Čudo od djeteta

Čudo od djeteta Advana Hozića zbirka je dječjih pripovijedaka. Sastoji se od ukupno dvadeset kraćih priča: Čudo od djeteta, Simba, Sve piše na zidu, Kućni špijun, Ljetni provod, Lekcija, Prva nagrada, Šaptač, Poeta, Majstorija, Nesreća, Osveta, Crni Mate, Dobrovoljac, Obračun, Glumac, Rankin ispit, Šaran, Šiba i Spomenar.

Naslovi pripovijedaka najavljuju nam teme o kojima se u pripovijetkama radi. To su sve teme o kojima razmišljaju djeca, pa tako Hozić piše o ljubavi prema životinjama, odnosima djece i roditelja te njihovim sitnim svađama, prvim dječjim zaljubljenostima i ljubavima, školi, zadaćama, ispitivanjima, strogim profesorima i drugim školskim brigama, dječjoj ljubomori te ljetnim praznicima.

O svim ovim temama Hozić piše na zanimljiv način koristeći jednostavan jezik pristupačan djeci. Posebna odlika njegovih pripovijetki je humor, kojim je prožeta gotovo svaka od njegovih priča.

Sve pripovijetke pisane su u trećem licu, a uz pripovijedanje, od pripovjednih tehnika ima opisivanja i dijaloga. Svi su likovi djeca, pa tako svaka pripovijetka donosi i neku poantu, najčešće o tome kako riješiti dječje probleme.

ČUDO OD DJETETA

Čudo od djeteta kratka je priča o dječaku Tvrtku, koji je od svog rođenja bio neobičan. Brzo se razvijao i za sve je bio nadaren. Tema kojim se ova pripovijetka bavi je njegovo odrastanje i školovanje.

Poanta koja je poručena u djelu jest da ne trebamo suditi ljude prema onome kako nam se čine. Tvrtko se na prvi pogled činio šutljivim i zatvorenim u sebe, zbog čega su mnogi mislili da je glup, ali on je bio najpametniji, samo to nije pokazivao.

Kratak sadržaj

Tvrtko Dizdar imao je takvu sudbinu da je bio neobično novorođenče i postao čudo od djeteta. Čim se rodio, već je ima dva bijela zubića. Doktori u bolnici su se čudili jer je takvo čudo bilo neviđeno. Rastući i dobivajući nove zube dječak je sve više grizao i jeo sve što mu se ponudilo, ali ne samo to, već i sve drugo što mu se našlo pod rukom od igračaka, tatinih knjiga, kemijskih olovki do šahovskih figura.

U osmom mjesecu je prohodao, a u četrnaestom progovorio. U trećoj godini već je znao plivati, a u petoj čitati. Kada bi ga netko htio udariti, ugrizao bi ga kao pas. Još prije škole ugrizao je sve svoje vršnjake te tako stekao povlasticu da ga nitko ne tuče.

Tata Srđan dao mu je ime Tvrtko jer se od njega nije mogao napraviti skraćeni nadimak, a bratu Stanislavu davali su razne nadimke, pa on ni sam više nije znao kako se zove. Sa šest godina upisao je školu i na početku je bio čudan đak, a u četvrtom razredu već je stekao slavu. Bio je bistro dijete, ali mu se nije dalo učiti niti pisati zadaće.

Za vrijeme nastave bio je miran, ali je kriomice čitao stripove ili crtao. Kad bi mu tata prigovarao za školu, odgovorio bi mu da ga upišu u veći razred, a ne da uči ono što već zna. U petom razredu previše se razvio pa je bio nezgrapan, stalno je šutio i bio zatvoren u sebe.

Na tjelesnom je imao nesporazum s nastavnikom jer nije htio raditi vježbe. Dobio je jedinicu i nastavnika su pozvali na razgovor kod školskog direktora. Pitali su ga kakav je Tvrtko na nastavi i on je rekao da je najlošiji. Direktor je naredio da Tvrtko ide na državno prvenstvo u plivanju s nastavnikom te da ga se oslobodi od škole na pet dana. To je sugerirao Plivački savez koji je tvrdio da je Tvrtko odličan u plivanju.

Na natjecanju je Tvrtko osvojio dvije zlatne i dvije srebrne medalje te su on i nastavnik bili u novinama. Unatoč tome, nastavnik mu nije htio dati veću ocjenu od tri jer je bio loš na nastavi. Nekoliko mjeseci kasnije opet je osvojio medalje i škola je dobila diplomu.

Zatim je išao na natjecanje u džudu, gdje je isto bio uspješan. Bio je loš u nastavi iz glazbene kulture i zbog toga je nastavnica mislila da je glup, izgledalo je kao da ne može shvatiti note. Iznenadila se kad ga je jednog dana ugledala u parku s gitarom, među momcima i djevojkama, kako svira i pjeva napuklim glasom na engleskom jeziku.

Kad je to rekla nastavnici iz engleskog jezika, i ona se začudila jer na nastavio Tvrtko nije znao engleski. Pozvali su ga na razgovor s nastavnicima, ali ga i dalje nisu shvatili. Počeli su mu popuštati u ocjenama jer su znali da je pametan, samo što bi nekad lako dobio jedinicu, a već drugi dan ih razoružao svojim znanjem.

Tako je jednom prilikom nastavniku iz tehničkog popravio auto koji nije mogao pokrenuti. Roditelji ga nisu mogli shvatiti, ali one je bio čudo od djeteta.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: škola

Vrijeme radnje: period od Tvrtkova rođenja do škole

Likovi: Tvrtko, brat Stanislav, tata Srđan, nastavnici, direktor škole

Analiza likova

Tvrtko je neobičan dječak jer se od rođenja brzo razvijao. Njegovo neobično ponašanje u kasnijoj dobi ima uzrok u tome što je bio natprosječno inteligentan te je jednostavno smatrao da se ne treba dokazivati u sredini koja je bila ispod njegove razine. U školi mu je bilo dosadno jer je već sve znao i htio je upisati veći razred. Roditelji su se čudili njegovoj tvrdoglavosti jer u njihovoj porodici nitko nije bio takav.

Bio je šutljiv i povučen, zbog čega su nastavnici imali predrasude da je bio glup, ali on im je u pravim prilikama dokazao svoju inteligenciju. Nije volio da ga se uspoređuje sa starijim bratom, za svoje roditelje je bio nepoznanica, ali sigurno je da je uz svoju inteligenciju kasnije u životu bio uspješan.

Brat Stanislav bio je dvije godine stariji od Tvrtka. Za razliku od njega nije bio neobičan. Uvijek je bio živahan, okretan poput čigre. U školi je imao dobre ili loše ocjene ovisno o tome koliko je učio, nije iznenađivao roditelje i nastavnike poput brata Tvrtka.

Tata Srđan izabrao je Tvrtku ime koje mu se jako dopadalo jer se od njega nije mogao napraviti nadimak. Nije znao kako postupati s Tvrtkom i čudio se njegovoj tvrdoglavosti.

Nastavnici su se pokazali loši u procjeni svojih učenika jer su svi imali loše mišljenje o Tvrtku zbog njegovog ponašanja na nastavi, a kasnije ih je sve iznenadio.

Direktor škole prepoznao je Tvrtkov potencijal i omogućio mu da se bavi aktivnostima u kojima će se pokazati kao najbolji, a osim što je time učinio dobru stvar za Tvrtka, mislio i na dobrobit škole, koja je zahvaljujući njegovu uspjehu dobila diplomu.

SIMBA

Simba je lijepa priča o ljubavi dječaka prema psu. Dječak Rajko na početku je skeptičan kada mu prijatelj Siniša otkriva svoje oduševljenje psima, a kasnije se i sam uvjerava u njihovu plemenitost.

Rajko nije imao podršku roditelja u želji da ima psa, ali mu je zato djed to omogućio. Osim ljubavi prema psu, pripovijetka se tako bavi i temom odnosa prema roditeljima. Priča nam pokazuje kako roditelji ne moraju uvijek biti u pravu, a ljubav prema životinji može pomiriti i zbližiti obitelj.

Kratak sadržaj

Rajkov najbolji prijatelj Siniša Jelača, s kojim je sjedio u klupi, naglo je počeo izbjegavati igre poslije nastave. Žurio je kući i osim toga, Rajko je primijetio da Siniša ne prati nastavu, nego crta pseće glave. Nije mu htio reći zašto to radi do jednoga dana, kada je priznao da je zaljubljen u svog psa.

Njegov tata, lovac, nabavio je ženskog psa Džesiku koja je bila pametno, lijepo, umiljato i plemenito stvorenje. Džesika je okotila šestero mladih. Tata je poklonio četiri lovcima, a dvoje su zadržali: muško štene Mikija i žensko Simbu. Siniša se zaljubio u njih, radovao se susretu s njima te su mu igre s njima postale draže od svega drugog.

Siniša je poveo Rajka da vidi pse. Čim su se vrata stana otvorila, psi su veselo dotrčali. Svi su imali sjajnu crnu dlaku, a glava i noge su im bili boje meda. Od radosti su navalili na Sinišu, a Rajko se spustio na koljena da ugrabi dio te radosti. Prišla mu je Simba, polizala mu ruku i veselo mahala repom.

Siniša mu je objasnio da je to plemenita pasmina koja stalno želi biti uz nekog od ukućana, sve razumije i jako je pametna. Kada Siniša piše zadaću, psi mirno sjede uz njegove noge i čekaju da završi. Rajko dosad nije imao takav susret sa psima. Pozvao je Simbu i ona mu je došla u krilo. Pitao je Sinišinu mamu da mu pokloni Simbu, a ona mu je odgovorila da mora prvo pitati roditelje za dopuštenje.

