Vlak u snijegu jedno je od najpoznatijih djela Mate Lovraka, nastalo 1931. godine. Djelo je najprije nosilo naslov Djeca Velikog Sela. Roman je nastao inspiriran stvarnim događajem u karijeri Mate Lovraka kao mladog učitelja.
Analiza
Iako je namijenjen prvenstveno mlađoj publici, rado ga čitaju i odrasli te je roman, kao i njegova filmska ekranizacija, poznat već brojnim generacijama djece i odraslih. U romanu je izražena poruka kako se samo slogom nadvladavaju prepreke i nešto postiže.
Roman prati učenike četvrtog razreda koji odlaze u grad na izlet, a na povratku, zbog velikih snježnih nanosa, njihov vlak zaglavi u snijegu. Učenici odluče pomoći čistiti snijeg, a to postižu slogom i dobrom organizacijom. Istovremeno, na drugoj grupi lijenih učenika, pokazuje kako se nesloga, sebičnost i zavist ne isplate.
Glavni junak i antijunak u romanu su Ljuban i Pero. Oni su dva potpuno suprotna lika. Ljuban se odlikuje brojnim vrlinama, poput nesebičnosti, hrabrosti, odgovornosti i brige za druge. Njegove osobine naglašavaju se upravo kao odlike dobrog vođe. Pero, s druge strane, nema niti jednu vrlinu. On je u potpunosti sebičan, pohlepan, zavidan i osvetoljubiv tip koji na kraju ostaje potpuno sam, napušten od svih i bez iskrenih prijatelja. Uz to, on je gospodsko dijete, pa je naučio dobiti sve što poželi isključivo uz pomoć novca. Ovime pisac naglašava vrijednost običnog radnika, seljaka, naspram lijene i pokvarene gospode. Upravo iz njihovih karakternih osobina proizlazi glavna pouka romana da se samo zajedništvo i sloga isplate.
Iako se u romanu govori o prevladavanju problema, likovi u zadruzi se odlikuju pozitivnim karakternim osobinama pa su kroz cijelo djelo optimistični, veseli, marljivi i složni, a čak i oni koji su napustili zadrugu na kraju su uvidjeli da su pogriješili i vratili se. Zadrugari su im oprostili i prihvatili njihov povratak.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: dječji roman
Mjesto radnje: Veliko Selo, Zagreb, vlak
Vrijeme radnje: veljača, početak 20. stoljeća
Tema: Pustolovine učenika 4. razreda na izgletu u grad
Ideja: Kad se ljudi slože i udruže snagu, mogu postići i stvari koje se čine nemoguće
Kratak sadržaj
Roman započinje opisom velike bijele kuće u Velikom Selu u kojoj se nalazi škola. Pokraj škole je veliko dvorište u kojem se djeca igraju i iz kojeg dopiru zvukovi njihove vesele graje. Ta velika bijela kuća u kojoj je škola, najljepša je kuća u selu. U vrtu se nalazi humak koji je ljeti preplavljen cvijećem. U školu dolaze đaci iz obližnjeg sela Jabukovca, među kojima su i učenici prvog razreda Ljuban, Pero i Draga.
Ali oni ne idu skupa u školu. Dolaze svatko za sebe jer su se posvađali. Preko ljeta, kad su se djevojčice i dječaci okupljeni kod Drage odlučili igrati svatova, djevojčice se nisu mogle dogovoriti koja će od njih biti mlada. Draga se dosjetila da će to riješiti brojalicom i tako je odlučeno da će ona biti mlada. Za mladoženju je izabran Pero. Svatovi su izgledali kao pravi i kretali su se u povorci sve dok ih nije prekinuo Ljuban i dvojica prijatelja koji su iskočili iz grmlja. Pero se naljutio i njih dvojica su se potukli, a onda je Pero kukavički pobjegao. Razbježali su se i ostali svatovi, a Ljuban i njegova dvojica prijatelja su uzeli koprive i trčali za njima, žareći ih po nogama. Draga je bila ljuta, a Ljuban joj je rekao da je to učinio zato što nije bio pozvan na igru. Nakon toga, dugo su se ljutili jedno na drugo, a Pero nije izlazio iz kuće jer se bojao Ljubana.
