Gavran

Pjesma “Gavran” nije samo najpoznatija pjesma Edgara Allana Poea, nego i općenito njegovo najpoznatije djelo. Uz očite elemente gotičke književnosti, sadrži i elemente realizma. Opisi u njoj itekako prikazuju svakidašnje, realne događaje, kao što je lirski subjekt dok sjedi za knjigom, otvara okno, gavran slijeće i slično, ali je prožeta i onim nadrealnim.

Gavran u pjesmi ne samo da je njen središnji motiv, nego i najjači simbol, što ovu pjesmu čini pretečom pjesničkog simbolizma. Simbolika gavrana je smrt i sudbina koja se ne može promijeniti. Simbolički elementi očituju se i u konstrukciji strofe, odnosno u njenoj ritmičkoj formi, koja se ostvaruje nejednakom dužinom stihova.

Tema pjesme je smrt Lenore, lijepe žene i lirskog objekta ove pjesme, odnosno uzroka pjesnikove žudnje. Kroz pjesmu se ostvaruje atmosfera koja budu cijeli niz osjećaja – od straha, koji se provlači kroz cijelu pjesmu, pa sve do tuge i očaja, koji su najizraženiji na samom kraju.

Pjesma se sastoji od 18 strofa i 108 stihova. Strofe redovito završavaju zvučnim, posebno naglašenim refrenom “Nikad više”, odnosno “Nevermore”, kako stoji u originalu, što je potpuno u skladu s melankolijom koja je u pjesmi sveprisutna.

Gavran – analiza pjesme

Ova pjesma ima odlike proznog djela, jer osim lirskih elemenata, ima i likove i radnju. Započinje opisom situacije u kojoj se našao lirski subjekt. Već je na samom početku ostvarena jeziva, zloslutna, posve mračna atmosfera i ona takva ostaje do kraja, samo se sve više pojačavajući.

Pjesma započinje stihom: Jednom jedne strašne noći, ja razmišljah u samoći

Vrijeme radnje definirano je riječju “jednom”, što je izraz tipičan za bajke. Ipak, ovdje zvuči zlokobno. Time što vrijeme radnje nije točno određeno, samo mu se daje još veća mističnost i odbacuje njegova važnost. Ono što se naglašava je da je ta noć bila “strašna”. Opis noći jedino je važno što čitatelj mora znati. Na tom epitetu počinje se graditi atmosfera, čija se jezivost samo pojačava sljedećim opisima. Pjesnik spominje motiv knjiga i opisuje ih kao crne i prašne, što odlično ide u prilog stvaranju gotičke atmosfere. Također, ovi epiteti u skladu su s onima u prvom stihu i potvrđuju da se radnja pjesme doista odvija jednom davno.

Iako je atmosfera pjesme jeziva, lirski subjekt uspijeva zadrijemati čitajući. Tada se začuje kucanje. Ono nije optimistično, ne najavljuje nekog dragog gosta, već suprotno, zastrašujuće je i zlokobno. Na vratima se pojavljuje putnik koji bježi od kiše. Ovo predstavljanje budi spokoj u lirskom subjektu, ali ne i u čitatelju.

U drugoj strofi otkriva se da se događaj odvija u prosincu. Strofa započinje prisjećanjem, a prati ga atmosfera zimske noći u kojoj prevladava tama, hladnoća, osjećaj da nikada neće svanuti sunce ili doći proljeće. U strofi se pojavljuje personifikacija ugarka koji osvjetljava prostoriju i grije je, ali i on je opisan tako da stvara jezu jer on “duhove na podu riše”. Zbog svega toga, lirski subjekt jedva čeka jutro:

Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od nje rastaviše.

Primjećujemo da pjesnikov dominantni osjećaj nije strah, nego čežnja i bol zbog neostvarene (ili raskinute) ljubavi. Bol se odjednom pretvara u užas. Lirski subjekt nastoji svojim razumom otkloniti strah koji se u njemu počeo javljati. Tješi se da sve te čudne radnje, kao što je šum baršunastih zavjesa, potiče putnik koji mu se pojavio na vratima. Počne izazivati tog neviđenog gosta, tjerat iga da se pojavi i suoči s njim. Osim što traži da izađe iz sjene, istovremeno otkriva svoje osjećaje:

Gospodine ili gospođe, izvinjenje moje stiže!
Mene teško snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prste vrata biše…

Čitatelj i prije lirskog subjekta sumnja da se tu ne radi o čovjeku, nego o nekom nadrealnom biću. Osjećaj kulminira sljedećim stihovima:

…- Tu se vrata otvoriše –
Mrak je tamo, ništa više

I tada se u pjesmi pojavljuje centralni motiv – gavran. U pjesmi je on personificiran tako što je napisan velikim početnim slovom. On više nije običan gavran, već neki poseban Gavran. On je crn kao noć, mračan i mističan, perje mu je poput crnog plašta i pjesniku izgleda poput nekog važnog čovjeka. Njegova personifikacija je potpuna kada progovori najvažniji stih u pjesmi: “Nikad više.”