Čim je izrekao želju, roditelji su rekli ne. Rajko je bio tužan i stalno je razmišljao o Simbi, topio se od miline pri sjećanju na to stvorenje koje ga je zaigrano grizlo pazeći da ga ne boli. Pitao se kako da prisvoji Simbu i sjetio se djeda Cvijetina. Djed je bio u penziji i živio na kraju grada u kući usred voćnjaka s bakom Magdom.

Rajko je bio uvjeren da će djed prihvatiti malu Simbu. Sutradan se sa Sinišom odvezao autobusom k djedu. Rajko mu je ispričao sve o tome kako je zavolio Simbu i djed ju je pristao uzeti. Onda je izbio nesporazum sa Sinišinim tatom. On nije dao štene jer je imao kupca kojem bi ga prodao. Siniša i njegova mama su ga nagovarali, ali je pristao samo ukoliko Rajko plati za Simbu, kao što je i on platio za Džesiku.

Rajko se rasplakao i rekao djedu da Sinišin tata ne da Simbu iako je mama obećala. Djed mu je objasnio da je ona obećala jer je sigurno znala da mu roditelji neće dopustiti, ali nije znala da Rajko ima djeda koji će htjeti uzeti Simbu. Djed je uzeo svoju štednu knjižicu i u banci podigao novac koji je Sinišin tata tražio za Simbu.

Rajko je donio Simbu djedu i baki i oni su je odmah prigrlili. Igrali su se s njom, a noću je spavala s njima na krevetu. Donijela im je radost i vedrinu, a uz to, Rajko je dolazio u posjet gotovo svaki dan. Inače su se rijetko viđali. Za vrijeme ljetnih praznika bio je kod drugog djeda i bake na moru, a Simba je za to vrijeme porasla i još se više proljepšala.

Rajko je cijelo vrijeme tajio sve o Sambi roditeljima, dok im jednoga dana djed nije slučajno rekao. Roditelji su obasuli Rajka oštrim riječima, ali ni on im nije ostao dužan. Tako su odlučili doći vidjeti Simbu. Mama je rekla da su došli uzeti to pseto, kada ga Rajko već toliko voli.

Djed na to nije pristao jer je Simbi puno ljepše kod njih, da je čuvaju i hrane te da im je ona zalog da češće viđaju Rajka i njegove roditelje. Podragao je Simbu tepajući joj kao djetetu.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: nepoznati grad

Vrijeme radnje: period od nekoliko mjeseci

Likovi: Siniša, Rajko, roditelji, djed Cvijetin, baka Magda

Analiza likova

Siniša je Rajkov najbolji prijatelj. Zajedno su sjedili u školskoj klupi. Nakon nastave običavali su se igrati, no do promjene je došlo kada se Siniša počeo igrati sa psom I njegovom štenadi. Svoju ljubav prema životinjama prenio je Rajku.

Rajko je glavni lik u pripovijetci. On je trinaestogodišnji dječak koji se dosad nije imao bližih susreta sa psima. Na početku nije vjerovao Siniši kako su psi dobra i plemenita bića. Iznenadio se kada je otkrio Simbinu ljepotu i dragost. Simba je u njemu probudila osjećaj ljubavi prema životinjama. Pod cijenu toga da prisvoji Simbu bio je spreman suprotstaviti se roditeljima, a pokazalo se da je bio i u pravu jer je Simba zbližila cijelu obitelj.

Roditelji su bili strogi i nisu imali razumijevanja prema želji koju je Rajko izrazio da ima psa, ali na kraju se pokazalo da su za njegovu ljubav spremni sve učiniti.

Djed Cvijetin rijetko je viđao Rajka i njegove roditelje jer su oni preferirali ići kod druge bake i djeda zbog toga što su živjeli na moru. Djed Cvijetin bio je jako pozitivna osoba u Rajkovu životu jer mu je pružio priliku da ima psa. Pokazao je nesebičnost kada je novac koji je štedio žrtvovao da bi kupio Simbu. U odnosu sa Simbom bio je drag , pružio joj je hranu i sve što joj je bilo potrebno. Za razliku od roditelja, od početka je bio velika podrška Rajku. Pokazao se puno mudriji od njih.

SVE PIŠE NA ZIDU

Sve piše na zidu je kratka priča o tome kako su se Nusret i Maca neočekivano zaljubili jedno u drugo. Živjeli su u istoj zgradi i sve dok nisu prvi put popričali, bili su jedno drugom odbojni.

Otkrili su da imaju puno toga zajedničkog i sve češće provodili vrijeme zajedno. Pripovijetka govori o tome kako često možemo imati krivi dojam o nekoj osobi prije nego što je upoznamo te o tome kako ljubav dolazi neočekivano. Možemo se zaljubiti u nekoga za koga smo se najmanje nadali i u vrijeme kada se najmanje nadamo.

Otkad su se Nusret i Maca počeli viđati pred zgradom, odjednom je “sve” pisalo na zidovima zgrade, a to “sve” odnosi se na “Nusret voli Macu” i obrnuto.

Kratak sadržaj

Nusret se vratio kući iz škole i vidio je da njegova mama tek počinje spremati ručak. Dok je ona gulila krumpire, izvadio je na stol školske knjige i krenuo pisati zadaću ne obraćajući pažnju na to što mama sprema. Kada je htjela pripremiti tatino najdraže jelo, puding, uvidjela je da joj je ponestalo šećera.

Nusret ju je pitao treba li otići u trgovinu, a ona ga je poslala kod susjeda Gogićevih. Požurio je na kat iznad njih i pozvonio na vrata porodice Gogić. Otvorila mu je Maca. Poput Nusreta, i ona je imala dvanaest godina, ali dosad nisu nikada razgovarali jer su jedno drugo smatrali uobraženima.

Nusret joj je rekao da njegova mama pita mogu li joj posuditi lonac šećera. Maca mu je odgovorila da njezine mame nema, ali da će mu ona dati šećera i pozvala ga da uđe. Na kuhinji je vidio da i Maca upravo piše zadaću, kao i on. Kad su počeli razgovarati, vidio je njezine velike crne oči i shvatio da nije neugledna i štrkljava, a ona je shvatila da Nusret nije krezub i pjegav, već da ima zelene oči i nije uobražen.

Dok je Maca stavljala šećer u lonac, Nusret je bacio oko na njezinu zadaću i zaključio da pišu istu zadaću iz matematike i francuskog. Pitao ju je koju ocjenu ima iz tih predmeta i ona je rekla da ima petice. On je rekao da ima jaku četvorku iz francuskog.

Šećer je bio u loncu i više nisu imali o čemu pričati, pa ga je Maca otpratila do vrata. Onda se sjetila da ga pita ima li kojim slučajem Čopićeve priče o Nikoletini Bursaću. Odgovorio joj je da ima. Pitala ga je može li joj posuditi i on je potvrdio, te je rekla da će brzo svratiti po to.

Nusret je osjetio da je nešto u njemu zaigralo. Donio je mami šećer. Odmah se dao u potragu za knjigom koju je Maca tražila i spremno čekao zvono. Nije ga dugo morao čekati, Maca je već bila pred vratima. Dao joj je knjigu i zaključili su da oboje vole čitati knjige o ratovima.

U Nusretu je rasla neobična dragost i htio je da njihov razgovor što duže potraje. Maca mu je rekla da će mu za dan-dva vratiti knjigu, a onda će svratiti po drugu jer njegov tata ima puno knjiga. Ponovno su se pogledali i ona je pomislila kako je zgodan, a on kako je lijepa.

Nusret se više nije mogao skoncentrirati na zadaću i vrpoljio se, pa ga je mama upitala što nije u redu. Rekao joj je da ide kod prijatelja Dragana da vidi što je on napisao, a zapravo je išao k Maci. Drugi dan prvi put su zajedno išli u školu i razgovarali o sinoćnjem televizijskom programu.

Otkrili su da se u svemu slažu: voljeli su iste filmove, knjige, jela, nastavnike, a kućni poslovi i neke školske obaveze bili su im jednako mrski. Nikada nisu razmišljali o tome vole li stvarno sve te stvari. Maca tako nije nikad razmišljala o nogometu, ali je znala da voli Nusretov omiljeni nogometni tim.

Predvečer su se nalazili u parku i prepričavali jedno drugom što je toga dana bilo u školi. Nedugo zatim shvatili su da su sanjali jedno drugo. Ubrzo su ih spazili svi stanari iz zgrade. Jedni su ih promatrali sa smiješkom, a drugi uz zle komentare. Odjednom je svuda po zidovima zgrade pisalo “Nusret voli Macu” ili “Maca voli Nusreta”.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: škola

Vrijeme radnje: kad su Maca i Nusret imali dvanaest godina

Likovi: Nusret, njegova mama, Maca

Analiza likova

Nusret je dvanaestogodišnji dječak. Po njegovim ocjenama možemo zaključiti da je bio vrlo dobar učenik. Imao je zelene oči. Nije nikada očekivao da bi se mogao zaljubiti u Macu. Živjeli su u istoj zgradi, ali nikada nisu bili u kontaktu. Nije imao lijepo mišljenje o njoj, a kasnije je zaključio da imaju puno toga zajedničkog i jako mu se svidjela te se prvi put zaljubio.

Maca se zapravo zvala Marija. Imala je dvanaest godina, Nusret ju je ponekad viđao na stubištu ili u liftu, ali sve dosad nisu progovorili ni riječi. Nusret joj se činio kao uobraženi gusak, a ona njemu kao uobražena guska. Imala je crne oči, a dok je nije bolje pogledao, Nusret ju je smatrao neuglednom i štrkljavom. Bila je za dva-tri prsta viša od njega. Voljela je gledati filmove, ali više od toga čitati knjige. Kao ni Nusret, nije očekivala da će se zaljubiti.

KUĆNI ŠPIJUN

Kućni špijun je pripovijetka kojoj je tema ljubomora dječaka Enesa prema starijoj sestri Zuhri. Pripovijetka je sažeta i ima mali broj likova. Prati se vrijeme od desetak dana u kojem je Enes spazio neobično sestrino ponašanje zbog njezine zaljubljenosti.

Tako Enes postaje kućni špijun da bi otkrio što se krije iza Zuhrina čudnog ponašanja. Kada otkriva da Zuhra ima dečka, razočara se jer mama i tata to već znaju.

Kratak sadržaj

Posljednjih desetak dana Enesova sestra Zuhra svaku se večer u isto vrijeme spremala za izlazak. Umivala se, užurbano oblačila, šminkala, češljala, a kada bi sve bilo gotovo, nervozno je šetala po kuhinji i ispitivala mamu kako izgleda. Mama joj je svaki put odgovarala da lijepo izgleda.

Sve to Enes je usput primjećivao, dok je mučio muku s pisanjem sve težih zadaća. Tek petnaesti dan kada je Zuhra izašla iz stana, to mu se učinilo čudnim. Pitao je mamu kamo ona to ide svaku večer, a ona mu je odgovorila da ide učiti i neka on ne brine ništa jer je ona starija i pametnija od njega.

Enes se naljutio jer mu je mama žustro odgovorila. Pretvarao se da uči, a zapravo je razmišljao o tome kako je sestra u zadnje vrijeme uvijek dobre volje. Odlučio je postati kućni špijun i istražiti kuda to Zuhra ide i što radi. Na to ga je osim znatiželje navela i ljubomora jer su roditelji uvijek više pažnje posvećivali Zuhri, hvalili su je jer je imala bolje ocjene od njega.

Ovo mu je bila prilika da dokaže roditeljima da Zuhra radi nešto sumnjivo. Sutradan, kada se Zuhra počela spremati, Enes je rekao mami da nije zapisao neki važan zadatak za zadaću i da mora svratiti do prijatelje Rašete da bi ga prepisao. Tako je izašao prije Zuhre i čekao je u zasjedi.

Bilo mu je hladno jer nije uzeo jaknu, ali se čekanje isplatilo. Ubrzo se pojavila Zuhra i pojurila niz ulicu. Slijedio ju je sve do centra grada, a da ona to nije primijetila. U nekoliko navrata se pokolebao misleći da nije u redu to što radi. Zuhra je skrenula u park. Išao je za njom i sakrio se iza grma.

Vidio ju je ispred spomenika herojima. Bila je s Matkom, košarkašem kojem se on divio. Držali su se za ruke i gledali jedno u drugo kao da ništa drugo ne postoji. Enes se vraćao kući s uzbuđenjem što će reći mami i tati da Zuhra zapravo ne uči, nego se sastaje s dečkom.

Čim je stigao kući, rekao je mami, a ona mu je odgovorila da Zuhra nije više dijete i da može ići kamo želi. Rekla mu je i da zna da Zuhra ima momka i da je pristojan te da ona nema ništa protiv toga. Umjesto pohvale koju je očekivao, mama ga je prekorila jer je špijunirao Zuhru. Zatim je pitao mamu što će biti ako tata sazna za to, a ona mu je odgovorila da on to već zna.

Opet je bio ljubomoran kad mu je mama rekla da se ugleda na Zuhru i da uči poput nje te je iz inata rekao da će naći curu već sutra. Već je imao na umu Jasnu iz svog razreda, koja mu je to jutro ponudila pola svog pereca.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: nepoznati grad

Vrijeme radnje: vrijeme od desetak dana

Likovi: Enes, Zuhra, mama

Analiza likova

Enes je Zuhrin mlađi brat. Bio je ljubomoran na stariju sestru jer je imala sve četvorke i petice, a on je imao dvojke, trojke i pokoju jedinicu. Zbog toga je mislio da su roditelji naklonjeniji Zuhri. Bio je nezadovoljan time te je zbog toga htio uhvatiti sestru u laži, što mu nije uspjelo. Posebno ga je razočarala mamina reakcija jer je mislio da su roditelji uvijek na njezinoj strani. Tako je iz inata odlučio i on pronaći curu, a prvo se sjetio Jasne iz škole jer mu je dala pola pereca.

Zuhra je Enesova starija sestra. Išla je u gimnaziju i bila je jako zaljubljena u svog dečka Matka. Zbog njega se svaku večer uređivala i šminkala. Otkad se viđala s njim, uvijek je bila dobre volje. Roditelji su je smatrali uzorom i primjerom za Enesa.

Mama je bila stroga prema Enesu jer nije imao dobre ocjene. To ne znači da ga je manje voljela, samo je trebao zaslužiti njezino povjerenje, poput Zuhre.

LJETNI PROVOD

Ljetni provod je kratka pripovijetka u kojoj je tema odlazak iz grada na selo za vrijeme školskih praznika. Pripovijetka prati vrijeme od petnaest dana u kojemu Ankica i Dubravko sa roditeljima odlaze na selo kod svog strica Žarka.

Dubravku teško pada odlazak jer se zaljubio u Milicu, pa joj sa sela piše pisma, a Ankici još teže jer se zaljubila u momka Jakova. Ali Ankica na selu upozna starijeg dječaka Veljka koji joj pošalje pismo u kojem opisuje njihov zajednički budući život.

Kratak sadržaj

Već nekoliko mjeseci prije samih školskih ferija Ankica je bila uvjerena da će ljeto provesti na selu kod svoga strica Žarka. On je to čak i sam spomenuo kada je jednom prilikom dolazio u grad zbog posla. No, njezin brat Dubravko nije htio ići na selo jer se zaljubio u djevojčicu Milicu zbog koje se čak upisao i na izviđače.

Tata ga ja ipak nagovorio i svi su otišli na selo, a Dubravko je ostao u kontaktu s Milicom, pa mu je odlazak nije tako teško pao. Ankica je imala veći problem nego Dubravko, veći jer o tome nije mogla pričati sa mlađim bratom, a kamoli sa roditeljima. Radilo se naime o jednom momku s kojim je plesala na školskoj zabavi.

Njegovo ime je Jakov, a on joj je nekoliko dana poslije školske zabave prišao i valjajući žvaku među ustima pitao želi li da oni budu zajedno. Nju je to toliko zbunilo i bila je nespremna na to pitanje, pa mu je rekla da će mu to reći kasnije. Ali on joj nakon toga više nije prilazio niti je to pitao, iako su se susretali u školi svakog dana.

Jakov se Ankici jako sviđao jer je to bio prvi momak koji joj je prišao i takvo nešto pitao. On je njoj bio posebno drag bez obzira na to što je nezgrapno plesao i nije imao ukusa za glazbu. Zbog toga nije htjela otići na selo, no tata je dobio godišnji odmor čim je škola završila i uputili su se kod strica Žarka.

Čim su stigli u selo, na kolodvoru ih je dočekao stric Žarko sa zaprežnim kolima i odveo ih kod sebe. Pred stričevom kućom ih je čekala strina Gospava i njihova djeca – Jakša i Manda. U njihovom društvu bio je i njihov prijatelj Veljko. Veljko je odmah zapazio Ankicu i nije skidao pogled s nje.

Djeca su pričala o školi i o svojim uspjesima na kraju školske godine. Ankica i Dubravko su odmah na početku osjetili kako je živjeti na selu. Išli su na livadu i čuvali krave, vodili ih na potok da se napoje itd. Veljko je također stalno bio s njima i motao se oko Ankice. Objašnjavao joj je sve o bubama i pticama i oponašao njihovo glasanje.

U deset dana provedenih na selu Dubravko je Milici poslao tri pisma, te Jakši i Veljku opisao simpatiju kao najljepšu vilu iz snova. Međutim, kod Ankice to nije bio slučaj. Uz stalno vrzmanje Veljka oko nje, totalno je zaboravila Jakova. Pričali su tako o školi i Veljko joj je savjetovao da upiše radije strukovnu školu nego gimnaziju.

Veljko ju je potom htio poljubiti, no ona je pobjegla. Prošlo je petnaest dana i došlo je vrijeme da se vrate u grad, ali prije toga, Jakša je dostavio Ankici pismo od Veljka u kojem je on napisao kako želi ozbiljnu vezu s njom. Opisao je kako bi zarađivali i od čega bi živjeli.

Ona nije znala kako se ponašati nakon što je pročitala, pa je pismo pokazala bratu Dubravku koji joj se smijao, uzeo pismo i pokazao ga roditeljima na putu kući. Ona se osjećala postiđeno, te je roditeljima rekla kako je i Dubravko pisao Milici. Roditelji su se samo smijali i bili ponosni na to što im djeca odrastaju.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: selo

Likovi: Ankica, Dubravko, roditelji, stric Žarko, Veljko, Jakša, Manda

Analiza likova

Ankica je djevojčica koja se prvo zaljubi u Jakova iz škole. Potom s roditeljima odlazi na selo kod strica gdje upozna starijeg momka Veljka. U vremenu provedenom s Veljkom potpuno je zaboravila na Jakova iz škole. Jakov je htio poljubiti, ali ona je pobjegla.

Veljko je stariji momak iz sela koji upisuje srednju školu. Jako mu se svidjela Ankica i potpuno se zaljubio u nju. On joj piše pismo netom prije njenog odlaska u grad u kojem opisuje njihov budući život i način na koji bi radili i zarađivali.

ŠAPTAČ

Šaptač je duhovita priča o učeniku Ibri Sedlaru, koji je bio poznat po tome da je uvijek šaptao krive odgovore kada su drugi odgovarali jer ni sam nije znao odgovor.

Osim što nam ova pripovijetka poručuje da uvijek trebamo vjerovati sebi i pouzdati se u svoje znanje, to je također priča o prijateljstvu između Ibre i Steve, koje je bilo jače od svađe koja je izbila jer je i Stevi Ibro šapnuo krivi odgovor.

Kratak sadržaj

U svakom razredu postoji učenik koji šapće odgovore ostalima kada odgovaraju, tzv. šaptač. U ovome razredu šaptač se zvao Ibro Sedlar. Ibro Sedlar je bio poseban šaptač jer nije imao dobre ocjene. Kada bi netko odgovarao i ne bi znao odgovor, okolo bi gledao i tražio odgovor, a Ibro bi dobacio bilo što čega bi se sjetio, samo da mu pokuša pomoći.

Tako je popis učenika za popravni ispit bio sve duži, zahvaljujući Ibrinom šaptanju. Jednom je prilikom Ibrin prijatelj Stevo morao odgovarati, Ibro mu je šaptao i dobio je jedinicu. Stevo se zbog toga jako naljutio i zaprijetio mu je da će ga razbiti. Rekao mu je da će ga premlatiti kao mačku ako mu samo još jednom nešto šapne kada bude odgovarao pa iako bio točan odgovor.

Ponovno je došao red na Stevu da odgovara. Čim mu je nastavnik postavio pitanje, počeo se osvrtati oko sebe tražeći da mu netko kaže odgovor. Ni ovaj put Ibro se nije mogao suzdržati te je šapnuo još jednu od svojih gluposti.
Stevo nije mogao dobiti više od jedinice, ali ovaj put mu je bilo toliko smiješno to što je Ibro šapnuo da je jednostavno zaboravio na svoje prijetnje.

Kada je sljedeći put neki drugi učenik odgovarao i poslušao krivi odgovor koji mu je šapnuo Ibro, tužio ga je nastavniku.

Nastavnik mu je odgovorio da nije on kriv što ne zna, nego sluša Sedlara. Ibro je zapamtio te nastavnikove riječi i uvijek se služio njima u svoju obranu. Drugi su ga pamtili još dugo, cijelog ljeta, do popravnog ispita.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: škola

Vrijeme radnje: period jedne školske godine

Likovi: Ibro Sedlar, Stevo, nastavnici, učenici

Analiza likova

Ibro Sedlar je imao loše ocjene, ali to ga nije sprječavalo da uvijek šapće odgovore drugima. Najčešće ni sam ne bi znao odgovor, pa bi šaptao bilo koju glupost koje bi se sjetio. To mu je bilo smiješno i zabavno. Čak ni kada mu je Stevo zaprijetio batinama nije prestao šaptati krive odgovore.

Stevo je bio Ibrin prijatelj i nije očekivao da će i njemu Ibro šaptati krive odgovore. Jako se naljutio kad se to dogodilo i zaprijetio mu da će ga premlatiti. Na kraju se ipak nije ljutio jer su mu i samom bile smiješne gluposti koje je Ibro šaptao.

POETA

Poeta je još jedna duhovita priča s temom iz školskih klupa. Radi se o neobičnom učeniku Cviku Laliću koji je imao loše ocjene, ali je također imao i skriveni talent za pisanje pjesama.

U jednostavnoj fabuli dolazi do obrata kada svi očekuju od strogog nastavnika da će mu dati jedinicu, a nastavnik umjesto toga prepoznaje njegov skriveni talent. Priča ima duhovit završetak jer od toga dana u razredu ima puno pjesnika.

Kratak sadržaj

Ćure, Đido i Pendo dobili su petice iz srpskohrvatskog jezika. U razredu je zavladalo vedro raspoloženje jer se činilo da je nastavnik Krapinac dobre volje. Na red je došao Cviko Lalić. Već na prvom pitanju počeo je zamuckivati.

Nije znao odgovor ni na drugo ni treće pitanje, iako mu je nastavnik pokušao pomoći. Šutio je i gledao u pod. Nastavnik se čudio kako ništa ne zna i pitao ga je da mu pokaže domaće zadaće. Cviko se ispričao i rekao da ih je zaboravio ponijeti.

Nastavnik se čudio i pitao ga što onda uopće nosi u školskoj torbi. Uzeo mu je torbu i odmah pronašao bilježnicu sa školskim zadaćama iz srpskohrvatskog. Kad već Cviko nije ništa znao odgovoriti, nadao se da će barem imati napisane zadaće.

Nastavnik se ponovno začudio kad u bilježnici nije pronašao zadaće, nego pjesme. Pročitao je naglas jednu njegovu pjesmu u kojoj se radilo o analizi rečenice, o tome kako je Cviko imao problema s tim gradivom.

Nastavnik je pročitao i drugu pjesmu, u kojoj se radilo o matematici. I s matematikom je Cviko imao problema. Cijeli razred se smijao, a nitko nije ni slutio da je među njima pravi pjesnik. Suzdržavali su se od smijeha jer se s Krapincem nije bilo dobro šaliti.

Nastavnik je nastavio čitati i druge pjesme, u kojima je Cviko opjevao ostale predmete. U razredu je nastala tišina kada je nastavnik našao pjesmu o sebi. Rekao je da je pretjerao u svemu i pitao kako se zove ta njegova zbirka pjesama. Cviko nije ništa odgovorio.

Nastavnik je dalje listao i našao naslov zbirke: “Pjesme lijenog dječaka”. Na kraju mu je nastavnik upisao trojku. Cviko to nije očekivao. Nastavnik mu je rekao neka nastavi pisati, ali bolje pjesme od tih. Rekao mu je i da kod njega neće dobiti lošu ocjenu jer je pjesnik. Otad u tom razredu ima puno pjesnika.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: škola

Vrijeme radnje: jedan školski sat

Likovi: Cviko Lalić, nastavnik Krapinac

Analiza likova

Cviko Lalić je bio mali bljedunjavi dječak kome su oči stalno žmirkale iza debe­lih stakala naočala. Bio je lijen učenik, iz gotovo svih predmeta je imao loše ocjene. Bio je šutljiv, nije htio pokazati bilježnicu u koju je umjesto zadaća pisao pjesme. Pokazao se talentiran i duhovit u svojim pjesmama.

Nastavnik Krapinac je predavao srpskohrvatski jezik. Bio je poznat kao posebno strog nastavnik, ali toga dana je bio dobre volje. Volio je poeziju i cijenio što se Cviko time bavio iako su njegove pjesme bile smiješne i nekvalitetne.

LEKCIJA

Lekcija je kratka pripovijetka u kojoj dva školska prijatelja žele otići na vrlo zanimljivu i popularnu nogometnu utakmicu u njihovu gradu. Ako Kadrić silno želi na utakmicu, ali nema novaca da si kupi kartu, pa mu se njegov prijatelj Mašan Ćatić ponudi da mu pomogne oko toga.

Mašanov plan je da ukradu nešto i prodaju pa s tim novcem kupe karte. No, kada su ukrali barometar iz ljekarne vidio ih je čovjek s prozora i počeo vikati, a Mašan je pobjegao i ostavio Aku samoga.

Kratak sadržaj

Cijeli grad je bio oblijepljen velikim bijelim plakatima na kojima se još iz daljine mogla pročitati vijest godine, a to je da će se u nedjelju popodne na gradskom stadionu sastati poznata strana momčad s domaćim ligašem i odigrati prijateljsku utakmicu.

Vrlo teško je nabaviti karte za takav događaj s obzirom na to da su cijene bile vrlo visoke. Ako Kadrić je zabrinuto pitao svog prijatelja iz školske klupe Mašana Ćatića kako će nabaviti karte za nedjeljnu utakmicu. Mašan mu je rekao da će se već nekako snaći.

Poznato je da je Mašan u društvu starijih i onih momaka koji kradu, kod njih je čak i počeo pušiti. On je rekao Kadriću da je srediti novce za utakmicu i to tako da nešto ukradu, pa prodaju. Aki se to nije svidjelo jer je on bio pošten i čestit dječak, ali želja za utakmicom je prevladala, pa je ipak pristao.

Dječaci su usred bijelog dana pronašli ljekarnu iz koje su naumili ukrasti barometar. Kadrića je obuzeo strah, ali ga je Mašan ukorio i natjerao da mu pomogne. Ako se sagnuo i pomogao Mašanu da ukrade barometar, međutim zapazio ih je neki čovjek s prozora i počeo vikati.

Mašan je uspio pobjeći, a Ako je ostao uplašen stajati tamo i svi ljudi su ga gledali i dobacivali mu kako ga nije sramota krasti, a još je školarac. Prišao mu je starac koji je bio ljutit i htio ga je udariti štapom, ali kada ga je vidio malog i jadnog samo mu je rekao da otiđe kući i ostavi se takvih poslova. Kadrić ga je poslušao i snuždeno otišao svojoj kući.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: nepoznati grad

Vrijeme radnje: jedan dan

Likovi: Ako Kadrić, Mašan Ćatić, starac sa štapom

Analiza likova

Ako Kadrić je školarac koji je čestit i pošten. Uzoran je učenik i ne pravi probleme. Međutim, poveo se za lošim prijateljem Mašanom jer je htio silno otići na utakmicu u gradu.

Mašan Ćatić je živio samo s bakom. Uvijek se družio sa starijim dječacima, mangupima i besposličarima. Pušio je i krao kako bi se domakao nekog novca. Uvukao je školskog kolegu u krađu i probleme kako bi došli do novaca za utakmicu. Kada su ih otkrili da kradu, ostavio je prijatelja na cjedilu i pobjegao.

PRVA NAGRADA

Prva nagrada je pripovijetka o dječaku Vukašinu koji odluči sudjelovati u školskoj izložbi. On predloži svojoj prijateljici Jasminki da ona napiše pjesmu, a on će naslikati sliku o toj pjesmi na što ona pristane. No, kada on krene slikati, njegovi roditelji i mlađi brat Radojica ga krenu zafrkavati i smijati mu se.

Ipak, usprkos svim preprekama, Vukašin osvoji prvu nagradu na izložbi zbog čega roditelji budu jako ponosni, a on se ludo zaljubi u Jasminku.

Kratak sadržaj

Vukašin je zamolio svoju mamu da mu da novce za tempere jer se u školi spremala izložba slika i najbolji rad će biti nagrađen. Vukašin nije prestao dosađivati majci, pa mu je ona naposljetku novac i dala, a on se uputio u knjižaru po tempere.

Na putu za knjižaru susreo je školsku prijateljicu Jasminku. Ona je dobila zaduženje od učiteljice da napiše pjesmicu s obzirom na to da ih je već par učiteljica pohvalila. Vukašin se dosjetio i predložio joj da ona napiše pjesmu o njegovoj slici, a on će naslikati nešto o njenoj pjesmi.

Međutim kada je došao doma, njegov mlađi brat Radojica mu je uzeo tempere i naslikao neku raketu, što se Vukašinu nije svidjelo. Taj dan mu je Jasminka rekla da naslika cvijeće, pa će ona o tome napisati pjesmu, ali sljedeći dan mu je tata uzeo tempere i naslikao nekakvu kućicu i rekao da to pošalje na izložbu.

Napokon su mu popustili i ostavili ga na miru da sam naslika svoju sliku. Dok je slikao, brat, mama i tata su mu se smijali i izrugivali, no on ih nije slušao. Drugi dan je u školi sliku dao Jasminki koja je bila oduševljena, a on uzbuđen jer se njoj svidjelo.

Došao je dan izložbe i Vukašinova slika je pobijedila, a Jasminkinu pjesmu je učiteljica posebno pohvalila i dodala kako je to najljepša dosad. Njegovi roditelji su posebno bili ponosni kada su saznali da je Vukašinova slika osvojila prvu nagradu. Čak je i ravnatelj škole u svom govoru spomenuo male slikare. Vukašin je bio jako sretan, ali i ludo zaljubljen u Jasminku.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: nepoznati grad

Vrijeme radnje: nekoliko dana

Likovi: mama, tata, Radojica, Vukašin, Jasminka, ravnatelj, učiteljica

Analiza likova

Vukašin je marljiv i pametan dječak koji nikada ne odustaje od onoga što si zamisli u glavi. Predložio je svojoj prijateljici Jasminki da ona napiše pjesmu o slici koju će on naslikati što prikazuje koliko je kreativan.

Mama, tata i mlađi brat Radojica nisu vjerovali u sposobnosti svoga sina Vukašina i nisu mu pružali dovoljnu podršku. Dok je Vukašin htio slikati, oni su mu se smijali i govorili kako on to ne zna. Ali na kraju je Vukašin ipak dokazao suprotno, a oni su bili presretni i preponosni što je baš njegova slika osvojila prvu nagradu.

MAJSTORIJA

Majstorija je pripovijetka koja govori o tome kako je učitelj geografije usmeno ispitivao učenika Suknara. Pripovijetka je sažeta, a likove čini razred kojemu pripada Suknar te učitelj Golub. Osim Suknara, od učenika u razredu spominje se samo Čarapićevo prezime.

Radnja pripovijetke obuhvaća vrijeme od trenutka kad je učitelj prozvao Suknara do kraja njegovog usmenog odgovaranja. Tema pripovijetke je Suknarov pokušaj nadmudrivanja učitelja Goluba.

Kratak sadržaj

Na početku školskog sata učitelj geografije odlučuje usmeno ispitivati učenike. Cijeli se razred bojao tog učitelja kojeg su svi zvali Golub jer je svoje učenike nazivao golubićima. On je bio poznat kao strog učitelj koji je tvrdio da jedini zna geografiju za pet pa učenici najviše mogu dobiti četvorku.

Dok su učenici strepili od prozivke, učitelj Golub je prozvao Suknara, najvećeg i najjačeg učenika u razredu, poznatog po raznim vragolijama. Suknar je uvijek bio vješt u smišljanju podvala, izazivanju sukoba s ostalim razredima, nitko ga nije mogao zbuniti i uvijek je uspio izbjeći kaznu.

Međutim, kad ga je učitelj Golub prozvao, Suknar je bio potišten i spor, kao da je bolestan. Jedva se dovukao pred zemljopisnu kartu. Ostalim je učenicima bilo čudno njegovo ponašanje, ali su navijali za njega. Učitelj je Suknaru dao štap i zadao mu pitanje: dinarski planinski sustav. Bilo je to teško pitanje. Suknar je tražio učitelja da ponovi pitanje i zamislio se. Zatim je počeo govoriti, bez prestanka.

Govorio je o rijeci Savi, sve što zna i što je čuo od drugih. Govorio je samopouzdano i detaljno. Lupao je štapom po karti, ponavljao što je već rekao, objašnjavao. Kad je rekao i pokazao sve što je znao, rekao je učitelju da je završio, a on ga je poslao na mjesto. Suknar je bio siguran da je nadmudrio učitelja. Kad mu je okrenuo leđa, ponosno se nasmijao razredu.

Predsjednik razreda, Čarapić, doviknuo mu je da je dobio četvorku, na što je učitelj reagirao napominjući da Suknar nije odgovorio na njegovo pitanje. Suknar se branio da nije dobro razumio pitanje, ali da može objasniti i dinarski planinski sustav, ako treba, računajući na to da učitelj neće imati volje ponovno ga slušati.

Učitelj Golub rekao je da su završili razgovor i da je dobio jedinicu jer nije ni spomenuo Dinaru, a ni o Savi nije puno znao. Suknar se zacrvenio, sjeo u klupu i prekrio lice dlanovima. Pokušao je odglumiti da je jako pogođen i potresen kako bi smekšao učitelja. Učitelj je naglasio razredu da se dobre ocjene ne dobivaju zbog brbljanja, nego samo zbog znanja.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: učionica geografije

Vrijeme radnje: od trenutka kad je Suknar prozvan do kraja njegovog odgovaranja

Likovi: učitelj Golub, Suknar, Čarapić, ostatak razreda

Analiza likova

Učitelj Golub je strog učitelj, poznat kao ‘stara cjepidlaka i zanovijetalo’. Učenici su mu dali nadimak Golub jer je svoje učenike nazivao golubićima. Njegovo je samopouzdanje bilo vidljivo već u njegovoj tvrdnji da samo on zna geografiju za pet, a učenici mogu dobiti samo manje ocjene. Unatoč strahu koji je izazivao kod učenika, učenik Golub je pravedan i pošten: strpljivo je saslušao Suknarovo odgovaranje i dao mu zasluženu ocjenu.

Suknar zvani Suk, najveći je i najjači učenik u razredu. Izvodio je razne majstorije, nezapaženo prepisivao zadaće, izazivao tučnjave s ostalim razredima, koristio se raznim smicalicama i podvalama. Svojim je nepodopštinama zabavljao razred. Kad je bio prozvan odgovarati geografiju, nije znao odgovor na pitanje, ali se odlučio poslužiti svojom maštom i nadmudriti učitelja. Odgovaranje na pogrešno pitanje nije mu uspjelo pa je odlučio odglumiti potresenost ocjenom. Nažalost, ni ova mu ‘majstorija’ nije uspjela. Unatoč snalažljivosti, nije se uspio izvući bez znanja.

NESREĆA

Nesreća je pripovijetka kojoj je tema pokušaj dvojice učenika da izbjegnu najavljeno ispitivanje iz povijesti. Dvojica glavnih likova, Vinko Drobac i Suljo Mujkić, odlučili su domoći se liječničkih ispričnica kako bi opravdali svoj izostanak sa sata usmenog ispitivanja. Međutim, u poliklinici za učenike dočekalo ih je neugodno iznenađenje.

Kratak sadržaj

Vinko Drobac i Suljo Mujkić jednog su vedrog, ljetnog dana sjedili ispred poliklinike za učenike i promatrali učenike kako trče u školu, kao da im tamo netko dijeli slatkiše. Njih su dvojica naumili domoći se liječničkih ispričnica i tako izbjeći najavljeno ispitivanje učitelja Burkića na satu povijesti.

Već su izmislili što će reći liječniku: Vinko će reći da ga boli trbuh i propada u prsima, a Sulju bole glava i zub. Bili su spremni i na injekcije – sve je bilo bolje od ispitivanja povijesti. Dok su drugi učenici sjedili u školi na satu povijesti, njih su dvojica čekali u hodniku na pregled.

Iznenada, na početku su hodnika ugledali učitelja Burkića kako im se sporo približava. Pognuli su glave, misleći da će tako izbjeći susret s njim. Učitelj se približio i sjeo pored njih. Znao je zašto su pobjegli sa sata, ali se pretvarao da ne zna. Odglumio je da ih je odjednom prepoznao te im se potužio da je i on bolestan i da čeka pregled.

Bez obzira na bolest, učitelj je smatrao da nitko ne smije zaboraviti svoj posao: on ih mora ispitati, a oni moraju naučiti. Iz džepa je izvadio svoju zelenu bilježnicu, koju su odmah prepoznali, pa prvo prozvao Sulju. Postavio mu je pitanje što zna o grčko-perzijskim ratovima, o Aleksandru Makedonskom i o osnivačima Rima. Suljo se probao izvući pa je okolišao, ali se nije izvukao.

Vinko se odmah predao, vidjevši da se neće izvući. Učitelj je obojici upisao jedinice i rekao im da će preko ljeta morati učiti jer ništa nisu dosad naučili. Nakon toga je polako, vukući noge otišao iz poliklinike.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: poliklinika za učenike

Vrijeme radnje: ljeto, kraj školske godine

Likovi: Vinko Drobac, Suljo Mujkić, učitelj Burkić (Burkan)

Analiza likova

Suljo Mujkić i Vinko Drobac su učenici koji, glumeći bolest, pokušavaju izbjeći ispitivanje povijesti. Prije nego što su otišli u polikliniku, smijali su se drugim učenicima koji su trčali u školu, misleći da su lukaviji od njih pa su izmislili kako izbjeći ispitivanje. Na kraju je njihovo neznanje došlo na vidjelo, dobili su jedinice i morali su učiti preko ljeta.

Učitelj Burkić (Burkan) je stari, lukavi učitelj koji je, na smiren način, pokazao Vinku i Sulji da se ne ponašaju kako treba. Iako je bio bolestan, obavio je svoju dužnost i ispitao učenike te ih upozorio da prijevarom nikad neće ništa postići.

OSVETA

Osveta je pripovijetka koja govori o pokušaju Stipice Kovrlije da prevari učitelja, podvaljujući mu prepisanu lektiru. Pripovijetka je sažeta, a od likova se , osim Stipice Kovrlije, pojavljuje učitelj, razred i Stipičin stariji brat Marko. Radnja se odvija u Stipičinoj kući i u školi.

Kratak sadržaj

Stipica Kovrlija vratio se s nogometnog igrališta kući gladan i umoran. Odmah je zavirio u pećnicu i pojeo sve što je majka ostavila za njegovog starijeg brata: pitu zeljanicu i sutliju. Tek se kasnije sjetio zadaće. Učitelj mu je obećao da će mu dati priliku da sutradan na prvom satu pročita zadaću iz lektire.

Stipica je shvatio da nije pročitao lektiru i da je neće stići pročitati. Htio je zadaću prepisati od odlikaša Mitra Koprivice koji je s njim bio na igralištu, ali on je već otišao kući. Živio je daleko i imao strogog oca koji bi se sigurno umiješao u Stipičin plan pa svejedno ne bi uspio prepisati. Odustao je od te ideje.

U tom je trenutku kući s posla došao Stipičin stariji brat Marko. Umoran od rada i gladan, potražio je jelo koje mu je ostavila majka. Stipica je priznao da je sve pojeo jer nije imao što jesti. Marku je bilo krivo.

Tada je Stipica smislio novi plan: pitao je brata je li on ikad čitao lektiru koju je Stipica imao za zadaću, priču o Sinbadu Moreplovcu. Marko se sjetio te lektire. Pravdajući se da nikako nije mogao doći do knjige, Stipica je zamolio brata da mu pomogne napisati zadaću. Marko je pristao.

Stipica je zapisivao velike avanture Sinbada Moreplovca, što mu je Marko diktirao. Sutradan u školi, pročitao je pred razredom svoju zadaću. Učitelj je prasnuo u smijeh, a za njim i cijeli razred. Stipici ništa nije bilo jasno, rekao je da je samo zapisivao ono što mu je rekao brat, koji je pročitao lektiru.

Učitelj je kroz smijeh nadodao da Stipica nije bio u stanju ni sam izmisliti priču pa mu je još netko morao diktirati. Dobio je jedinicu. Došavši kući, Stipica se okomio na Marka. Brat mu je objasnio da ništa drugo nije zaslužio jer je lijen i nepošten. Marko cijeli dan radi, a zatim ostane bez hrane, a Stipica je cijeli dan igrao nogomet, nije napisao zadaću i još je bratu pojeo jelo.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: Stipičina kuća, škola

Vrijeme radnje: večer jednog dana i jutro sutradan

Likovi: Stipica Kovrlija, Marko Kovrlija, učitelj, razred

Analiza likova

Stipica Kovrlija je dječak koji je zaboravio na zadaću dok se igrao s dječacima. Shvativši da neće stići napisati lektiru, pokušao je prevariti učitelja pa je zamolio brata da mu ispriča o čemu govori knjiga. Prije toga, bratu je pojeo ručak iako je znao da će doći kući gladan. Htio se izvući bez truda.

Marko Kovrlija je Stipičin stariji brat. Kad je došao kući s posla, shvatio je da mu je Stipica pojeo ručak pa mu se odlučio osvetiti izmislivši radnju lektire koju je Stipica imao za zadaću .Tako mu je htio dokazati da je lijen i nepošten i da se mora potruditi da bi nešto postigao.

CRNI MATE

Crni Mate je priča koja se također odvija u školi. Tema pripovijetke je kako se djevojčica Vesna poslužila laži da bi se izvukla iz opasne situacije. Izmislila je Crnog Matu da bi zaštitila sebe. Ta priča je prolazila u razredu, ali njezin tata je bio pametniji i znao je da Crni Mate ne postoji.

Priča nam govori o tome kako je dobro biti snalažljiv u situacijama gdje trebamo zaštititi sebe, a ponekad nam u tome može dobro doći i neka sitna laž. Pripovijetka je kratka i ima mali broj likova.

Kratak sadržaj

Vesna se veselo vraćala u stan. U jednoj ruci je nosila cigarete koje je kupila za tatu, a u drugoj ostatak novca. Bacala je novac u zrak i lovila, do trenutka kad nije uspjela uloviti i novac je otišao u kanalizaciju. Brinula je kako će reći tati da je ostala bez novca. Onda se sjetila Crnog Mate.

O njemu se pričalo po razredu, bio je poznat po svojim zlodjelima. Tukao se, razbijao, krao automobile i nitko mu nije mogao ništa. Odlučila je okriviti njega da joj je ukrao novac. Tako je i rekla tati. Tata ju je napao da govori laž i da ne postoji Crni Mate.

Vesna se branila i nabrajala učenike koji bi mogli potvrditi da Crni Mate postoji. Tata joj i dalje nije vjerovao i pitao ju je je li joj novac ispao. Nije više mogla lagati i rekla je što se stvarno dogodilo. Kasnije je razmišljala o tome što je rekao tata da Crni Mate ne postoji i zaključila da je sigurno u pravu jer on sve zna, ali onda svi u razredu lažu.

S Vesnom u razred je išao ponavljač Dane Gagić koji je bio grubijan i za sebe je govorio da je on Crni Mate. Drugi dan je oteo Vesni olovku iz ruke jer je htio napisati pismo curi. Nije joj htio vratiti olovku i on mu je rekla da će ga tužiti Crnom Mati. Rekla mu je da je Crni Mate njezin brat. To su svi čuli i zinuli.

Svima je ispričala da Crni Mate ne živi s njima jer se tata ljudi na njega, ali on jako voli svoju sestru i sve bi za nju učinio. Gagić joj je vratio olovku. Vesna je izazvala veliku čuđenje u razredu, a samo ona je znala pravu istinu da Crni Mate ne postoji.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: škola

Vrijeme radnje: dva dana

Likovi: Vesna, Vesnin tata, Dane Gagić

Analiza likova

Vesna je dvanaestogodišnja djevojčica koja je poput svojih vršnjaka vjerovala priči da postoji Crni Mate. Iz opasnosti se izvlačila lažima, bila je u tome snalažljiva. Prvo je lagala tati da joj je Crni Mate ukrao novac, a zapravo ga je ona izgubila. Zatim, kad joj je Dane Gagić u školi zaprijetio da će je udariti jer ga je tražila da joj vrati kemijsku, opet je izmislila da je Crni Mate njezin brat i da će ga prebiti. Od onda je stekla drugačiji status u razredu, svi su joj se na neki način divili i nitko joj se nije suprotstavljao.

Vesnin tata je bio poštar, zalazio je u sve kuće dok je nosio poštu i tako je poznavao velik broj ljudi. Zbog toga mu je Vesna vjerovala da on sve zna. Ljutio se na Vesnu kad mu je lagala.

Dane Gagić je išao s Vesnom u razred, bio je poznat po lošim ocjenama. Ponavljao je razred po tko zna koji put, svađao se i tukao, ali je pokazao strah pred (izmišljenim) Crnim Matom.

DOBROVOLJAC

Dobrovoljac je kraća pripovijetka od ostalih. Sva radnja odvila se u jednom školskom satu. Ova pripovijetka je još jedan primjer kako se učenici pokušavaju izvući iz opasnosti pomoću laži. Da to nije baš dobra taktika, naučio je Omer Avdić, kada ga je profesor iz matematike uhvatio u laži.

Kratak sadržaj

Đaci su bili mirni prije sata matematike dok još nije došao profesor. Prošli sat je najavio opasno ispitivanje. Omer Avdić bio je prvi u imeniku i umirao je od straha. Došao je profesor i pitao ih je jesu li se pripremili. Avdiću je pala na pamet spasonosna misao.

Sjetio se da su u drugoj dvorani ostale stolice nakon nekog sastanka. Javio se i rekao profesoru da se prije dobrovoljno javio profesoru iz tjelesnog da pospremi te stolice. Profesor je rekao da voli dobrovoljce i rekao mu da izađe. Avdić je bio sretan jer je mislio da mu je ideja upalila.

Krenuo je prema vratima, a profesor ga je zaustavio i rekao mu da mu nije rekao da ga pušta van, već da izađe pred ploču, kad je već dobrovoljac.

Naravno, dobio je jedinicu jer nije ništa znao. Kad je ispitivanje završilo, vratio se u klupu. Profesor ga je pitao ne mora li ići pospremiti te stolice. Odgovorio mu je da više ne treba izaći iz razreda. Nitko se nije smijao. Svi su iščekivali koga će sljedećeg prozvati profesor.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: škola

Vrijeme radnje: jedan školski sat

Likovi: Avdić, profesor

Analiza likova

Omer Avdić je bio jako prestrašen jer je znao da slijedi ispitivanje iz matematike, a on nije ništa učio. Mislio je da će se moći izvući pomoću laži, ali nije uspio prevariti profesora. Kasnije je bio tužan jer je dobio jedinicu.
Profesor iz matematike je bio mudar i vrlo lako je znao prepoznati kada mu netko pokušava slagati. Tako je jednostavno ulovio i Avdića u laži.

OBRAČUN

Obračun je pripovijetka u kojoj se govori o tome kako se ne treba uspoređivati s drugima. Sakib se uspoređivao s drugima jer mu se jer mu se činilo da su svi bolji od njega jer imaju više novaca.

Na kraju ga je tata naučio o vrijednosti novca i koliko je zapravo potrebno novaca za život. Od onda se osjećao jednako vrijedno kao ostali.

Kratak sadržaj

Svaki put kad bi zazvonilo školsko zvono poslije kojeg je slijedio veliki odmor, nastala bi graja u učionici. Učenici bi vadili svoje sendviče, izlazili na hodnik i međusobno razgovarali. U starijim razredima najviše se pričao o nekoj djevojčici ili dečku.

U toj vrevi Sakib se uvijek držao po strani. Činilo mu se da je njegov sendvič najtanji i nije imao tema za razgovor s kolegama. Oni su pričali o filmovima ili utakmicama, a Sakib nije imao novaca da bi mogao ići na takve događaje. Bio je najbolji učenik u razredu i predsjednik razreda, ali to kao da nije ništa značilo.

Jednom ga je Strajo odveo u slastičarnicu preko puta i počastio s pet šampita. Pitao je Straju otkud mu toliko novaca, a on mu je odgovorio da njegov tata ima puno novaca. Sakib mu se požalio kako njemu roditelji ne daju novce jer kažu da ih nemaju.

Strajo mu je rekao da Sakibovi roditelji sigurno primaju dječji doplatak i da su to njegovi novci te da bi ih trebao tražiti. Pitao je mamu dobivaju li oni dječji doplatak za njega i mama mu je odgovorila da dobivaju. Zatim ju je pitao zašto skrivaju te novce umjesto da ih daju njemu.

Mama se naljutila i pitala ga želi li da mu odvali šamar za takvo pitanje. Došao je tata i mama mu je sve ispričala. Tata je izvadio neke papire. Pitao je Sakiba za što mu treba taj novac. Sakib mu je rekao da ostala djeca u školi uvijek pričaju o tome kako idu u kino, na utakmice, uvijek imaju novaca za kolače, a jedino on nema nikad.

Tata mu je rekao koliko iznosi njegov dječji doplatak i izvadio novac. S tim novcem Sakib je mogao biti glavni u razredu. Posegnuo je za tim novcem, kada mu je tata objasnio da odsad njemu mora plaćati to što spava, troši struju, jede itd. Sakib je shvatio koliko iznose troškovi života i posramio se.
Briznuo je u plač i rekao da ne želi novac od dječjeg doplatka jer mu ne treba.

Tata je vratio novac u novčanik i rekao da to više neće nikad spominjati. Sakib se složio. U školi ga je Strajo pitao je li tražio svoj novac. Odgovorio mu je da je, ali da ga je vratio tati jer on njemu mjesečno daje duplo više.
Poslije je opet gledao kako Strajo i drugi đaci odlaze u slastičarnicu, ali više nije bio žalostan. Sad mu je bilo svejedno i njegov sendvič mu je bio lijep.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: Sakibova škola i stan

Vrijeme radnje: dva dana

Likovi: Sakib, Strajo, Sakibovi roditelji

Analiza likova

Sakib je imao sve odlične ocjene i bio je najbolji učenik u razredu. Iako je uz to bio i predsjednik razreda, činilo mu se da ga nitko nije primjećivao. Osjećao se manje vrijedno jer mu se činilo da ostali imaju više novaca od njega. Nije se mogao uključiti u razgovor za vrijeme odmora jer su svi pričali o kinu ili utakmicama, a on nije imao novaca da bi ih mogao posjećivati. Na kraju je ipak shvatio koliko novaca za njega roditelji izdvajaju i počeo je drugačije gledati na stvari, više se nije osjećao manje vrijedno.

Strajo se pravio pametan kad je savjetovao Sakiba da traži od roditelja da mu daju dječji doplatak, a očito nije znao ništa o troškovima života ni kako se raspolaže s novcem.

GLUMAC

Glumac je pripovijetka u kojoj do izražaja dolazi Hozićev humor. To je priča o Dragiši koji se našao u nevolji jer je trebao puno pojesti u školskoj predstavi gdje je glumio, a on je došao sit te nije mogao jesti.

Dragiša se odlično izvukao iz nevolje tako što je strpao kolače u džepove umjesto da ih je pojeo te je publika mislila da je to dio scenarija. Kada je pomislio da je sve u redu, došlo je do neočekivanog obrata: mama ga je prekorila jer je zaprljao novo odijelo.

Kratak sadržaj

Bližila se proslava Dana škole. U petom razredu je bilo živo. Učenici su pripremali pjesme koje će recitirati i kazališnu predstavu. Dragiša Milić zvani Kengur dobio je glavnu ulogu u jednočinki. Dobio je ulogu gladne izjelice, što je odgovaralo njegovu karakteru.

Na probama koje su se održavale nakon nastave sve je išlo glatko. U predstavi je glumio Rade Badnjar dječaka s fotoaparatom. U predstavi ga je Dragiša svaki put trebao gađati jabukom u fotoaparat kada bi htio fotografirati. Na probama jedino nisu imali pravo voće, pa nisu uvježbavali Dragišino prejedanje, ali nitko u to nije sumnjao.

Prije predstave Dragiša je imao tremu i pojeo je dva sendviča iako je prije toga pojeo i ručak. Na pozornicu je izašao samouvjereno. Sjeo je za stol i prema scenariju, trebao je pojesti svu hranu sa stola. Ovaj put se na stolu nalazila prava hrana. Dragiša se našao u nevolji jer nije bio nimalo gladan te nije mogao pojesti hranu.

Još je i promašio kada je gađao jabuku Radeta i njegov fotoaparat. Svi su vidjeli kako se Dragiša osramotio. Nije mogao pojesti kolače sa stola, ali zato se dosjetio zamotati ih i strpati u džepove, na što se publika smijala i počela pljeskati.
Kad je predstava završila, razrednik ga je pohvalio i rekao mu da je još bolje ispalo to što je strpao kolače u džepove nego da ih je pojeo. Mnogi su ga pohvalili i rekli mu da bi mogao postati glumac. Ponosno se vratio kući, gdje ga je napala mama jer je strpao kolače u džepove novog odijela.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: škola

Vrijeme radnje: nekoliko dana

Likovi: Dragiša Milić, Rade Badnjar

Analiza likova

Dragiša Milić je glavni lik u pripovijetci. Izabran je za glavnu ulogu u školskoj predstavi. Glumio je proždrljivca jer je i sam bio takav, pa su svi mislili da će biti odličan za tu ulogu. Međutim, kada je predstava počela, Dragiša se precijenio jer je prije previše pojeo. Sada nije mogao jesti i našao se u problemu. Ipak je bio dovoljno snalažljiv da izazove smijeh i divljenje publike, ali to nije bilo dovoljno da udobrovolji mamu.

RANKIN ISPIT

Rankin ispit je priča o dječjem strahu od zubara i Rankinoj hrabrosti. U njezinu razredu svi su se hvalili kako ne plaču kada vade zub, a jedino je ona šutjela i bojala se. Na kraju se ispostavilo da je jedino ona hrabra, a da su svi drugi lagali.

Poanta pripovijetke je da nikada ne sumnjamo u svoje sposobnosti. Najčešće oni koji se hvale ne govore istinu, a oni koji šute o svojim pothvatima su pravi junaci.

Kratak sadržaj

Mišo je ušao u učionicu i svima se pohvalio kako mu je zubar izvadio zub, a on nije pustio ni glasa. Svi su došli vidjeti njegove desni. Javio se Vlado i rekao da to nije ništa. Njemu je zubar izvadio dva puta veći zub, pa nije jaukao. Onda se javio Luka koji je bio hrabar i sam sebi izvadio zub, a poslije njega su se i svi ostali počeli javljati kako bi i oni sigurno bili hrabri u toj situaciji.

Jedino je Ranka šutjela i sjedila jer ju je bolio zub i plašila se. Mama ju je nagovarala da ode kod zubara, ali ona se strašno bojala njegovih kliješta i stalno odgađala odlazak. Uz to, bilo ju je sram što je očito jedina plašljiva u razredu. Nije ni primijetila da ju je prozvala razrednica. Rekla joj je da je boli zub.

Razrednica ju je odmah poslala u ambulantu. Miši je rekla da ide s njom i pokaže joj gdje je zubar. Ranka je putem plakala i zub ju je sve više bolio. Mišo ju je doveo do ambulante i rekao da mora natrag u školu. Ona je počela plakati i nije htjela ući sama. Primila ga je za ruku dok je on pokušavao pobjeći, a onda se na prozoru pojavio zubar.

Zubar mu se obratio nazvavši ga plačljivcem i pitao ga je li došao izvaditi i drugi zub. Rekao mu je da on najljepše plače od svih đaka. Mišo mu je odgovorio da je doveo Ranku i da ona isto plače. Ona je zatim odgovorila da to nije istina i da ona nije kukavica.

Ušli su unutra i zubar im je ispričao smiješnu priču o tome kako sva djeca plaču. Kad je pogledao Rankin zub, rekao joj je da on i nije za vađenje. Nije ni primijetila da je zubar već izvadio zub kliještima. Čestitao joj je jer nije ni pisnula.

Onda je zubar vadio Miši drugi zub, a on je plakao. Ranka se pitala hoće li sutra Mišo u školi pričati kako je vadio drugi zub i kako nije plakao.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: škola, ambulanta

Vrijeme radnje: jedan dan

Likovi: Mišo, Ranka, ostatak razreda

Analiza likova

Mišo je bio hvalisavac, kao i ostatak njegova razreda. Hvalio se da ne plače kada vadi zub, a zapravo je bio veliki plačljivac. To se moglo naslutiti već tada kad je pratio Ranku do ambulante. Ona je plakala, a on je nije osuđivao. Njegove laži su bezazlene jer ga je jednostavno bilo sram priznati istinu.

Ranka je bila jako uplašena zbog odlaska zubaru. Iako ju je zub jako bolio, nije imala dovoljno hrabrosti da ode sama zubaru, već je to napravila tek kad joj je razrednica naredila. Putem se osjećala kao najveća kukavica jer su svi u razredu pričali o svojoj hrabrosti. Činilo se kao da jedino ona plače kada ide zubaru. Na kraju je došlo do obrata jer je Ranka pokazala da je prava hrabra junakinja. Jedino ona nije plakala, od sve djece iz razreda.

ŠARAN

Šaran je kratka priča o tome kako je Vecina mama zamolila Vecu da kupi šarana za ručak. To mu nije bio nikakav problem, ali se problem pojavio kada se ispostavilo da je šaran bio živ kad su ga donijeli kući. Veco i njegov prijatelj Mišo nisu imali srca ubiti ga te ga je mama morala vratiti u ribarnicu.

Kratak sadržaj

Vecina mama se spremala za posao i rekla mu neka kupi šarana, ostavila mu je novac na stolu. Veco je ustao iz kreveta i rekao joj da ništa ne brine. Doručkovao je i došao mu je prijatelj Mišo da bi zajedno rješavali zadatke iz matematike. Mišo mu je rekao da prije toga trebaju ići kupiti šarana.

U ribarnici su šarani bili živi i plivali su u staklenom bazenu. Miši i Veci se odmah svidio jedan debeli. Rekli su prodavaču koji im se sviđa, on ga je izvadio i udario čekićem. Stavili su šarana u vrećicu i vratili se kući. Kad su došli, dogodilo se iznenađenje: riba je iskočila iz vrećice i mahala repom.

Miši i Veci je bilo žao šarana kad su shvatili da je još živ i odlučili su ga staviti u vodu. Napunili su kadu vodom i stavili ga unutra, a on je počeo veselo plivati. Vratili su se u kuhinju jer su morali učiti matematiku.

Kad se Vecina mama vratila, pitala je tko će sada ubiti šarana jer im on treba za ručak. I Mišo i Veco odgovorili su da ga ne mogu ubiti. Onda je mama dovela dvije susjede, ali su se i one sažalile nad šaranom i nisu ga mogle ubiti.

Mama je odlučila vratiti šarana u ribarnicu, a za ručak će spremiti krumpir i kobasice. Od tad Mišo i Veco svaki put gledaju šarana kako pliva u ribarnici.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: ribarnica, Vecin stan

Vrijeme radnje: jedan dan

Likovi: Veco, Mišo, Vecina mama

Analiza likova

Veco i Mišo su bili prijatelji i išli su zajedno u školu. Obadvojica su se sažalili nad šaranom i nisu ga mogli ubiti. Napunili su mu kadu vode i hranili ga komadićima kruha. Kada ga je mama vratila u ribarnicu, svaki put su ga posjećivali kada su prolazili tim putem. Šaran im je izgledao kao da samo čeka da njih dvojica dođu.

ŠIBA

Šiba je kratka pripovijetka u kojoj je tema lekcija koju nauče dva dječaka nakon što se potuku i naljute svoga tatu. Dva brata, Pero i Mićo zajedno se potuku s prijateljima u školi, na što se tata jako razljuti i pošalje ih po šibe nakon što im je rekao da će ih istući. Drugi dan kada su mu dječaci donijeli šibe, on im se nasmije i kaže kako su sada naučili lekciju, a sljedeći put neka se paze.

Kratak sadržaj

Pero i Mićo su se potukli s prijateljima u školi. Njihov tata je bilo vrlo ljut zbog toga, da ga njih dvojica nisu ljućeg vidjeli dosad. Drugi dan za ručkom dok je mama pripremala stol za jelo, tata im je rekao da će ih ovaj put istući.

Inače nisu nikada osjetili što su prave batine i tata se skoro nikad nije miješao kada bi neki problemi bili u pitanju. Uvijek je za to bila zadužena mama. Tata ih je nakon ručka poslao do rijeke po šibe. Dječaci su potom otišli pored rijeke u potragu za šibama.

Kada su došli do rijeke, našli su neke šibe. Isprobavali su ih na vlastitim dlanovima. Neko vrijeme su isprobavali razne šibe, ali su na kraju odlučili uzeti bilo koju, te su se zajedno zakleli da se više nikada neće potući zajedno u školi kako se tata ne bi ljutio na njih.

Drugo jutro tata ih je upitao da li su našli pravu šibu, a oni su na to odgovorili kako nema mekanih, samo tvrde koje bole. Tata im se na to osmjehnuo i rekao kako su sada naučili lekciju, a neka ga se sljedeći put čuvaju ukoliko se opet potuku.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: nepoznati grad

Vrijeme radnje: par dana

Likovi: Pero, Mićo, tata i mama

Analiza likova

Pero i Mićo su dva brata koja se zajedno potuku s prijateljima iz svoje škole. Na to se njihov otac naljuti i obeća im batine. Otac ih pošalje po šibe, a oni ih isprobavaju i nakon što shvate da nema mekanih šiba dogovore se da se neće više potući u školi.

Tata je stariji i mudriji od svoja dva dječaka. Naljuti se na njih i zaprijeti im batinama, ali tek kada sami donesu šibe. Nakon što su dječaci donesli šibe doma, tata im se osmjehne i kaže kako su sada naučili lekciju i neka se paze sljedeći put.

SPOMENAR

Spomenar je kratka pripovijetka u kojoj djevojčica Smilja za rođendan dobije spomenar na poklon od ujaka. Smilja odnese spomenar u školu i pošalje ga po razredu da joj prijatelji napišu svoje pjesmice u njega. Međutim, pjesmica od jedne njezine prijateljice je razljuti i uvrijedi.

Kratak sadržaj

Za svoj rođendan Smilja je od ujaka dobila predivnu, crvenu i kožom ukoričenu svesku. Ujak joj je rekao nek joj to bude spomenar i ona je to prihvatila. Odmah ga je zamolila da i on nešto napiše, ali u stihu.

Kada je došla u školu, dala je spomenar da kruži po razredu. Svatko od prijatelja je nešto upisao u njega. Bilo je tu onih koji su znali sastaviti lijep stih, a i onih koji nisu baš bili vješti u tome. Spomenar se tako svakog dana punio raznoraznim novim stihovima.

Smilji se posebno svidjelo par stihova koje je napisao prijatelj iz razreda Luka Mrvić. Bio je to najživahniji i najzgodniji momak u razredu koji joj je često namigivao i smješkao se. Smilji je bilo vrlo drago što je on upisao u spomenar par stihova.

Također ju je uzbudila još jedna pjesmica koju joj je napisala prijateljica Radojka Kulen zvana Foka. Taj nadimak joj je Smilja dala jer je izvalila da na Himalaji žive Foke. Radojka je Smilju u pjesmici nazvala Smilja spomenarka, što je nju uvrijedilo.

Tek kada je došla kući je zaplakala i nije mogla prestati plakati cijeli dan. Majka ju je utješila i uzela spomenar da pročita šta su joj djeca pisala. Posebno joj se svidjela pjesmica koju joj je napisao Davor Javor, sitni i šutljivi dječačić iz prve klupe.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: škola i Smiljin dom

Vrijeme radnje: nekoliko dana

Likovi: Smilja, njezin ujak, mama, Davor Javor, Radojka Kulen – Foka itd.

Analiza likova

Smilja je djevojčica kojoj ujak za rođendan pokloni spomenar i ona ga u školi podijeli prijateljima da joj napišu pjesmice. Nakon što joj prijateljica Radojka Kulen zvana Foka nadjene nadimak ‘spomenarka’ u pjesmici, Smilja se razljuti.

Majka utješi Smilju i istakne joj lijepe pjesmice koje su joj druga djeca pisala, a pogotovo pjesmicu Davora Javora, sitnog i šutljivog dječaka za koja majka kaže da je pravi pjesnik.

Advan Hozić biografija 

Advan Hozić je pripovjedač, dramski pisac i pjesnik. Rođen je u Kotor – Varoši 1926. godine. Od 1941. godine bio je sudionik antifašističkog rata.

Tvorac je sedam radioigara, a izvođena su mu i dva kazališna djela: komedija Malinjak i drama Rat. Pored desetak izdanih knjiga publicistike, dominantno mjestu u njegovom djelu zauzimaju romani.

Najpoznatiji romani su mu: Dobroćudni ratnici, Tri Ješina junačka dana, Vrabac s puškom, Dva i po borca, Dječaci iz Ulice Zmaja od Bosne, Glavna snaga, Lopuža i Dječak i balon.

Autor je i nekoliko zbirki priča od kojih su najpoznatije: Drugovi, Prava puška, Sumnjivi telećak, Čudo od djeteta i Azrino magare.

Poeziju je obilježio zbirkom pjesama Djed i unuk i Prođimo ispod duge, te knjigom igrokaza Stara tajna.

Autor: M.F.