• BA
  • DE
  • EN
  • HR
  • IT
  • RS
  • SI

Moja Lektira

Školske lektire

  • Naslovna
  • Po abecedi
  • Po razredima
  • Autori
Prepričane lektire na srpskom >>

Emina

Autor: Aleksa Šantić

U pjesmama srpskog i bosansko hercegovačkog pisca Aleksa Šantića, stihovi često dobivaju tugaljivi ton, nezavisno od teme o kojoj se radi. Autor obrađuje ljubavne pjesme čije su teme usamljenost, neostvarena ljubav, promašenost života i njegova ukletost. Sve to govori nam da se radi u modernoj poeziji.

Pisac nam donosi ispovjednu, intimnu liriku, nostalgiju samoću i tugu što se najbolje može uočiti u pjesmi “Pretprazničko veče”. Kroz stihove se protežu motivi suosjećanja, patnje, stradanja i žrtve što najbolje možemo vidjeti u pjesmama “O klasje moje”, “Hljeb”, “Moji očevi”, “Pjesma podzemna”, “Moja otadžbina”, “Ostajte ovdje”, “Mi znamo sudbu”.

“Emina” je objavljena prvi put 1902. godine i to u časopisu “Kolo”. Tek šest godina poslije Aleksa Šantić odlučio ju je unijeti izmijenjenu u knjigu “Pjesme”. U zadnjoj verziji pjesme, ona je ispala mnogo sažetija, ali i bolja nego u prvotnoj verziji. Pjesnik je izbacio mnoge slabe i nepotrebne dijelove, a stihovi su puno bolje obrađeni. Preinake unesene u pjesmu govore o tome koliko je pjesnik napredovao u korištenju pjesničkih instrumenata, ali i o tome koliko je izoštrio svijest o tome što točno pjesmom želi reći.

Emina – analiza pjesme

Emina je popularna pjesma u Bosnu i Hercegovini često pjevana, ali malo tko zna da je za riječi zaslužan pjesnik Aleksa Šantić. Iako je nastala po određenim pravilima i pravi je književni tekst, ona je ipak narodna pjesma – sevdalinka.

U pjesmi se osjeća i čuje jezična aritmija, odnosno smjenjuju se dva međusobno oprečna glasa koja se sudaraju.

U prvoj strofi pjesme, jezik je svečan i poetičan. Jedna rečenica unosi ravnotežu u pjesmu i proteže se četiri stiha. Sastoji se od turcizma koji su sastavljeni u rime.

Boravak u “hamanu” čovjeka čini ranjivim i erotski osjetljivim. Imam je opisana kao institucija koja stoji u tišini kao prepreka prema pjesnikovom ostvarenju ljubavne čežnje. Ona je jedna vrsta zida koji ne vidi između pjesnika i djevojke. Uočimo rimu hamama-imama koja je zatvorila krug temeljen na jedinstvu.

U prvoj verziji pjesme, ona nije bila odijeljena na strofe, no moramo reći da je to bilo bitno jer tako prva i druga strofa dolaze u suprotstavljeni odnos. One su ispričane različitim glasovima i na početku nam odmah daju na uvid dva suprotstavljena govora.

U prvoj strofi vidi se čist jezik, u ravnoteži. On je pojačan svečanom dikcijom, odnosno doza poetičnosti je stavljena na viši nivo. Tako je i riječ “aman” postala “haman”, a time je uklonjen prizvuk da pjesmu na priča lično pjesnik. Isto tako “imam” je u originalnoj verziji pjesme bio “Abdul”, da bi na kraju postao “stari”. Ime je uklonjeno kako ne bi smanjivalo svečanost. Također, pridjev “stari” pojačava autoritet.

Posuđeni motivi sevadlinke u konačnoj su verziji nestali ili su svedeni na najmanju mjeru koja ne može ugroziti pjesmu. Pjesma je dobila samostalnost koju prije toga, u prvoj verziji, nije imala. Sve učinjene dorade danas su pjesmi dale čistoću i jedinstvo, koju nije imala.

U drugoj strofi stihovi mogu snažno djelovati na čitatelja iz razloga što se miješa poetični i prozaični govor.

“Ja, kakva je pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće…
Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…”

Druga strofa razlikuje se od prve što donosi isprekidan govor pun uzvika. Stihovi više nisu pjevni kao u prvoj strofi. U drugoj strofi pjesnik nam priča kako bi se oslobodio pritiska emocija.

“Emina” se može okarakterizirati kao dvojezična, odnosno dvoglasna pjesma. U kasnijim doradama možemo uočiti da pjesnik u drugoj strofi nije ništa mijenjao, čak ni zarez. Očito je smatrao da je cijela druga strofa u potpunosti pogođena.

