Dječak grli svijet

“Dječak grli svijet” zbirka je dječje poezije poznatog autora za djecu i mlade Ivice Vanje Rorića. Ova zbirka podijeljena je na četiri dijela i to: Proljetna čudesa, Dečak grli svijet, Svaka čast i Svuda lišće, svuda zlato. U prvom dijelu zbirke tematika pjesama gradi se oko glavnih motiva vezanih za proljeće, drugi dio sadrži razne pjesme, kojima junaci nisu samo priroda, biljke i životinje, nego i djeca, a isto je i s trećim dijelom zbirke, dok se posljednji dio odnosi na tematiku vezanu za jesen i početak zime. Autor u svojim pjesmama kao glavne motive koristi prirodu i životinje. Voli pisati i o godišnjim dobima, dajući im ljudske osobine, ali najčešće i o tome kako promjene u vremenskim prilikama utječu na životinje, biljke i ljude. Puno tema svojih pjesama autor pronalazi i u svom djetinjstvu.

Zanimljiva je anegdota koju je prepričavao sam autor o tome zašto ne voli jesen – što se doista vidi u njegovim pjesmama: jesen uglavnom prikazuje kao tmurnu i sivu, tek prijelaz iz ljepote ljeta u ljepotu zime. Autor je, naime, kao dječak jako volio čitati knjige. Najčešće bi ih čitao hodajući iz škole kući ili iz kuće u školu. A jesen nije volio jer bi tada padala kiša, a po kiši ne bi mogao čitati u hodu. I ostatak života su Roriću knjige bile važnije od ljudi, što se vidi i po brojnim pjesama i zbirkama koje je napisao. Iz njih se vidi da pokušava istu ljubav prenijeti i na druge generacije.

Glavni motivi u ovim njegovim pjesamama su sunce, snijeg, zima, jesen, kiše, djeca, razne životinje… Neke pjesme napisane su tako da imaju jasnu pouku, a neke samo da ispričaju zanimljivu priču. Neke pjesme imaju rimu i odlične su kao brojalice. Nemaju sve pjesme jasnu radnju, neke su tu samo zbog svoje zanimljive ritmičnosti i igre riječima. Većina pjesama iz ove zbirke je kratka, tako su djeci ne samo odlično razumljiva, nego ih i lako mogu naučiti napamet i recitirati. Svako dijete, pa i ono predškolsko, uživat će u ovim pjesmama. Zanimljive su djeci već generacijama jer djeca, bez obzira u kojem su vremenu rođena, uvijek vole igru, zabavu, pričice o životinjama i njihovim raznim pustolovinama.

Vrsta djela: zbirka pjesama

Vrijeme radnje: sva godišnja doba

Mjesto radnje: priroda

Tema pjesama: dogodovštine iz prirode Ideja pjesama: sve što nas okružuje može biti lijepa pustolovina

Kratak sadržaj

Proljetna čudesa

Cvjetni kalendar

Januar – na vrbe, jele i hrastove po cijeli dan padaju bijele peruške, pa se dijete pita – tko to s neba na zemlju trese toliko bijelog perja?

Februrar – prozorska stakla su procvjetala! Zima ih je takla svojim čarobnim štapićem. Čini se da je nešto zamirisalo, pa treba prići bliže, zažmiriti i osluhnuti…

Mart – eno jednog plavog kažuna i jednog krhkog cvijeta koji svijet odmah čine ljepšima.

April – cvjetna zvonca neprestano zvone, čuje se pčelinji let kao da smo i mi sami postali cvijeće.

Maj – od početka do kraja svijeta sve je puno cvjetova. Nitko ne može da se potuži jer život je napokon postao bajka!

Jun – poljem su razasute bijele, žute i plave boje. To ivančice nose minđuše od rose!

Jul – u cvjetnim čezama nalaze se princeze i stavljaju cvijeće u kosu kome god da sretnu.

Avgust – pčela je stala, gledala, pa napunila cvijeće medom. Bit će joj ove godine puna košnica.

Septembar – Sunce se počelo hladiti i cvijeće je još uvijek imalo dugine boje, ali već je počelo mirisati na jesen i tugu koju im donosi.

Oktobar – cvijeća više nema, ali sada mirišu i njišu se dunje i kruške.

Novembar – U vazi je ostao samo jedan cvijet, pa da ne bude tužan, ponekad ga pomazi.

Decembar – zima je kao i svaka druga. Puše bura i s neba padaju bijele latice. Nosi ih vjetar i sve ih raznosi s neke nebeske trešnje.

Jedan cvijet, dva cvijeta

U pjesmici od pet strofa primjećujemo različit broj stihova. Prva i treća strofa imaju po četiri stiha koji se rimuju, a ostale tri imaju po dva stiha također prožeta rimom. Često se ponavljaju motivi “pet”, “svijet” i “cvijet” koji čine osnovu pjesmice. Cvijet je simbol sreće, radosti i raznih osjećaja koji nas preplavljuju. Cvijet na poklon uvijek izmami osmjeh na lice, pa i u najvećoj žalosti. Kad bi svijet bio bogatiji za mnogo više cvjetova, šarenih i prekrasnih, koliko bi se više osmjeha izmamilo na lice tužnih ljudi? Kada svijet bude prekriven cvijećem, svi će biti sretni: “…Niče cvijet po cvijet/ preplaviše svijet.”

