izgleda da nitko od posade nije izašao van kako bi uživali u svježem zraku, već su se zadovoljili s kisikom koji im je stizao u podmornicu. Sljedeće pitanje bilo je gdje će sada kapetan usmjeriti brod. Bilo im je bitno hoće li krenuti u pusta ili prometna mora. Ned je napomenuo profesoru kako će ga odvući sa sobom ako im se pruži kakva prilika za bijeg. Kasnije su saznali da plove na sjever.
Prvoga travnja izronili su kod Ognjene zemlje, otočja na jugu Južne Amerike. Dva dana proveli su na površini kako bi obavili ulov ribe i obnovili zalihe hrane. Jedna riba skočila je na palubu i Conseil se zatrčao kako bi je uhvatio, ali nažalost, bila je to riba iz roda drhtulja, pa ga je dobro stresla. Navečer ju je iz osvete pojeo, iako nije bila izrazito fina.
Hobotnice
Nautilus se počeo udaljavati od američke obale. Profesor je pretpostavio da kapetan nije htio ući u Meksički zaljev, ni u Antilsko more koji su bili ispunjeni otočićima i parobrodima koji njima krstare. To im je onemogućilo bilo kakve mogućnosti za bijeg. Danima su profesor, Ned i Conseil razgovarali o njihovim mogućnostima.
Prošlo je već šest mjeseci otkako su krenuli na ovo putovanje. Na profesorovo iznenađenje, Ned je predložio da pita kapetana misli li on doista njih držati zarobljene do kraja života. Profesor je htio još malo razmisliti o svemu tome. U zadnje vrijeme kapetan je postao mračnije raspoložen, rijetko su ga viđali i više nije provodio toliko vremena s profesorom, prepričavajući mu čudesa mora. Iako im ništa nije nedostajalo u podmornici, i sam profesor je htio u jednom trenutku napustiti brod. Oni nisu raskrstili s ostatkom svijeta, kao što je to učinio kapetan. Uostalom, profesor je htio iskoristiti svoje bilješke i napisati knjigu o moru.
Profesor, Ned i Conseil sastali su se na palubi kad su ugledali ogromnu hobotnicu, dugu oko osam metara, kako se približava Nautilusu. Uskoro su ugledali još sedam takvih nemani. Profesor je brzo uzeo olovku i krenuo ih crtati. Nautilus se naglo zaustavio. Jedna od hobotnica je zaplela rožnate čeljusti o krila vijka. Kapetan Nemo objavio je kako će sada izaći van i pobiti sve hobotnice. Sukob je bio težak i jedan od mornara je ubijen, ali na kraju su ipak uspjeli poraziti hobotnice.
Golfska struja
Prizori koje su doživjeli u sukobu s hobotnicama bili su više nego jezivi. Kapetan je plakao za svojim prijateljem koji je doživio tako strašnu smrt. Profesor je još uvijek mogao čuti krik nesretnika koji je zazivao u pomoć. Kapetana su rijetko viđali nakon toga. U visini sjeverne Karoline nalazili su se osmog svibnja. Morem su kružili parobrodi, što je značilo mnogo prilika za bijeg, ali Nedove planove je pomrsilo loše vrijeme. Ned nije mogao podnijeti to da će uskoro proći pokraj njegova rodnoga grada Quebeca, a da se on možda neće moći iskrcati.
Prošlo je sedam mjeseci otkako su bili u kontaktu s kopnom i profesoru je također postalo teško boraviti na brodu. Posebno nakon što se kapetanovo ponašanje i raspoloženje toliko promijenilo. Ned je nagovorio profesora da ode razgovarati s kapetanom o njihovoj slobodi. Profesor je to i učinio, ali razgovor nije dobro prošao. Kapetan im je poručio da ih nikada ne namjerava pustiti i više o tome nije htio čuti ni riječ.
Na 47⁰ 24’ širine i 17⁰ 28’ dužine
Oluja ih je odnijela prema istoku, što je uništilo svaku nadu u bijeg na obale New Yorka. Ned se povukao baš kao i kapetan Nemo, a profesor i Conseil su vrijeme provodili skupa. Nautilus je nastavljao dalje prema istoku prateći kabel koji je Conseil opazio i isprva pomislio da je riječ o golemoj morskoj zmiji. Profesor mu je ispričao povijest kabla. Postavili su ga 1857. i 1858., ali nakon što su poslali oko četiri stotine brzojava kroz njega, kabel se pokvario. Godine 1863. pokušali su s novim kabelom, ali ni to nije uspjelo. Pokretač pothvata Cyrus Fields nije odustajao. Skupio je priloge i izgrađen je novi kabel. Ovaj put je bio izoliran u omotaču gume gutaperke, preko nje je išao omotač od tekstilnih tvari, a nakon toga još i čelični oklop.