Sad su svi oni bili đaci četvrtog razreda. Jednog dana učitelj im je pričao kako su prije postojale zadruge u kojima bi svaka osoba imala svoja zaduženja, a svi zajedno bi uživali u plodovima rada. Predložio je da bi bilo dobro da i učenici u razredu osnuju zadrugu. Svi bi imali jednaka prava i sami bi se o svemu brinuli, bez uplitanja učitelja. Morali bi pokazati da su zaista odgovorni, ali za početak morali bi odabrati domaćina zadruge. To je bio problem jer su svi htjeli nekog drugog za domaćina. Pero je podmićivao djevojčice, obećavši im lijepe slike ako njega izaberu, a dječacima orahe i šljive. Nakon nekoliko dana, promijenio je mišljenje i sad je učenike podmićivao raznim stvarima kako ne bi izabrali Ljubana. Čak je i Dragu pokušao podmiti dinarom, ali ona ga nije htjela niti pogledati. Međutim, najviše glasova skupili su upravo Ljuban i Draga, a između njih dvoje pobijedio je Ljuban. Zadrugu su zato nazvali Ljubanovac. Pero je bio jako ljut i razočaran zbog toga.
Zadrugari su redovno održavali sastanke, a Pero ih je sve izbjegavao sve do jednog iznenadnog sastanka koji nije mogao izbjeći. Bio je zabrinut jer je prije napao Ljubana i bacio kamen na njega, ali je promašio, a Ljuban mu je obećao da ga neće tući nego će ga prepustiti na milost i nemilost razredu na idućem sastanku. Ipak, nije ga izdao i Pero je odahnuo.
Na sastanku su zadrugari priopćavali o dobrim djelima koja su učinili tog tjedna. Većina je priopćila da je učinila neko dobro djelo Ivkici i saznalo se da je ona namjerno izazivala učenike i onda im prijetila da će ih prijaviti, ako ne budu dobri prema njoj. Kako bi poboljšali zadrugu, odlučili su da će skupljati novac i od toga kupiti higijenske potrepštine i razne dječje časopise. Na kraju sastanka, Ljuban je pročitao pismo koje je stiglo iz grada, u kojem se pozivaju učenici da dođu na higijensku izložbu. Svi su učenici željeli ići na putovanje pa su odlučili da će skupljati novce kako bi mogli platiti put. Izlet su dogovorili za veljaču jer su se nadali da će zima do tada već popustiti.
Izlet je bio veliki događaj, pogotovo jer mnogi đaci nikad nisu bili izvan svojeg sela. Zato su na dan izleta svi bili jako uzbuđeni. Jutro je bilo odviše toplo, a Ljuban je to uzeo kao loš znak i zabrinjavalo ga je. Đaci su se skupili u školi, a onda se svi zajedno uputili prema vlaku, gdje su imali poseban vagon samo za sebe. Dobili su dopuštenje da preko cijelog vagona kredom napišu “zadruga Ljubanovac”. U gradu su posjetili tiskaru gdje su bili zadivljeni jer su saznali na koji se način tiskaju novine, a zatim tvornicu suhomesnate robe i tvornicu čokolade.
Vrijeme se u međuvremenu promijenilo i počela je oštra i hladna tuča, a nakon nje i snijeg. Više nisu mogli razgledavati grad i bili su zabrinuti zbog mogućnosti da će snijeg zatrpati puteve i ulice, ako nastavi padati. U tri sata popodne, snijeg je i dalje padao. Đaci su se jedva probili putem na kino predstavu. Bili su zadivljeni jer je kino predstava u gradu bila potpuno drugačija od onih koje su se održavale u selu. Međutim, predstava je ubrzo prekinuta jer je učitelju pozlilo i hitno su ga prevezli u bolnicu, a đake su otpratili na vlak. Svi su bili zabrinuti zbog učitelja, a onda im je on poslao pismo koje je Ljuban svima pročitao. Učitelj u pismu poručuje da zbog slabog srca mora ostati u bolnici, ali da se oni vrate kući i da budu složni kao zadruga, a Ljubana je zadužio da se pobrine za red.
Međutim, njihova sloga nije dugo trajala. Bilo je učenika koji su prihvatili da je Ljuban kao domaćin najodgovorniji među njima i slušali su ga, ali mala grupica učenika se odvojila od većine i gunđala protiv njega. Vođa te manje grupice bio je Pero.