Pridjev “pust” dva puta se javlja, i to tijekom opisa Emine koja je pusta, a nakon toga i njezine “pleći”. Pridjev nam u ovom slučaju ne govori ništa konkretno o djevojci već nam govori što pjesnik osjeća iznutra, u svojoj duši. On nam govori o njegovim osjećajima čežnje, iznenađenja, ali i žudnje i zaprepaštenja koje je osjetio kada je ugledao djevojku.

U pjesmi nema pravog opisa djevojke, ništa iz stihova ne doznajemo. Znamo samo da njezine kretnje i njezina pleća na pjesnika jako djeluju, u toj mjeri da je on njome i njezinom ljepotom opčinjen. Jedini detalj koji nam pjesnik daje u pjesmi su “pletenice guste”. Pletenice postaju glavni izvor događanja u pjesmi. No, ipak, na kraju nas pjesnik navodi na duhovno i daje nam do znanja da ono što je u duši može nadživjeti vanjsku ljepotu.

Aleksa Šantić biografija

Aleksa Šantić jedan je od najznačajnijih srpskih pjesnika novije lirike. Rodio se 1868. godine u Mostaru gdje je proveo i veći dio života. Otac mu je rano umro pa se o njemu brinuo stric. Imao je još sestru Radojku i dva brata, Jakova i Peru.

Život je proveo u trgovačkoj obitelji gdje nitko nije mario za njegov talent. Nakon što je završio trgovačku školu u Trstu, a nakon toga i u Ljubljani, vratio se u svoj rodni Mostar.

Njegovo pjesničkom stvaralaštvo obilježilo je prijelaz iz 19. u 20. stoljeće. Pisao je povezujući ideje i patnje toga vremena. Njegova poezija prepuna je emocija, od velike tuge, ljubavi, bola i prkosa pa sve do opisa socijalno ugroženog naroda koji pati, a kojemu je i sam pripadao.

Pisao je o svojoj rodnoj grudi i domaćem ognjištu u pjesmu “Moja otadžbina”. Njegove najpotresnije pjesme u kojima pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju svoj dom i odlaze u svijet su: “Hljeb” i “Ostajte ovdje”. Patnju i mučenje naglasio je i u pjesmi “Mi znamo sudbu”. Smatrao je da su to najvažniji trenuci povijesne sudbine srpskog naroda.

Njegova ljubavna poezija razvila se pod velikim utjecajem sevdalinke – ljubavne muslimanske pjesme. Ambijent koji se spominje u njegovoj ljubavnoj poeziji su bašta, šedrvana, hamama… Djevojke o kojima piše su lijepe i izazovne, ali ipak pomalo skrivene ljepote. Upravo takva pjesma je “Emina” koju je narod prihvatio kao sevdalinku, a samo rijetki znaju da je ona upravo Šantićevo djelo.

Umro je u rodnom Mostaru, 2. februara 1924. godine od tuberkuloze.

Autor: M.L.

Komentariši Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Top autori

Ahmet Hromadžić Aleksa Šantić Alija Hasagić Dubočanin Braća Grimm Branko Ćopić Charles Perrault Derviš Sušić Desanka Maksimović Dragan Kulidžan Edgar Allan Poe Erih Koš Homer Ivica Vanja Rorić Ivo Andrić Jack London Jovan Dučić Mak Dizdar Musa Ćazim Ćatić Nasiha Kapidžić-Hadžić Nura Bazdulj Hubijar Stevan Bulajić Stjepan Čuić Šukrija Pandžo Vesna Parun Walt Whitman
Popis svih autora >>

Zadnje lektire

Ruža

Ruža je jedan od najčitanijih romana bosanskohercegovačke književnosti za mlade. Podijeljen u … [više]

Alkar

Alkar je pripovijetka s pričom o ljubavi koja se događa onda kada ju najmanje očekujete. Radnja … [više]

Preobrazba, Preobražaj

Preobrazba ili Preobražaj je uz Proces jedno od najpoznatijih Kafkinih djela. Pripovijetka … [više]

Informacije

Moja Lektira je književni portal na kojem možete pronaći više od 250 lektira za osnovne i srednje škole.

Korisno

  • O nama
  • Naručite novu lektiru!

Lektire

  • Lektira po abecedi
  • Lektira po razredima
  • Autori

Mreža portala

  • Biografija.info
  • Poezija.hr
  • Poezija.info

Copyright © 2015.–2025. Informativka d.o.o. Sva prava zadržana.

English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija