Iako se ne zna tko ga je točno napisao, ni kada ga je napisao, smatra se da Ep o Gilgamešu datira iz 1700. godine prije Krista.
Analiza djela
Njegovi stihovi napisani su klinastim pismom i uklesani u glinene ploče. Klinasto pismo Sumerani su koristili kada bi pisali legende, bajke, mitove i epove.
Ep o Gilgamešu priča je o stvarnom povijesnom junaku, vladaru grada-države Uruku u Mezopotamiji kojom je vladao 2700. godine prije Krista. U njemu je opisano jedno predivno prijateljstvo te vječno prisutna čovjekova želja da postane besmrtan i živi vječno. No, potraga Gilgameša za vječnim životom, završava ipak tragično. On na kraju umire čime je još jednom dokazana spoznaja da svaki čovjek, kada se rodi, mora i umrijeti.
Kod Homera i Sumeraca bogovi su, poput ljudi, prikazani sa svim svojim nedostacima i manama, ali i vrlinama. Ipak, razlikuju se od ljudi i oni su besmrtni. Naime, babilonsko-sumerska verzija ne ostavlja čovjeku previše optimizma ni nakon smrti. Ne ostavlja čovjeku previše nade ni nakon smrti. Glavna ideja Epa o Gilgamešu je čovjekova potraga za vječnim životom, ali i pobuđena svjesnost o prolaznosti života i smrtnosti.
Književni elementi
Književna vrsta: sumersko-babilonski ep
Vrijeme radnje: nepoznato
Mjesto radnje: grad Uruk
Tema: prijateljstvo između Enkidua i Gilgameša te Gilgameševa potraga za besmrtnim životom
Ideja: čovjek se mora pomiriti s time da nije besmrtan i da ne može pobjeći smrti. Važno je ne razmišljati o tome i život provesti što je bolje moguće
Kratak sadržaj
Nekada davno u drevnom gradiću Uruku, živio je Gilgameš u predivnoj kraljevskoj palači. Gilgameš je bio okrutan vladar kojemu su se pokoravali i mladi i stari. Bio je samo jednom trećinom čovjek, a preostali dio predstavljao je boga. Njegova okrutnost bila je tolika da je mladićima čak na silu uzimao djevojke.
Gilgameševo zlostavljanje i tiranija bili su toliki da je uručki narod odlučio nešto poduzeti. Zamolili su bogove da učine nešto kako bi stvorili junaka koji bi se svojom snagom mogao suprotstaviti tako snažnoj i okrutnoj pojavi kao što je Gilgameš. Njihove zamolbe i vapaje stigle su do boga neba Anua koji je pozvao u pomoć božicu Aruru. Arura je bila poznato po rađanju ljudi i životinja. Anu ju je zamolio da s Mardukom u kombinaciji stvori novoj junaka koji će nadjačati Gilgameša.
Tako je stvoren Enkidua. Uz malo blata i vlage od pljuvačke, oživio ga je božanskim dahom i krvlju – bog Niniba. Novi junak rođen je u stepi. Tamo je u društvu stoke jeo travu i pio vodu. Enkidua je gajio posebne osjećaje prema poljskim životinjama koje je branio od lovaca. Budući da je svakoga dana uništio sve više klopki postavljenih od lovaca, lovci su odlučili pozvati Gilgameša u pomoć.
Gilgameš im je savjetovao kako bi bilo najbolje da iz Ištarinog hrama dovedu jednu ženu koja bi svojim predivnim tijekom mamila Enkidu i udaljila ga od životinja.
Kada je žena stigla k Enkidu, on joj se odmah približio i u njezinom društvu proveo sedam noći. Žena mu je pričala o ogromnoj snazi vladara Gilgameša pa je Enkida poželio s njim odmjeriti snage. Stigli su u Uruk gdje su bili dočekani s velikim počastima.
Održana je velika borba, a Gilgameš je ipak pobijedio. No, uz posredovanje njegove majke, dvojica velikih junaka postala su kao braća. Otišli su u Kedrovu šumu u namjeri da ubiju čuvara šume Humbabu koji je uvrijedio boga sunca Šamaša jer je uznemiravao stanovnike brijega.
Iako je Enkida živio raskošno u Giglameševoj palači, nije bio potpuno sretan. Srce ga je vuklo u stepu, što ni ne čudi, budući da je bio napola konj. Kada se konačno vratio u stepu, Gilgameš je bio jako tužan. Odlučio je da će što prije otići u posjetu svojem prijatelju.
Enkidu je proklinjao i ženu i lovca koje je krivio jer je morao napustiti stepu koju je toliko volio. No, Šamaš ga je opomenuo da prestane jer inače ne bi upoznao kraljevski život. Kada je stigao, Gilgmeš je uspio nagovoriti Enkidu da se s njim vrati nazad u grad.
Enkidu mu je ispričao svoj san. U njemu je bio stjeran u Podzemni svijet gdje mu je boginja Ereškigal dala dopuštanje da svoje ime upiše u glinu. Gilgamešu je to bio jasan znak da Enkida ne čeka dobra sudbina pa mu je dao savjet da suncu Utukiju prinese žrtvu. A Gilgameš je bogu sunca Šamašu prinio žrtvu meda i maslaca.
Nakon toga, bog sunca im je dao naredbu da ubiju Humbabu, čuvara Kedrove šume. Gilgameš je odmah nakon toga odlučio o svemu obavijestiti knezove iz grada Uruku, a Gilgameševe majka je potražila pomoć od boga sunca kako bi njezin sin i Enkidu ustrajli u borbi. Uz veliku pomoć Šamaša i Niniba, ubili su čuvara šume, a nakon toga odlučili su se odmoriti.
Enkidu je potom ponovo usnuo čudan san. Gilgameš mu ga je objasnio kao znak da će sigurno pobijediti u borbi protiv svog neprijatelja. Sljedeće novi Enkida je ponovo usnuo isti san, što je Gilgameš doživio pozitivno. Popeli su se na Brijeg bogova, ubili Humbabu, a božica Irina im je dala naređenje da se vrate u grad. Naime, svatko tko se nađe licem u lice s bogovima, mora umrijeti.
Enkidu i Gilgameš su se vratili zadovoljno kao pobjednici. Na koplju im se nalazila Humbabova odsječena glava. Tome je uslijedilo Gilgameševo ritualno kupanje, a potom i odijevanja u novo odijelo. Izgledao je naočito pa mu je Ištar ponudila prijedlog da postane njegova ljubavnica. No, Gilgameš ju je odbio, što ju je jako naljutilo pa je potražila pomoć oca Anua koji je s nebesa poslao bika koji je trebao ubiti Gilgameša. Gilgamešu je u pomoć priskočio Enkidu te su zajedničkim snagama uspjeli poraziti bika.
I dok je narod slabio pobjedu, Ištar je bila jako ljuta. Enkidu je Gilgamšeu ispričao svoj zadnji san. U njemu ga je oteo orao i odveo u daleke visine. Kada ga je pusti, Enkidu je pao i svom snagom udario o tlo. To je i Enkidu i Gilgamešu bio znak da Enkidu više nema pomoć bogova.
Ubrzo nakon toga Enkidu je obolio od groznice koja je trajala 12 dana. Znao je da ga čeka smrt. A to se i dogodilo. Gilgameš je bio toliko tužan da je šest dana i šest noći plakao za prijateljem. Sedmi dan ga je odlučio sahraniti. Nakon toga, otišao je u stepu gdje s lovcem podijelio svoju tugu, ali i strah da bi se uskoro i njemu to isto moglo dogoditi.
Zbog velikog straha od smrti, odlučio je pronaći način kako bi mogao živjeti vječno. S tim ciljem posjetio je Utnapištima, praoca. Na putu do njega prošao je kroz vrata sunca koja su čuvali škorpioni i stigao do Šamaša koji ga je uputio u smjeru Vrata bogova. Iza tih vrata bile su Svjetsko more i Vode smrti gdje je živio Utnapištim.