U vlaku je bio isti kondukter kao i na putu u grad, ali sad je bio ozbiljan i nije se šalio s njima kao toga jutra. Ozbiljnim je tonom pozvao Ljubana da porazgovaraju. Rekao mu je da su snježni nanosi sve jači i kako bi mogli zapeti u snijegu, a nisu imali načina kojim bi dojavili da su u opasnosti. Kad se Ljuban vratio u vagon, zatekao je Peru u tuči s drugim učenikom i požurio ih rastaviti. Uzrok tuče bio je taj što je Pero vrijeđao Ljubana, a učenik Ivan ga je branio. Cijeli razred sudjelovao je u raspravi, osim Drage koja je sjedila kod prozora, udaljena od svih. Ljuban odluči prekinuti prepirku rekavši im da više neće biti domaćin. Ipak, Ljuban pristane ostati domaćin, ako mu svi daju svoje zalihe hrane i višak odjeće, kako bi im bilo lakše preživjeti noć jer su snježni nanosi toliki da bi vlak mogao zapeti. Pero nije pristao na njegove uvjete, a s njim se složilo još nekoliko učenika pa im je Ljuban rekao ako ne žele u slogu, neka se sami snalaze.
Zamolio je konduktera da one koji ne žele u zadrugu odvede u drugi vagon, kako se ne bi svađali. Kondukter odvede manju grupicu predvođenu Perom, a za njima bez riječi ode i Draga. Zadrugari su skupili svu hranu i svatko je dobio svoja zaduženja. Posjetio ih je kondukter, diveći se kako imaju puno hrane i govoreći kako su učenici u drugom vagonu već skoro pojeli sve svoje zalihe. Djevojčice su pitale za Dragu i kondukter im kaže da ona leži na klupi i da izgleda bolesno, a da Pero jede kao da nije jeo čitavo stoljeće i još uzima hranu od drugih. Dušana, koji se razbolio, zadruga je smjestila u drugi razred, gdje je bilo ugodnije i toplije.
Iznenada je vlak zapao u snježnom nanosu. Ljuban je s prijateljima izašao kako bi saznali što se događa. Željeznički namještenici prepirali su se i jedan drugog okrivljavali za to što se dogodilo. Otkopčali su stroj od vlaka kako bi probušili nasip, ali su samo još više zaglavili u snijegu. Vagoni su sad bili odvojeni od stroja, a para im je bila potrebna kako bi se mogli zagrijati.
Ljuban je ostalima priopćio da se nemaju kako ugrijati i predložio da i oni pomognu odgrtati snijeg kako bi se prije izvukli i krenuli kući. Zadrugari prihvate njegov prijedlog. Ljuban obavijesti konduktera o njihovu dogovoru, ali on je bio protiv toga jer je vani bilo jako hladno. Osim toga, poslali su nekoga do najbliže stanice koja ima brzojav, kako bi pozvali pomoć. Donijeli su im kantu sa žarom kako bi se grijali, ali učenici su se nakon večere podijelili na četiri grupe, pa Ljuban povede prvu grupu u snijeg kako bi pomogli odgrtati ga. Nakon nekog vremena, izašla je druga grupa i tako su se izmjenjivali.
U zadrugu se vratio i Ljubanov bratić, koji nije više htio biti u Perinoj grupi jer je kod njega bilo jako hladno. Zadruga ga prihvati jer je to značilo da imaju jednog radnika više. Neki su se razboljeli pa su ih otpremili u bolnički vagon, a neki su se učenici počeli vraćati iz Perine grupe.
Draga im je poslala pismo u kojem ih moli da je prime natrag u zadrugu, ali je odbiju. Ipak, kad je jedan dječak rekao kako joj je loše i leži u vrućici, Ljuban je sam donese u vagon da se ugrije i da joj jesti. Nakon napornog rada, vagoni su opet bili spojeni kako bi se mogli zagrijati. Zadrugari su podijelili hranu s kondukterom, željezničarima i onima oboljelima. Veselili su se odlasku kući dok su čekali da pristigne pomoć.