Primjećujemo kontraste u sljedećim stihovima gdje se spominje motiv olujne noći naspram motiva spokojne sobe, zatim motiva mramora naspram motiva perja ptice i slično.

U sljedećim stihovima vodi se dijalog između Gavrana i lirskog subjekta. Ptica je sve više personificirana, ali razgovor je ipak kontroliran od strane čovjeka. On oblikuje pitanja tako da ptica može dati odgovor “Nikad više”. Tek je u 16. strofi taj odgovor postaje potpun i zaokružen. Prikazuje onu najveću bol:

Neba ti, i Boga, po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l’ ću u Edenu
Grlit ženu posvećenu, Lenora je okrstiše,
Djevu divnu, jedinstvenu, koju anđeli mi skriše
Reče Gavran: “Nikad više”

U posljednjoj strofi, gavran i kip božice Paladi, koja je simbol pjesnikove uspomene na ženu koju voli, odjednom postaju jedno. Ovaj motiv postaje nadrealan. Ptica je simbol pjesnika, a kip simbol žene, pa ne čudi da su u posljednjim stihovima oni prikazani zajedno. Gavran ne uspijeva utješiti lirskog subjekta, iako ovaj to cijelo vrijeme pokušava dostići. Zato ga hvata očaj, onaj najcrnji osjećaj da na kraju puta nema spasenja, ni nikakve utjehe. To je najstrašniji element u cijeloj pjesmi. Prava tama nalazi se unutar ljudi, a ne van njih, kao što se kroz cijelu priču pokušava prikazati. Prava istina otkiva se tek na kraju.

Edgar Allan Poe biografija

Edgar Allan Poe jedan je od najvećih književnika na svijetu, poznat po svojim jezivim, fantastičnim pričama, sa gotičkim i horror elementima. Rođen je 1809. Godine u Bostonu , kao drugo dijete od njih troje. Otac mu je bio odvjetnik koji se s vremenom počeo baviti glumom, pa je tako upoznao i svoju suprugu, englesku glumicu i Edgarevu majku. Oboje roditelji umrli su 1811. godine, uslijed epidemije tuberkuloze. Tako je Poe ostao siroče.

S tri godine, Edgar Poe je usvojen, odnosno počeo je živjeti u domu imućnog škotskog trgovca Johna Allana. Upravo je njegovo prezime Edgar uzeo kao svoje drugo ime. S Allanovom obitelji, Edgar je živio u Engleskoj sve do 1920. godine. Nakon toga vratio se u SAD i upisao Sveučilište u Virginiji. Tada se mladi Edgar prepustio raskalašenom načinu života. Mnogo je pio, kockao i zaduživao se. Zbog toga ga je očuh ispisao s fakulteta i dao mu činovnički posao.

Edgar Allan Poe htio je izbjeći takvo zaduženje, pa je pobjegao u Boston. U to vrijeme izdao je svoju prvu zbirku pjesama – Tamerlan, objavljenu 1827. godine. Neimaština ga je natjerala u vojsku, nakon čega ga je očuh upisao u poznatu vojnu akademiju West Point. Poe je zbog svog ponašanja vrlo brzo izbačen iz nje. To je dovelo do velikih nesuglasica između njega i očuha, pa je izbačen i iz kuće. Čak ni nakon smrti 1831. godine, Allan svom posinku nije ostavio nikakvo naslijeđe.

Edgar Allan Poe našao se na ulici i pokušavao je zaraditi izdavanjem svoje zbirke pjesama Pjesme. U tome nije uspio, pa se preselio k tetki u Baltimore. Tu se počeo baviti novinarstvom i nastavio pisati svoja poznata djela. U međuvremenu se oženio Virginijom Clemm, svojom sestričnom koja je imala samo 13 godina.

Nakon toga Poe se s obitelji seli najprije u New York, pa u Philadelphiju. S vremenom se ponovo vratio u New York, ne ostvarivši svoje poslovne naume. 1847. godine umrla mu je supruga, a i on sam počeo je osjećati nadolazeću kraj. Objavio je svoje mistično djelo Eureka. Vratio se u Baltimore, gdje je i umro 1847. godine. Pokopan je uz suprugu i njenu majku.

Autor: V.B.