Ubrzo je došao i do Vrta bogova koji je bio čuvan od božice Siduri Sabitu. Njoj se Gilgameš odlučio povjeriti te ju je zamolio da mu omogući prolaz do Utnapištima. Spomenuta božica pokušala ga je odvratiti od njegova plana. Rekla mu je da su ljudi stvoreni od bogova s ciljem da jednog dana umru.
No, Gilgameš je bio uporan i u društvu Utnapištima je stigao do Otoka života. Upitao je Utnapištima bi li mu htio podariti vječan život, na što mu je on odgovorio da je to nemoguće jer svi ljudi su predodređeni da jednog dana umru. Utnapištim mu je ispričao kako je jednom na ušću rijeka uspio preživjeti veliki potop, a bog Ea mu je zbog velike hrabrosti podario vječan život.
Utnapištim je s Gilgamešom podijelio tajnu o travi. Spomenuta tajna nalazi se na dnu slatkovodnog mora, a njezina moć je velika. Ona čovjeku može podariti besmrtnost i vječan život.
Gilgameš je vrlo brzo travu i pronašao, ali nije je htio pojesti. Odlučio ju je odnijeti u grad Uruk kako bi omogućio svim njegovim stanovnicima da postanu besmrtni. No, u trenutku kada je kupao travu, prišuljala mu se zmija koja je travu i ukrala pa je Gilgameš stigao u Uruk bez nje.
Potom je htio posjetiti duh svoga prijatelja Enkidu, a za to je morao ići u Podzemni svijet. Kada je tamo stigao, nije ga uspio pronaći. No, bog Ea mu se odlučio smilovati i omogućio mu da može popričati sa sjenom Enkidua. Nije mu htio otkriti tajnu vječnog života što je Gilgameša jako rastužilo.
U trenutku kada je još nešto htio upitati sjenu, ona je nestala. Tada se odlučio vratiti u grad o otići na sveto brdo u hram. Kada je pristigao legao je da odmori, a otela ga je smrt. Tako je i Gilgameš preminuo u potrazi za vječnim životom.
Analiza likova
Gilgameš – glavni lik i vladar drevnog gradića Uruku. U početku je prikazan kao okrutan vladar kojega su se svi bojali i redovito su mu se pokoravali. Jednom trećinom je bio čovjek, a preostali dio predstavljao je boga. Vladao je bez emocija i nije imao milosti prema nikome. Tijekom svoje vladavine, otimao je djevojke mladićima. Snažna i okrutna ličnost spremna na tiraniju i zlostavljanje Uručkog naroda. No, nakon što je upoznao Enkidua, koji je trebao biti njegov ljuti protivnik, sve se promijenilo. Uz pomoć Gilgameševe majke, Enkidua je postao Giglamešev najbolji prijatelj. Otada, ep je obilježen njihovim prijateljstvom. No, kada umre Enkidu, Gilgameš je očaja i oplakuje ga danima. Njegova smrt mijenja i njegov karakter te u nastavku počinje tragati za besmrtnim životom kojeg na kraju, ipak, ne pronalazi.
Enkidu – na pola konj, stvoren kako bi se suprotstavio strašnom vladaru Gilgamešu i pomogao uručkom narodu. Stvoren je od blata i pljuvačke, a život mu je podario bog Niniba. Rođen je u stepi gdje je isključivo jeo travu i pio vodu u društvu stoke. Imao je posebne osjećaje prema poljskim životinjama koje je često branio od lovaca. Upravo su lovci ključni za upoznavanje njega i Gilgameša jer su pozvali Gilgameša kako bi se suprotstavio Enkidui i došao do rješenja kako da ga udalji od životinja. Sve to rezultirao je predivnim prijateljstvom između Enkidua i Gilgameša. Zajedno su ratovali, zajedno živjeli i provodili svaki trenutak zajedno. Ipak, Enkidu je sanjao o životu u stepi kojoj se želio vratiti. Na kraju se ipak na nagovor Gilgameša vraća u grad. Obolio je od groznice i nakon 12 dana, preminuo.
Autor: M.L.
Komentariši