Kondukter ih je zamolio da prime i posljednjeg učenika iz Perine grupe, a za Peru je rekao da sami odluče jer je ipak radio protiv zadruge. Kad su svi zaspali, Pero se ušuljao u njihov vagon jer je znao da imaju hrane. Počeo je pohlepno jesti, ali onda se sjetio da ne bi bilo dobro kad bi ga otkrili pa je odlučio ukrasti hranu i odnijeti je u svoj vagon. Bio je jako ljut na Ljubana, ali je odlučio da mu neće ništa napraviti jer bi se cijela zadruga digla protiv njega. Kad se spremao otići, Ljuban ga je uhvatio za nogu. Pero je uspio pobjeći i zatvorio se u zahod. Iznutra je prijetio Ljubanu da će ga reći ocu i da će ga njegov otac istući. Izašao je iz zahoda i pobjegao, ali je upao u najdublji snijeg i počeo zapomagati da mu je zima. Ljuban mu pomogne, a Pero ga zauzvrat lupi nogom u leđa, želeći ga gurnuti iz vlaka. Kad su se njih dvojica potukla, Pero je molio Ljubana da ga ne tuče više i da neće više tako nešto učiniti. Ljuban ga ostavi i vrati se u vagon, a nakon nekog vremena dođe i Pero i moli ga da mu dopusti da ostane. Ljuban prihvati i da mu jesti te mu obeća da neće zadrugarima ispričati što se dogodilo, nego će reći da se Pero vratio jer je shvatio da je pogriješio.
Kad su se ostali zadrugari probudili i vidjeli Peru, odluče se svi premjestiti u drugi vagon kako bi Pero bio sam kad se probudi. Za to vrijeme, Ljuban je pazio Dragu, kojoj se stanje sve više pogoršavalo. On ukori ostale zadrugare da zbijaju šalje dok je Draga bolesna i naredi im da daju svoju odjeću kako bi Dragi mogli napraviti obloge. U međuvremenu su stigli radnici pomoći osloboditi vlak od jakih snježnih nanosa. Ljuban, koji je bio zabrinut da se neće osloboditi na vrijeme kako bi Dragi pružili pomoć, povede zadrugare da opet u smjenama čiste snijeg. Vlak je napokon krenuo, a Draga se oporavila. Kad su stigli u Veliko Selo, čekali su ih zabrinuti roditelji. Kondukter je nahvalio Ljubana, a Perinom ocu rekao kako je Pero nevaljao i kako se odvojio od zadruge pa se Pero posrami pred ocem. Kući su se uputili na saonicama, Draga, Pero i Ljuban, troje djece iz Jabukovca.
Analiza likova
Likovi: Ljuban, Pero, Draga, učitelj, Ćiro, Rade, Jozo, Milka, Ljubica, Jela, Ivkica, Stojan, Nada, Milan, Ivan, Đuro, kondukter.
Ljuban – dolazi iz obližnjeg sela Jabukovca, a dok još nije bio dovoljno star za školu, veličina i ljepota školske zgrade su ga jako privlačile. Jednom prilikom se došuljao u školu i povukao uže zvona, što ga je uplašilo, ali kad je učitelj naišao, dopustio mu je da zvoni koliko želi. Ljuban je bio sretan jer je bio siguran da se zvono daleko čuje i da ga čuju svi u njegovom selu.
Dolazio je iz siromašnije obitelji, ali je imao dobro srce i uvijek kad bi Pero tukao prvašiće, on bi ih branio jer nije volio način na koji se Pero odnosio prema njima. Zato su ga prvašići voljeli.
Za vrijeme biranja domaćina zadruge, nije se isticao i predlagao je da za domaćicu izaberu Dragu jer je smatrao da bi ona bila dobra u tome. Kad je on izabran za domaćina, nije se time hvalio niti nametao drugima svoj položaj, nego je savjesno i odgovorno obavljao svoj posao. Za vrijeme puta u grad, bio je zadužen za održavanje reda, kako učitelj ne bi imao puno posla. Nakon što je učitelj ostao u bolnici, a Ljuban zadužen za održavanje reda u povratku kući, poticao ih je da se slažu i lijepo odnose jedni prema drugima, ne da se svađaju i vrijeđaju, čak i kad se Pero sa svojom grupicom odvojio od većine i htio narušiti njihovu slogu.
Zahvaljujući njegovoj organizaciji imali su dovoljno hrane i bilo im je toplo, a nakon što su se svi udružili, očistili su snijeg kako bi se mogli vratiti kući. Poticao je druge da opraštaju pa su prihvatili ostale učenike koji su se odvojili, natrag u zadrugu. Iako je dobro znao kakav je Pero i nakon što se nezahvalno ponašao prema njemu, nakon što mu je Ljuban pomogao, on mu svejedno oprašta i prima ga natrag u zadrugu. Pokazao je da ima sve odlike dobrog vođe. Pametan je, snalažljiv i hrabar i ne boji se zauzeti za sebe i druge te drugima nesebično pomaže.