Hajde da tražimo proljeće

Je li proljeće vitez što nam dolazi iz neke bajke ili je toplina s neba i vjetar iz rukava? Vodopad sunca pada na šumu i visibabe zvone, a mrav bubnja u žir. Lutajmo kao dva cvrčka, bez cilja i tražimo proljeće koje su ljulja s vrha breze.

Čarolija

Pjesmica ima tri strofe, a svaka ima četiri stiha koji se rimuju drugi i četvrti, a ostala dva stiha nadopunu se izmjenom ritma, zbog čega imaju karakter uglazbljene pjesmice. Kao što i sam naslov pjesmice govori, obilje stvarne i dostupne čarolije pruža nam se na dlanu. Treba samo otvoriti oči, napregnuti sluh i uživati u ponuđenome. Naoko obična šuma krije mnoštvo ljepote. Živost, uskomešanost i mali beznačajni grm odjednom postaju interesantni pljenitelji naše pažnje. Mali žuti kljun koji viri iz grma svojim danonoćnim pjevanjem uljepšava život šume i njenih stanovnika. Svojom čarobnom pjesmom svima pruža obilje radosti i zadovoljstva. Mala obična ptica ševa odjednom je postala centar pažnje, te izazvala obilje čarolije u svojoj šumi.

Ja sam svitac, svitac, svitac

Pjesmica se sastoji od tri strofe pisane u obliku duplog trokuta, radi postizanja vizualnog efekta. Neke riječi ponavljaju se po nekoliko puta, što daje poseban čar pjesmici. Čitatelj ima osjećaj da im se sam svitac obraća i diktira ritam kojim se treba čitati. Strofe se nadovezuju jedna na drugu i prate se sadržajno. U prvoj kitici svitac nam se predstavlja. Priča što je bio, otvara nam svoje srce u kome svjetiljka daje toplinu i ljubav kojom će zaraziti cijeli svijet; žuti cvijet je njegovo srce. U drugoj strofi smo upoznali njegovo srce, a u trećoj dijeli svoju tajnu s čitateljima. To je želja da se opet vrati među zvijezde. “Al ću opet zvijezda biti.”, njegova najveća želja je da svijetli gore na nebu, među zvijezdama.

Mjesečeva majka

Mjesečeva majka prede zlatnu pređu svaki dan – od srijede do petka, pa opet od petka do srijede. Veze košuljice zlatnom žicom za sve patuljke i princeze koji su bili dobri. Šara im čarapa kako ne bi bili bosi i kako im ne bi bilo zima dok hodaju po rosi. Mjesečeva majka tako svaki dan prede, živeći u dalekoj zemlji zvanoj Bajka.

Plavi crtač

S aprilom došle su i tople temperature pa su svi dobili nove džempere. U vrtu ptice i mravi šaraju po travi, pa i crtač pita je li njegov džemper našaran.

Sunce mijesi pitu

Sunce kroz svoje zlatno sito prosijava zvjezdano brašno. Gleda mrave kako žure i radosno jure kroz dan. Za to vrijeme zec gricka travu i primijeti kako se nešto mrda kroz žitno polje. To sunce u žitu mijesi svoju prvu pitu!

Neka nemoguća kiša

Kapi kiše padale su jedna iza druge. Najprije jedna, pa druga, pa treća i onda četvrta, zatim peta i šesta, onda sedma i osma, pa sve ostale iza njih. Čudna kiša kupa tek jednu travku, umjesto da pada na tri planine i tri doline. Pada i pada i ako ne znate gdje je sada kiša, morate to pitati miša!

Pada, pada kišica

Pjesma ima šest strofa, a svaka ima četiri stiha koji se rimuju u svim kiticama. Rima je parna. Katreni obiluju umanjenicama. Njima nam pjesnik pokušava dočarati svijet svojih likova koji je za ljude nepoznat i premalen. Pokušava nam približiti strahove malih stvorenja koji se boje jake kiše jer ih može uništiti. U tom malenom svijetu mama mišica strepi za svoju mladunčad koji su negdje u igri odlutali, a nisu se javili. Majčina briga predviđa sve najgore scenarije koji bi ih mogli zadesiti ako joj mališani pokisnu i ne nađu zaklon. Prestankom kiše i dolaskom vjetra koji je otjerao ružne oblake, nestala je i briga majke mišice. Ali vjetar nije mogao otpuhati kaznu koja je mila namijenjena mali mišićima zbog njihove nepromišljenosti. On je vrijeme izvršenja kazne samo odgodio jer je mama mišica najprije morala umutiti kolač. Majčina ljubav ni u ovom slučaju ne poznaje granice, pogotovo kad su njena djeca u pitanju: “stade plaha kišica/ nasmija se mišica”. Čim je nestala opasnost, prestala je i briga mišice, što je dovoljno da se iskaže njena ljubav.

Hoda maca po klaviru

Maca hoda po klaviru i usput svira jednu uvertiru. Svira C mol i D dur čime uspavljuje miša Đuru. Govori mu neka samo mirno spava jer će ga ona čuvati. Kada se naspava, oženit će ga njegova teta. A kada je miš napokon zaspao, mačka skoči na njega i pojede ga u H duru. Ali miš je bio brži i uspio je pobjeći, uskočio je u prvu rupu iz koje mu sada viri samo njegov brk.

Prošla staza

Jedna staza otišla je u šumu. Iz šume je iskočio zec i upao u prvi jarak, gdje se dobro smočio. Staza je nastavila prema bari i tamo srela žabe, otišla je dalje u polje, gdje su grakale čavke, pa je morala pobjeći brže-bolje. Staza je krenula i preko brda, a na vrh brda, mrdala je vrba. Otišla je staza preko mosta, ali se uplašila vode i tamo ostala. Eno je tamo i danas stoji.

Nebeska školjka

Nebo se presijava zlatnom bojom, to sunce juri. Nitko ne može stići tu nebesku školjku, čak ni sokol. Tko zna kako se sunce uspjelo popeti tako visoko? Naša ruka bit će gnijezdo suncu, a duša naša njegova luka. Sunce se čuje u klasju žita i u glasu ševe.

Proljetna čudesa

Svako proljeće događaju se čudesa. Nebesa počnu pjevati glasom ševa, trešnje počinju dobivati bijele košulje i kreću u svatove, samo otac još uvijek sjedi u zimskom kaputu. Majka sjedi do njega na klupici i grije se na suncu, ipak, nije joj toplo kao što je bilo prije. Topli vjetar počinje ih maziti i oni dobiju krila!

Jablan čeka kišu

Nad selom se nadvio mrki oblak, što znači da kiša samo što nije počela padati. Jablan se počeo vrtjeti na nebu, prolaze ga hladni srsi, prestrašio se da će oblak samo proći. Ali onda su počele padati prve kapljice i jablan se prestane tući s vjetrom. Pružio je ruke od lišća prema nebu i pripremio se na to da će pokisnuti. Volio je to što će pasti kiša, lijepo ga je golicala i on je sav treperio od hladnih kapljica. Propinjao se i povijao kao da se sprema potrčati!

Oblačna pjesma

Oblak ide šumom i klati se. Nije bi siguran bi li išao naprijed ili se vratio odakle je došao. Rado bi on išao nekamo, ali ne zna gdje, a ako se vrati, opet će biti na istome. Najbolje bi mu bilo kada bi malo odspavao. Ali onda se pojavi sunce i zaleti se po nebu, hukne i vjetar s brda i oblak se prestraši, pa počne plakati. Ali nema veze što plače, jer od njegovih suza će se žedna šuma napojiti i smijati na sav glas.

Olujna noć

Cijelu noć sijevaju blicevi s neba. Uz to i grmi, to je sigurno kum Jure koji preko neba bure valja. Ako ne pobjegnemo, pokisnut ćemo kao miševi!

Plavi mrav

U ovoj pjesmi stanuje jedan mrav. Ovaj mrav nije ni žut, ni crn, ni crveni, već je plave boje. Banuo je u priču, nepozvan, kao da je pao s neba i nitko nije znao odakle je ni čiji je. Kada je došao do svoje crne braće, oni su ga otjerali jer nije bio crn kao oni. Kada je došao svojoj žutoj braći i oni su ga otjerali jer nije bio žut. To mu se stalno događalo, stalno su ga tjerali jer nije bio prave boje. Mislio je da za njega nema mjesta na svijetu, da su sva vrata i sva srca zaključana za njega. Ali onda je naišao pjesnik i smislio je ovu pjesmu da bude stan plavom mravu.

Breze idu u skitnju

Tiho, slušajte kako pada plava rosa, dok cvijeće spava. Mjesec viri iza brda, a svi leptiri spavaju. Breze se osvrću i vade srebrne lepeze, zvijezde ih stavljaju u svoju kosu. Tek se u zoru sve budi, a breze se vraćaju iz svoje noćne skitnje.

Dječak grli svijet 

Eno ide bubamara

Ide bubamara, s krilima punim šara. Zamolit ćemo bubamaru da nam da jednu šaru, pa ćemo je staviti u srce. A onda, blago onome tko nas sretne, jer će mu ta šara reći njegov puta ka sreći. Ide bubamara s bezbroj šara i zamolit ćemo je da svakome da po jednu.

Igra

Pjesmica spada u brojalice koja je dio igre u kojoj se članovi odbrojavanjem na slogove izbacuju iz igre. Od osam strofa, četiri se ponavljaju u obliku brojalice pune ritma, dok ostale sadržavaju tekst kojim se pokušava dočarati dječja namjera i mogućnosti igrice. U drugoj strofi izmjenjuju se motivi “stakalca” i “ogledalca” u osam stihova koji su veoma kratki i rimuju se (stakalca – ogledalca, zdenca – staklenca). Četvrta strofa sastoji se od četiri stiha od kojih su rimom povezana drugi i četvrti. Isti broj stihova i rime sadrži i peta kitica, dok s osmim, distihom, završava igra i brojalica. Na vrlo simpatičan način izabrane su riječi koje se nadopunjavaju te svojim ritmom ostaju u uhu. Lake su za pamćenje pa ih djeca rado koriste u igrama već generacijama. Jednog dana kada i ta djeca budu imala svoju djecu, kao iz rukava će im izaći ovakve brojalice, sjećanja na djetinjstvo će se probuditi i izmamiti osmjeh na usnama: “Enci menci/ Na kamenci!/ Enci menic/ Pokradenci”.

Pričica o ptičici

Pjesma ima četiri strofe i četiri stiha u svakoj strofi. Drugi i četvrti stih se rimuju, a učestalim ponavljanjem motiva “sličica” i “ptičica” nedostatak rime u preostala dva stiha se ni ne primjećuje. Dječja mašta u stanju je od svakodnevne dosade napraviti čaroban dan. Osamljena ptičica sa slike nije sretna u svojoj samoći pa nestašni i zaigrani dječak u nekoliko poteza kista rješava samoću male ptice. Darovao joj je prijatelja u pjesmi da zajedno ispunjavaju svakodnevicu te svojim veselim cvrkutom uljepšavaju dan stanovnicima knjige koja im je dom: “…nasred sličice/ važan cvrkuću/ dvije ptičice…”.

Daj sunce ruku

Pjesmica se sastoji od tri strofe, a svaka ima po četiri stiha. Uz naslov pjesmice, prva i druga kitica imaju svoje podnaslove kojima se pjesnik direktno obraća suncu i vjetru. Zadnja tri stiha u prvoj strofi rimuju se kao i u drugoj strofi. U prvoj strofi dječak pozove sunce da zajedno trče po rosi i uživaju. U drugoj on zove vjetar da mu pomogne pronaći zeku. U trećoj kitici zeko će biti pušten i problem će biti riješen. Pjesmica je vedra i topla. Osjeća se dječja razigranost i želja za novim pustolovinama koje može pružiti priroda. Dijete je ushićeno doživljajima koje mu pruža boravak u prirodi te doživljava prirodu kao dio sebe.

Šarena pjesma

Plavo je jutro, plava je večer, plava je rijeka, plav je čak i mrav, a plava je i trava. Plav je svaki cvijeti i plavi je cijeli svijet. Žuto je sunce, žuta je značka, žuti je kauč, a žuti su i mačka i zet. U žutom situ je i žuto žito. Žut je skoro svaki žuti cvijet, pa je žut i cijeli svijet. Zeleni je šešir zrikavca, zelen je i šešir skakavca, zeleni je kaput i cijeli svijet je zelen – osim jelena. Oči jelena su plave, plava je i zora, a srce od jele je veliko kao gora. Kada jele hoda, bube oko njega se ne plaše. Na jelenu se dok hoda osijava sunce i cijeli gaj zbog toga sjaji.

Na vrtuljku

Vrtuljak se vrti, a na njemu sjedi patuljak i pjeva. Pjeva kako je nebo kao svila i on bi kružio na povjetarcu preko toga neba, samo kada bi imao krila. Vjetar bi mu mrsio bradu, ali više ne bi ni imao vremena za let jer mora ići na paradu. Naime, sutra se patuljku ženi brat i ide u svatove. Tamo će svi zajedno plesati kolo, bit će poput braće, neće biti ni zli ni škrti. Sve dok se vrtuljak vrti sve je u redu, a ako vrtnja stane, nestat će tajna. Ona je da se sve uvijek vrti u krug.

Pjesma bez veze

Ova je pjesma bez veze zbog zeke koji po cijele noći luta po riječnoj obali. Neobično je to što se zec smuca oko rijeke i da se rijeka i mjesečina njega tiču, ali tu se ništa ne može. Zec je zaljubljen i zato se tako ponaša. A u koga je zeko zaljubljen, pitate se? Zaljubljen je u vjetar s breze.

Gdje je centar svijeta

Ako bi zemlju gledali s, na primjer, Marsa, vidjeli bi da je ona kugla. I kao svaka kugla, mora imati neki centar. Zašto onda taj centar ne bi bio negdje pored ovog cvijeta? Nizina bi bila u nizini, a visina u visini, a cvijet bi onda bio u sredini. Možda je centar svijeta tamo pored stazice, gdje se šeće jedan mrav? Možda je baš svatko na ovoj planeti centar svijeta?

Dječak ide za zvijezdom

Dječak ide s paše jašući konja. Istovremeno s Mliječnog puta padne jedna žuta zvijezda. Dječak se trgne i naredi konju da ide brže. Konj vranac pojuri prema mjestu gdje je pala žuta zvijezda. Dječak se pobojao da zvijezdu ne bi ukrali mravi i odveli kroz rosu, bojao se da je ne opiju i da joj neki svitac ne ukrade sjaj. Dok je tako jurio, dječaku se učinilo da cvrčak svira tamburu, pa dok je tako jahao, zvijezde su mu se čudile kamo to hita!

Plavi došljak

Već je devet sati, zvijezde su na nebu i šapuću, a noć je nekako previše svjetla, pa tata uzalud čeka uz krevet da njegov sin zaspe. Sin mu kaže da je ljut na njega i neka izvoli otići do njegova mlađeg brata i tepati mu kao i prošli put. Tada je u sobu, vrlo tiho, ušao san. S njim je otišao i dječak. A kamo su otišli, to nitko ne zna, znamo samo da će se vratiti sutra u sedam sati.