Nautilus je i dalje nastavio ploviti prema jugu. Jednog dana čitavo je vrijeme kružio kao da pokušava pronaći određeno mjesto. Profesor je uskoro saznao kako je kapetan tražio brod Le Marseillais koji je porinut 1762.
Hekatomba
Nisu se dugo zadržavali pored potopljenog broda, već su krenuli na površinu. Tamo ih je dočekala pucnjava. Conseil i Ned već su bili na palubi kad je stigao profesor. Brod se približavao Nautilusu. Opalio je top, a Ned je pretpostavio da je riječ o ratnom brodu. Nisu mogli razabrati kojoj narodnosti pripada brod jer nisu podigli zastavu, ali sigurni su da je riječ o ratnom brodu. Ned je izjavio kako će skočiti u more ako im se brod dovoljno približi i to isto je predložio profesoru. Brod je na profesorovo iznenađenje počeo pucati na njih. Pretpostavio je da su ljudi shvatili da nije riječ o nekoj morskoj nemani, već o veoma moćnoj podmornici i sada je love po morima. Ned je upravo htio dati nekakav znak ljudima na brodu da nisu neprijatelji, kad je stigao kapetan Nemo i pun bijesa ga spriječio u tom činu.
Poručio im je da će uništiti brod koji ga je napao te poslao profesora, Neda i Conseila u njihove kabine. Profesor je pokušao još jednom uvjeriti kapetana da to ne čini, ali kapetan Nemo je rekao da je zbog tog broda izgubio sve što je cijenio i volio te sada mora dobiti osvetu. Profesor se vratio u kabinu i poručio prijateljima da je vrijeme da pobjegnu. Prilika im se nije pružila jer se Nautilus spustio dublje u more. Bio je dovoljan jedan udarac Nautilusa da uništi ratni brod i ubije velik broj ljudi.
Posljednje riječi kapetana Nema
Profesor je bio razočaran što je morao prisustvovati toj kapetanovoj strašnoj osveti. Pogledao je kartu i saznao da su krenuli prema sjeveru. Vratio se u svoju sobu, ali nije mogao spavati. Još uvijek su ga pratile scene ljudi koji su umirali na onom brodu. Putovali su tako oko dvadeset dana. Kapetana Nema se nigdje nije moglo vidjeti, kao ni njegova prvog časnika. Nitko više nije unosio njihov položaj u kartu, tako da nisu znali gdje se nalaze. Ned se povukao u sebe, pa je Conseil na njega pomno motrio.
Jednog jutra profesora probudi Ned i objavi mu kako večeras bježe. Nekakvo kopno udaljeno je od njih oko dvadeset milja, a izgleda da na brodu nitko ne drži stražu. Ned je već dio hrane prebacio u čamac i bili su spremni riskirati život, samo da bi napustili taj brod. Dočekali su deset navečer. Profesor se provukao kroz knjižnicu i našao prijatelje koji su već bili spremni u čamcu. Upravo kad su se spremili krenuti, začuli su uzvike posade. Vikali su “Maelstrom”, što je značilo opasan morski vir koji se javljao kraj norveške obale. Bili su u jako velikoj opasnosti, pogotovo sada, kad su se nalazili u čamcu. Odlučili su ostaviti čamac privezan za Nautilus, ali zasun je popustio i čamac je poletio.
Zaključak
Pomorsko putovanje je završilo, barem za profesora Aronnaxa, Neda i Conseila. Nisu se sjećali ničega od te noći, samo su se sljedeće jutro probudili u ribarskoj kolibi na Lofotima. Nisu se odmah mogli vratiti u Francusku, morali su pričekati parobrod koji je vozio svaka dva mjeseca. Nitko nije znao što se dogodilo s Nautilusom i kapetanom Nemom. Profesor se nadao da su preživjeli i da dalje plove morima te da se kapetanova želja za osvetom ugasila.