Pero – dolazi iz bogate obitelji i voli se praviti važan. Na početku četvrtog razreda plašio je prvašiće, tukao ih i krao im slatkiše i kolače. Na ljeto kad je imao šest godina, pokazao je da je kukavica kad je pobjegao od Ljubana i nakon toga cijelo ljeto nije izlazio iz kuće jer ga se bojao. Tu osobinu pokazao je i puno puta nakon tog događaja.
Za razliku od Ljubana, Peri je stalo do toga da ga đaci vole i smatraju autoritetom pa ih je podmićivao slatkišima i raznim drugim stvarima kako bi njega izabrali za domaćina ili u najgorem slučaju, kako ne bi izabrali Ljubana. Bio je lažljiv dječak i često smišljao razne isprike i laži kako bi sebe prikazao u boljem svjetlu. Većina djece je znala kakav je on i nisu prihvaćala njegove laži. Nije bio omiljen među učenicima.
Nije se mogao pomiriti s tim da je Ljuban bolji od njega i da je kao domaćin zadužen za red u vlaku pa se s malom grupicom učenika odvojio od većine. Na povratku je gunđao protiv Ljubana i njegova vodstva, a iz zavisti je htio narušiti slogu zadruge. Ustrajao je u tome do samog kraja, a na kraju je podlegao krađi hrane jer je ostao bez ičega u svojem vagonu. Za razliku od zadrugara koji su dijelili svu hranu, on je svoju sebično čuvao za sebe i još je uzimao od drugih, ali na kraju su ga svi napustili jer je pokazao da nije nikakav vođa i da misli samo na sebe.
On i Ljuban dva su potpuno različita lika. Pero ni nema nikakve vrline koje bi se mogle istaknuti. Sebičan je, bezobrazan, a uz to je i kukavica. Ne cijeni tuđu pomoć i misli samo na sebe.
Draga – vrlo ozbiljna, tvrdoglava, ali i osjećajna djevojčica. Dobro procjenjuje ljude i odbija Peru koji je pokuša podmiti da glasa za njega za domaćina zadruge. Odvaja se od zadruge i odlazi s Perinom grupom, ali uviđa da je pogriješila i želi to ispraviti pa piše pismo zadrugarima da joj oproste i prime natrag jer je shvatila da su sloga i prijateljstvo na prvom mjestu.
Mato Lovrak
Mato Lovrak se rodio 1899. godine u Velikom Grđevcu. Nižu gimnaziju završio je u Bjelovaru, a nakon toga je u Zagrebu završio učiteljsku školu. Kasnije je radio u Iloku, Kutini, Velikom Grđevcu, Velikim Zdenacima i Zagrebu, svugdje kao učitelj.
Mato je i sam bio dijete sa sela, pa nije bilo neobično što je u velikom broju svojih djela radnju smještao upravo u male seoske sredine. Čak je i sam nekoliko puta rekao kako će prednost uvijek dati zdravijem načinu života na selu, nego negdje u gradu. Osim što mu je radnja uglavnom smještena na selo, likovi Lovrakovih priča najčešće su upravo seoska djeca, čiji je mentalitet i život dobro poznavao s obzirom da je radio s njima kao učitelj.
Mato Lovrak je kao književnik djelovao preko četrdeset godina. Za to vrijeme je objavio velik broj dječjih romana i pripovijetki. Napisao je: “Slatki potok i druge priče za djecu”, “Djeca Velikog sela” (kasnije preimenovano u “Vlak u snijegu”), “Družba Pere Kvržice”, “Prijatelji”, “Divlji dječak”, “Anka Brazilijanka i drugi”. U svojim djelima Mato Lovrak je isticao svoju želju za socijalnim pravdom, ali nije im manjkalo ni prekrasnih prikaza ljepota prirode, idile sela i ljubavi prema djeci.
Iako je Mato Lovrak napisai mnogo dječjih knjiga, njegovim naboljim i najuspješnijim djelima smatraju se “Družba Pere Kvržice” i “Vlak u snijegu”. Upravo su to djela koja su ga i proslavila. Ove knjige su i ekranizirane u filmove, koji su i danas aktualni među najmlađima.
Mato Lovrak umro je 1974. godine u Zagrebu.
Autor: A.P.
Komentariši