Razgovor cvijeća

U ponoć, dok je nebo puno zvijezda, dolje na polju cvijeće razgovara. Čuju se tihe riječi i miris što liječi dušu. Dok tako nebo i zemlja spavaju, o čemu to šapuće svijeće? Ako dođemo u ponoć na livadu – čut ćemo!

Jedan jedini val

Pjesmica je ljubavna, ali s tragičnim završetkom. Ima pet strofa koje završavaju rimom, a pjesma pršti akcijom. U prve dvije kitice nesretno zaljubljeni val pokušava smoći hrabrosti i svoje osjećaje iznijeti na svjetlo dana. Zbog svoje nesigurnosti malo je usporen, što je iskoristio morski rak i ukrao mu njegovu balerinu. Sav smeten, jadni val nije vidio žal na koji je naletio te je od njega ostao samo prah.

Pjesmica je napisana u pripovjedačkom stilu, poput male, kratke priče sročene u rimama. U srcu pjesmice krije se mnogo ljubavi ispod krinke nesigurnosti koja sve pretvara u prah. Očaj koji je zavladao jadnim valom oslijepio ga je do te mjere da nije ništa vidio pa je sam sebe uništio. Kad si zaljubljen, onda te nesigurnost čini slabim i nemoćnim, koljena počnu klecati i izgubiš se u dubinama nečije duše. Val je svoju nesigurnost platio naletom na žal.

Molba maloj školjci

Molimo malu školjkicu s morskog dna da nam dade biser svojih snova. Školjkica stanuje u dubini, u tišini, gdje ništa ne vidi niti čuje, samo sniva. Tamo živi i rak, morski knez, koji veze i šara i tako stvara biser. Rak brani školjkicu od mraka poput nekog dobrog čarobnjaka. A školjkica se skriva i sniva.

Plavi vjetar

Pjesmica je pisana u slobodnom stilu i sadrži rimu. U nju je utkana molba vjetru da dječaku malenom poput mrava naspram morskih dubina i nebeskih visina, ispuni želju. Moli ga da mu izvadi iz dubina školjku, a s visina da mu skine zvijezdu. Vjetar ne reagira na njegove molbe. U pjesmu su utkane boje mora, mirisi vjetra, neobične boje, želje da maleni dječak poraste i ne bude sitan poput mrava te da može sam zaviriti u morske dubine i nebeske visine, bez pomoći vjetra koji se ne odaziva na njegove molbe. Težnje za nečim nedostižnim nisu nepoznate ni čitatelju. Svako ima svoje skrivene želje, pa tako i dječak koji želi ono što ne može dobiti. Usprkos tihim i divnim molitvama, dječakove želje ostaju neispunjene i mora čekati da odraste. Sve dok je “sitan kao mrav” ne može si sam pomoći.

Biće meda

Cvijet napne svoje uho kad mu dođe pčela, jer ona će mu nešto šapnuti. Nakon što mu pčela šapne na uho, on joj kapne malo meda. Tako je cmokne i popravi joj lokne. Ali što je pčela rekla cvijetu? Rekla mu je da ga voli. Zaljubljeno ga gleda, što znači da će kasnije biti puno meda!

Ljubav

Pjesmica se sastoji od pet strofa od kojih svaka ima četiri stiha. U svakoj strofi drugi i četvrti stih se rimuju. Pjevni i veseli ritam pobuđuje osjećaj zadovoljstva začinjen skladom prirode koja od pamtivijeka izvlači u ljudima radoznalost i divljenje. Povezanost pčele i meda satkala je ove divne stihove koji su slatki kao med. Med povezuje cvijet i pčelu koji su glavni motivi ove pjesmice. Čak i kad padne snijeg, ta povezanost ne nestaje. Dok postoji meda, bit će i ljubavi između pčela i cvijeća. Tu ljubav neće rastaviti ni hladna zima, jer med ih povezuje i u hladnim zimskim danima. Divote međusobne isprepletenosti koje nudi priroda su neograničene i svakako motiviraju na stvaranje slatkih riječi kojima se prikazuje važnost te ljepote i sklada. Priroda nas svaki dan daruje čudesima, a na nama je da ta čudesa primijetimo: “Pa i tad ih spaja/ kroz okove leda/ ona divna, topla/ nit od čistog meda.”

Dječak grli svijet

Pjesmica ima četiri strofe, a svaka sadrži pet stihova, osim četvrte koja ih ima četiri. Opisuje se neustrašivi dječak koji se ne boji ničega. Zove sva stvorenja, vjetar, zvijezde, šume, zove cijeli svijet u jedan dječji zagrljaj pun nesebične ljubavi. Zove cijeli svijet da se probudi iz sna, da otvori oči, da se zagrli i zaboravi sve nepravde i boli. Želi da kroz taj zagrljaj svi podijele ljubav i pomognu jedni drugima u teškim trenucima. U dječjim iskrenim očima ponekad su skriveni svi odgovori, samo što djecu rijetko tko doživljava.

Ponekad bi trebalo neke stvari sagledati iz dječje perspektive i sve bi tada bilo puno jednostavnije. Samo iskrena ljubav i razumijevanje svih oko sebe otvara sva vrata. Svi strahovi, šutnje, tuge, mrštenja i brige samo jednim iskrenim pogledom u dječakove sretne oči i jednim zagrljajem trebali bi se riješiti.

Djeca rastu

Pjesmica ima pet strofa od kojih prva, treća i peta imaju po četiri stiha od kojih se rimuju drugi i četvrti stih u prvoj i trećoj strofi, a u ostalima se rimuju svi stihovi. Druga i četvrta strofa imaju po dva stiha. U prvoj strofi osjeća se želja malog djeteta da bude velik sve do oblaka i lasta koje lete oko njega. Kada poraste, moći će otkriti tajnu duge koja se obavila oko oblaka, neku tajnu, tajnu koja je najljepša na svijetu. Kada djeca budu velika, moći će dugi ukrasti tajnu. Pjesmica obiluje nježnošću i ljepotom koju nam može predočiti mnoštvo duginih boja koje se prelijevaju pod odbljescima sunca. Pjesmica je lirskog karaktera. Na sam spomen duge pomišljamo na nešto prekrasno, vedro, na nešto što plijeni ljepotom i gotovo čarobno.

Djeca kriju sunce

U četiri strofe s istim brojem stihova krije se najveća dječja tajna, a to je ljubav. Ona je u djece ogromna, nesebična, iskrena i od srca darovana. U svim se kiticama rimuju drugi i četvrti stih. Jesenji vjetar i jesenja kiša žele ugasiti sunce i njegovu toplinu. Uz sve prijetnje i nepogode koje nam priroda daruje, oni ne mogu ugasiti onaj sjaj koji nam daruje dječje srce i duša. U njima se nalazi sva toplina sunca. Svaki dječji pogled pun sreće i ljubavi ugrijat će i najtvrđe srce, jer u tom pogledu je ipak sakriveno sunce koje grije. Nema te sile koja može ugasiti sjaj radosti u dječjim srcima. Dok je sunce u srcima djece, dotle će biti smijeha i veselja.

Da mi je biti

Pjesma ima šest strofa, prva i šesta kitica imaju po dva stiha, a sve ostale četiri. Rimuju se drugi i četvrti stih. Dječak ima mnogo želja i kada bi mu se sve ispunile, znao bi što će raditi. Kada bi bio sunce, sjao bi i noću i mnogima uljepšao snove. Kao vjetar saznao bi sve tajne, a kao pčela, uvijek bi imao mnogo prijatelja. Želi biti jutro, veče, potok koji teče, šuma, trava, jelen i još mnogo toga što je dopušteno u svijetu mašte. Sve njegove želje su uzete iz prirode koja pršti ljepotama. Dječak voli divote kojima je okružen i prepoznaje njene vrijednosti. U svakoj njegovoj želji izvire ljubav koju osjeća prema prirodi i s kojom živi u skladu. Voli sunce , vjetar, pčele, jutro, potok, šumu, jelena i zelenu boju jer je šuma zelena. Voli još mnogo toga što bi želio biti.

Sreća

Pjesmica je napisana u šest strofa, a svaka ima četiri stiha povezana rimom. U pjesmi se provlači mnoštvo zvukova i boja, a iskazuje se težnja za ljubavlju. Pokušava se dočarati pojam sreće koja nije za svakoga ista. Nekoga sitnice čine beskrajno sretnim. Kad je čovjek sretan zbog sitnica, sreća je za njega ogromna. Bogatstvo nije novac. Bogati nisu uvijek sretni. U pjesmici nam u svakoj strofi pjesnik ukazuje na sreću koju nam pruža zdravlje.Zdrav čovjek ima mnogo želja, a bolestan samo jednu – biti zdrav, što je ujedno i poruka ove pjesmice ispričane na vrlo zabavan i veseo način. Ništa nije bitno osim sitnice koja nas usrećuje, jer tada je sreća velika. Posebno su naglašeni darovi vida, sluha, mogućnost da nekoga zagrlimo kada imamo ruke, mogućnosti šetnje, ako imamo noge kojima se može doći na kraj svijeta. Sve su to odličja osoba koje su zdrave i zbog toga sretne.

Svaka čast

Petar Petru plete petlju

Ova pjesmica također spada u brojalice, pa čak i u brzalice kojima se vježba izgovor glasa “r”. Ritmična je i interesantna pa je djeca vole izgovarati natječući se u brzini izgovora. Najčešće se i sami zapetljaju pri izgovoru, na što ih pjesmica upozorava. Pjesma ima četiri strofe s različitim brojem stihova. Prva i treća skoro su identične. Razlika je samo u zadnjoj riječi, a broj stihova je isti. Druga i četvrta strofa razlikuju se po broju stihova koji se rimuju u obje strofe, a različiti su i po dužini stiha. Simpatičan izbor riječi i bogatstvo ritma kao i jednostavnosti svakako plijene pažnju. Pjesmica ostaje vrlo brzo u uhu i lako se pamti. Djeca je vole koristiti u svakodnevnim igrama, a u kasnijim životnim dobima rado je se sjećaju: “Pleti Petre Petru petlju…”

Sat koji je stao

Sat je pao iz inata i zaustavio se tek kada je stigao do vrata. Bilo mu je drago i što je pao i što je stao. Tata mu je naredio da radi, ali sat je drsko odgovorio da neće! Ne želi više ništa brojiti niti se ikoga više boji. Da je znao onda, što zna sada, stao bi bio i sam od sebe. Tata mu je i dalje prijetio da proradi, ali sat mu je odbrusio neka proradi on! Sat mu je rekao da se on više nikoga ne boji i da mu je super kada samo stoji, bilo bi bolje da i samo vrijeme stane. Tata ga je pokušao nagovoriti da bude dobar, ali sat nije htio biti dobar, njemu ne trebaju ni dani ni sati, jer svaki dan radiš, svaki dan sve tiše i tiše, sve dok ne nestaneš. Tata ga je i dalje molio, ali sat je uporno odbijao proraditi. Bilo ga je sramota što se vrti cijeli život. Cijeli život bio je dobar i sada želi malo biti i zao. Otac to nije htio trpjeti, pa je napokon slupao sat.

Zvijezda

Vani je noć, tišina i mrak. Ali pojavila se zlatooka zvijezda u dubini te noći. Iako je netko već đak, isto se boji mraka. Čini se da nešto mrda u daljini i možda bi bilo najbolje pozvati baku. Pozvao je zvijezdu u svoj san, pružio joj je dlan kako bi sjala samo za njega. Zvijezda mu je pala u krilo i dalje ne znamo što se dogodilo.

Blizanci

Blizanci u jutro i veče, trava i rosa, izvor ispod vrbe i dugokosa vrba. Sve je ovo ista roda donijela i više nisu bili samo braća, nego nešto mnogo više. Misle iste misli, dišu isti zrak, sanjaju iste snove, plaši ih isti mrak. Miluje ih ista ruka, tepa im isti zrak, kada bi imali isto ime, ne bih ni raspoznali.

Dobar sin

Dobar sin moli mamu da je povede u grad, ali ona mu kaže da će brža biti sama. Dobar sin moli oca da ga povede na put, ali otac je ljut i želi da mu se sin skine s vrata. Kada dobar sin nešto želi, svi se oko njega vješto izvlače, kao da su fini. Teško je finim ljudima i biti dobar sin doista nije lako.

Da sam ja tata

Da sam ja mladi tata, moj bi sin sa mnom živio kao car. Uvijek bi mu bilo lijepo i svaku bi večer išli u kino. Dao bi mu da se malo više igra, a da malo manje ide u školu. Moj pametan dečko dobivao bi više sokova, a manje batina. Mogao bi se loptati i šetati koliko želi. Uvijek bi bio dobre volje, pa bi nam sve bilo vedrije i ljepše.

Dokle ćemo tako

Mama i tata uvijek su nešto ljuti. Stalno nešto naređuju: te sjedi, te bježi, te pazi, te šuti…. Nije fino uvijek biti tako ljut, umjesto toga, bilo bi bolje otići u kino. Kada su roditelji loše volje, najbolje da sa svojom djecom odu prošetati u polje ili šumu. Dokle ćemo se tako ponašati? Tući svoju djecu može svatko, ali kada nas tuče onaj tko nas voli, ti udarci bole još više. Umjesto toga, dajmo si ruku, jer i odrasli su nekada bili djeca.

Svaka čast

Lako je biti tata, jer tata je tata-mata za sve. On pravdu kroji i kući i svatko ga se boji. Svaka čast tati jer on je vlast u kući! Od tate je još lakše biti mama. Mamu svi paze i vole i svi je mole za savjet. Svakoj mami zato svaka čas. Lako je u kući biti i seka. Seku svaku zakon štiti, nema lijeka za biti seka. Svaka čast i seki. Najteže je od svega biti ja. Ja sam uvijek kriv za sve, ali zato svaka čast i meni!

Svuda lišće, svuda zlato

Žuta pjesma

Nakon proljetne kiše, izvio se žuti most i sunce je prošlo preko njega. Napokon se sunce vratilo nakon duge zime i pozlatilo cijeli grad. Odjednom se čuju sve samo žute riječi – zvijezda, svitac, suncokret… A onda dođe ljeto, pa prođe brzo kao ptica u letu. Odjednom stigne i jesen i sve što je bilo žuto, odjednom više nije. Sada stiže siva boja.

Jesenji vjetar

U naš grad stigao je jedan mladi vjetar. Još uvijek je bio sav šašav i zanesen, a ovamo ga je poslala sama jesen. Lunjao je ulicama, prodavao frulice, davao ih je za badava jer nije mario za novac. Ne samo da nije uzimao novac, nego je besplatno davao i cekine. Vjetar je imao toliko para da nije znao ni što će s njima. Došao bi na pijacu i kupovao grožđe i to cijeli tovar, pa ga kasnije dijelio naokolo. Došao bi u kafanu i tamo svima platio piće, čak bi poslastičarimo donosio silne pare. Odakle vjetru toliki dukati? Rodili su na grani pa ih je pobrao. Odakle mu cekini? Dao mu je kos…

A onda su se sve te pare istopile, kiše su ih smočile, vjetar je ostao gol i bos. Pala je kiša i pokvasila kraj pjesme.

Krilati mrav

Jednog dana, bilo je to u suton rane jeseni, s travke pored staze kliznuo je krilati mrav. Po cijeli dan bi gledao u nebo, lanad i u sunce. Pogled mu nije bio nešto, pa bi usput i plakao, sluteći da bi uskoro mogao umrijeti. Ali krilati mrav nije umro, samo je zaspao. Sanja je bujnu, mirišljavu travu.

Svuda lišće, svuda zlato

Svuda lišče pada kao da je zlato, ali ipak ne vrijedi ništa jer ga nitko neće. Izgleda kao da je svuda zlato po kojem se šeće jesen, ali to je samo lišće koje nitko ne želi. Svugdje je to lišće, svugdje je zlati kao nebrojeno blago careva, ali ono ništa ne vrijedi jer je to zlato pogaženo. I pokraj puta i pokraj staze svi gaze to jesenje zlato.

Ljubavna

Kišni vjetar tjera lišće sa stabla i ono pada u blato. Breza se poput siročića stišće uz jablan i gleda u otpalo lišće sa strahom. Pita se što će biti s njima, hoće li ikada ponovo biti lijepi? Jablan joj stavlja ruke oko vrata, sretan što je blizu, s njom će kisnuti zauvijek ako treba. On šuti jer mu ne trebaju riječi dokle god su složni i dok se grle tako na ledenoj kiši. Njemu se čini da su tako najljepši i najviši.

Zečja tuga

Grabići su se stisli na ledenoj kiši, zec čuči u grmu i misli kako ga tren love vukovi i lovci, a tren ga kvase snijeg i kiša. Bilo bi mu bolje da se rodio plišani. Tako bi se igrao i spavao dokle želi i nikada se nikoga ne bi bojao. Zec od pliša se nada da će jednog dana pobjeći u šumu, on bi htio biti tamo gdje ptice cvrkuću. Za to vrijeme obojici se kiša ruga, jer njihova je sudbina ipak stvar neke više sile.

Šuma

Ova pjesma ima četiri strofe, a svaka ima po dva stiha koji se rimuju. Pjesmica je pejzažna jer nam dočarava ljepotu prirode u svim godišnjim dobima. Šuma je glavni motiv preko kojeg se dočarava ljepota prirode. U proljeće šuma oduzima dah ljepotom kojom bi nadmašila i samu princezu. Ljeti na najljepšem tepihu na svijetu pasu jeleni koji također plijene poglede svojom ljepotom. Jesen je šumu zaprosila i darovala joj sunčani prsten da bi zimi šuma obukla bijelu snježnu haljinu i vratila se s vjenčanja. Pjesnikova zadivljenost i očaranost šumom u svim godišnjim dobima izvire iz svake riječi pjesme, odabrane posebnom ljubavlju i pažnjom. Na kraju svake strofe nalazi se uskličnik koji nam također ukazuje na jačinu prikazane slike i ushit kojim pjesnik promatra obilje u prirodi. Iz svakog retka ove divne pjesme izvire pjesnikova očaranost i zaljubljenost u šumu.

Bijele ptice

Jednom je jesen ovdje bila poput zlatooke planinske vile, ali sada na grane slijeću bijele ptice, svugdje se širi ta bjelina i svuda naokolo je tišina. Spušta se večer niz brijeg, naokolo je samo netaknuti snijeg, a bijela jata sanjaju svoj povratak. U ponoć ptice polijeću i ako ne nađu svoja gnijezda sve će postati zvijezde na nebu.

Po prozoru čipke

Na prozoru stoje čipke koje je izvezla zima. Izgledaju kao cvjetne šare. Po mraku je mraz štipao snjegovića po obrazima, šarao ih je i čipkao. Vjetar je naokolo lunjao i na rijeci stvarao tanani mraz. Sve to izbrisalo je sunca i ništa od tih čipki nije ostalo – osim u ovoj pjesmi!

Ivica Vanja Rorić biografija

Ivica Vanja Rorić rodio se u Foči kraj Doboja, u Bosni i Hercegovini, 1951. godine. U Derventi je pohađao učiteljsku školu, a studij je nastavio u Beogradu gdje je studirao na Filološkom fakultetu jugoslavensku književnost.

Od najmlađih dana, Rorić se posvetio djeci. Pisao je pjesme za djecu, a u Sarajevu je radio i na mjestu urednika “Vesela sveska”, dječjeg časopisa. I danas radi u Sarajevu kao pisac dječjih knjiga i kao vlasnik nakladničke kuće.

Stil i jezik pisanja koji provodi je na bosanskoj ijekavici držeći se pravopisnih pravila. Djeluje u književnim krugovima Bosne i Hercegovine sva tri naroda.

Njegove knjige posvećene su uglavnom onim najmlađima, a teme o kojima voli pisati su one i prirodi i o položaju djeteta. Prenosi dječja iskustva, njihove poglede na svijet, njihovu maštu i želje.

Najpoznatije knjige su mu: “Doživljaji miša Šiša”, “Enci menci nakamenci”, “Đački kalendar”, “Pjesma do pjesme”, “Dječak grli svijet”, “Priča do priče” i mnoge druge.

Autor: V.B.