Analiza likova
Profesor Aronnax – učenjak koji odlazi na razne znanstvene ekspedicije, u pratnji svog vjernog sluge Conseila. Nakon povratka s jednog dužeg putovanja, odlučio se pridružiti timu koji je išao u potragu za strašnom morskom nemani koja je tada harala morima. Profesor je bio izrazito radoznao i obožavao je pustolovine. Potraga za morskom nemani ga je dovela do kapetana Nema koji je sagradio jedinstvenu podmornicu, za koju je cijeli svijet bio uvjeren da je riječ o životinji. Podmornica je bila izuzetna stvar, koja je odmah očarala profesora. Profesor je, na njegovu veliku radost, bio primoran pratiti kapetana Nema i otići na dugo putovanje morskim dubinama. Svakog dana otkrivao je nove zanimljivosti i čudesa koje more skriva. Svakodnevno je vodio bilješke o dogodovštinama na Nautilusu. Profesor je smiren i razuman čovjek, ali jednako tako je i lojalan svojim prijateljima, Conseilu i Nedu. Uživa u dugim razgovorima s kapetanom jer mu one potiču razmišljanje.
Conseil – sluga profesora Aronnaxa. On je Flamanac izrazito vjeran svom gospodaru, za kojega bi dao i život. Toliko je distanciran o sebe i svojih potreba da je spreman profesora pratiti bilo gdje te o sebi govori u trećem licu. Vrstan je poznavatelj rodova životinja, ali ih teško prepoznaje. Hladan je i trezven, svaku situaciju prima bez panike i emocija. Spreman je suočiti se s bilo kojim razvojem situacije i žrtvovati se za svoga gospodara. Dosta vremena provodi s Nedom te se između njih razvije čvrsto prijateljstvo. Conseil posebno vodi brigu o Nedu, pogotovo jer Kanađanin teško podnosi život na podmornici.
Ned Land – podrijetlom je iz Kanade. Bio je vrstan lovac na kitove. Obožavao je loviti i ubijati životinje te mu je posebno nedostajalo meso u prehrani za vrijeme boravka na podmornici. Ned je osoba žive prirode kojoj je potrebno uzbuđenje i akcija. Jednako tako mu je potreban kontakt s prirodom i životinjama. Nedu posebno teško pada život na podmornici i zarobljenost na jednom mjestu. Vrlo često je silovit i nagao u svojim odlukama i prve reakcije na nove situaciju su mu često nasilne, ali unatoč tome, razuman je i izrazito sposoban. Često je bio u sukobu s kapetanom Nemom jer mu oduzima ono što mu je najvrjednije – slobodu i život na kopnu. Ned nije učenjak pa mu nije toliko zanimljivo putovanje morima i proučavanje njegovog prostranstva. Postaje jako dobar prijatelj s Conseilom i profesorom Aronnaxom.
Jules Verne biografija
Jules Verne (1838-1905) je francuski autor koji je pisao romane za djecu i odrasle, a poznat je kao pionir znanstvene fantastike. Rodio se u Nantesu, u građanskoj obitelji. Kuća mu je bila u blizini luke na utoku rijeke Loire u Atlantskom oceanu, tako da je odmalena promatrao brodove i tu se probudila njegova strast za morem i putovanjem brodovima.
Dio života proveo je upravo putujući morima te je tijekom života bio vlasnik tri broda. Tijekom mladosti napisao je nekoliko operetnih libreta, što je proizašlo iz njegova zanimanja za kazalište. Zatim širi svoj književni opus i javlja se zanimanje za daleke zemlje i putovanja. Napisao je znanstveno fantastični roman “Pet tjedana u balonu” i time započinje novu vrstu proze kojoj je očarao mnogobrojnu publiku. Nakon tog prvog romana slijedi djelo “Pustolovine kapetana Hatersa”, a zatim jedno od njegovih najpoznatijih djela, “Putovanje u središte Zemlje”.
Autor je vjerovao da će se mnoge njegove ideje doista i ostvariti. Djela su mu prevođene na mnoge europske jezike, a njegovi likovi, poput kapetana Nema poznata su i često se javljaju u djelima drugih autora. Napisao je veliko djelo za mlade, “Neobična putovanja”, koje u sebi sadrži šezdeset tri romana i osamnaest novela koje imaju pustolovnu i znanstveno fantastičnu tematiku.
Studirao je i završio pravo u Parizu, ali je prevladala njegova ljubav prema kazalištu i književnosti. Njegovi romani su odmah postajali popularni, a prema ugovoru s nakladnikom pisao je dva romana za mlade godišnje. Nastavio je pisati i nakon isteka ugovora te je već za života bio izrazito slavan i bogat, a djela su mu i tad prevođena na svjetske jezike.
Autor: A.M.
Komentariši