Stevan Raičković

Stevan Raičković srpski je akademik i pjesnik. Rođen je 1928. godine u Neresnici kod Kučeva. Polazio je gimnaziju u Senti, Kruševcu i Smederevu, a u Subotici je 1947. godine maturirao. Upisao je nakon toga Filozofski fakultet u Beogradu.

Vrlo rano je počeo objavljivati pjesme u raznim književnim časopisima, primjerice u Književnosti, Književnim novinama, Politici i Mladosti, sve to već sa 17 godina. Na fakultetu je postao suradnik Literarne sekcije Radio Beograda, gdje je radio 10 godina, a onda je počeo raditi u izdavačkoj kući Prosveta, kao urednik. '70-ih godina bio je dopisni član Srpske akademija nauka i umetnosti, a redovni član posto je 1981. godine.

Prva zbirka pjesma Stevana Raičkovića zvala se "Detinjstvo", objavljena 1950. godine, ali mu je primijećena bila tek druga zbirka, objavljena dvije godine kasnije, pod imenom "Pesme tišine". Ostale zbirke pjesmama Stevana Raičkovića su "Balada o predvečerju", "Tisa", "Kamena uspavanka", "Slučajni memoari", "Monolog na Topoli", "Stihovi iz dnevnika" i drugi.

Proza djela su mu "Intimne mape" i "Zlatna greda". Od ostalih djela napisao je i poetske i prozne zapise, te mnoge esejističke i memoarske tekstove.
Raičković je pisao knjige za djecu, među kojima su "Veliko dvorište", "Družina pod suncem", "Vetrenjača", "Male bajke" i druga.

Osim što je pisao vlastita književna djela, Raičković je prevodio ruske pjesnike, Shakespeareove sonete, te sonete Petrarke. Raičkovićeva djela su također prevedena na mnoge jezike, među kojima su i ruski, mađarski, češki, slovački, bugarski, slovenački, makedonski i drugi.

Raičković je za svoje književno stvaranje osvoji mnoga priznanja i nagrade, među kojima su i Njegoševa, Zmajeva i Meša Selimović nagrada, nagrada Goranov vijenac i mnoge druge.

Stevan Raičković umro je 2007. godine u Beogradu.