Rabindranath Tagore indijski je pjesnik koji je ljepotom svojih stihova uspio osvojiti i Zapadni svijet. On je prvi kome je to uspjelo i to zbirkom pjesama za koju je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Njegov neosporni talent i nenadmašna ljepota riječi prenijela se i na njegova druga djela. Jedno od njih je pjesma u prozi Gradinar.
Gradinar je pjesma prožeti idejama o ljubavi i jedinstva čovjeka sa Svemirom. To je jedna od najboljih Tagorinih knjiga pjesama, te je nazivaju knjigom ljubavi. U stihovima ove pjesme on se ne bavi samo ljubavlju prema ženi, već je ona prenesena i na ljubav prema čovjeku, Zemlji, svijetu i življenju općenito. Ljubav prema ženi povod je da ispisuje čarobne stihove kojima veliča sam život, dok je tjelesna i emocionalna ljubav samo jedna od njegovih prekrasnih elemenata.
Stihovi otkrivaju da je pjesnik obuzet čežnjom jer želi iskazati ljubav, ali odustaje od te namjere zbog sumnje da će biti ismijan. Boji se da mu odabranica srca neće uzvratiti istom mjerom, ali se boji i ostaviti je, jer bi ona tada otkrila da je on kukavica. Razlog strahu je različitost između dva lirska subjekta, onog koji predstavlja pjesnika i onog koji predstavlja njegovu odabranicu. Njihova različitost naglašava se njihovim stavovima prema slobodi.
Dok pjesnikov lirski subjekt vapi za slobodom i svim njenim čarima, njegova draga se te iste slobode boji. Ona je navikla na sigurnost krletke, na udobnost poznatoga i ne prepoznaje ljepote vanjskog svijeta.
U pjesmi je motiv krletke jasan simbol zidova kojima se ljudi ograđuju iz straha prema nepoznatome, ne shvaćajući da se prava ljepota i radost življenja nalazi van njih. Motiv slobode, pokraj motiva ljubavi, najizraženiji je u Gradinarovoj pjesmi.
Na motivima dvije ptice pjesnik gradi primjer ljubav prema životu i ljubav jedne prema drugoj, Ipak, sama pjesma idejno govori o nemogućoj ljubavi. Ona je neizvediva isključivo zbog različitih pogleda na život, što rezultira posve drugačijim načinima života. Ta različitost uvjetovana je ničim drugim doli vlastitim stavovima. Nikakav vanjski čimbenik ne čini ovu strasnu ljubav nemogućom, već je ona takva iz nemogućnosti da subjekti nadvladaju zidove koji su oko sebe postavili.
Na primjeru ove pjesme možemo vidjeti koliko je simbolika važna za Tagorovu liriku. Ona za njega nije samo stilska figura, već temelj na kojem gradi ljepotu svojih stihova, poseban pjesnički izraz, ali i značajne ideje kojima nas uči svojim pjesmama. Sve to nedvojbeno ga čini velikim simbolistom, pa ne čudi što se upravo on, iako je Indijac, smatra najvećim predstavnikom kasnog europskog simbolizma.
Kratak sadržaj
Slobodna ptica, slobodnog života i pjeva koja živi u gorju poziva pitomu pticu koja živi u kavezu da s njom pođe u gorje kako bi mogle zajedno letjeti, pjevati, družiti i uživati u hrani koju im je podarila majka priroda. Kako bi mogle zajedno živiti u slobodi i prirodi, te se kretati pomoću krila ljepotama koje u sebi krije priroda.
No pitoma ptica se boji slobode. U svom kavezu ima šipku na kojoj se može odmoriti. Uvijek je na toplom i ima serviranu hranu, a i svoje mjesto za spavanje. Slobodna ptica u čudu sluša pitomu i ne može pojmiti da postoji ptica koja ne želi slobodno letjeti pod prostranim nebom, zvjezdanim i osunčanim. Ne želi da joj se dogodi život u kavezu, jer to je život kao u najgoroj tamnici i zatočeništvu. Ne želi biti otuđena od drugih ptica. Ne želi da prođe jutro, a da s ostalim pticama ne zapjeva i ne poleti.
No pitoma ptica joj na to kaže, da ona ne zna pjevati. Zaboravila je svoj ptičji pjev, jer joj je život sveden na kavez, a i otuđena je od svojih predaka. No možemo primijetiti da ptice imaju iste želje. Želju za slobodom, ljubavlju i pažnjom. Žele provoditi vrijeme jedna s drugom, ali to im je onemogućeno jer žive u različitim svjetovima. Njihove životne navike i pojedini pogledi na svijet nisu jednaki.
Slobodna ptica dolazi po pitomu kako bi zajedno provele ostatak života u ljubavi i zajednici. Ali to pitomoj ptici nije omogućeno, jer ona može letjeti krilo uz krilu uz slobodnu. Ne može joj priuštiti ono što ona želi. Da su u istim svjetovima, mogla bi joj uzvratiti ljubav, ali njihovi se putovi razilaze. Dijeli ih osuđenost na izbor njihovog života i pogleda na svijet. Možda bi bile kompletne i ispunjene da svaku sedmicu provode zajedno, ali sudbina je odlučila razdvojiti ih.
Možemo uočiti da pjesnik zapravo piše o ljudima. O ljudima koji žive u svojim kavezima i svojim idealima u svoja četiri zida. O ljudima koji biraju svoje ideale kako bi mogli lagodno živiti i ne pokoravati se drugim ljudima. Ljudima koji se zapravo drže onoga što je za njih u svakom pogledu sigurno, jer strahuju od života u neizvjesnosti. Života u kojima im nisu sve karte na stolu otvorene i poredane po popisu njihovih želja i nada. No sa slobodnim životom, koji nudi upoznavanje nečega boljeg i ljepšeg, naprosto nečega što će nas oduševiti, iako u tome trenutku toga nismo svjesni. S takvim životom se ne mogu uspoređivati idealizirani i zatvoreni načini života.
Bogat način života, naspram prostrnog neba i sunca ne označava ništa. Pokazuje samo kako novcem možemo kupiti sve stvari, ali ne i one koje su neophodne za život, a to su, sunce, voda i prostrano nebo obasuto zvijezdama. Kada nam se bliži smrt, materijalne stvari nam neće biti od značenja. U zadnjem otkucaju srca nećemo zbrajati svoju imovinu, nego ćemo pogled uputiti prema nebu, zvijezdama i prema suncu. Stoga trebamo naučiti uživati u onomu što nam je zemlja dala, a ne neprestano tražiti nešto više od blagodati zemlje, jer onda postajemo nezasitni ii utučeni od nadanja koje nam se neće ostvariti.
Zemlja nam je pružila ljubav, napojila nas životom, ali ne i vječnošću. Ovčice piju zemaljsku vodu, dječica se igraju na njenim livadama, sunce obasjava svaki cvjetić, te podaruje svojom toplinom život svim živim bićima. Vječnost ipak trebamo potražiti u stvarima koje su vječne, a to je ljubav. Jer ne može niti jedan čovjek vječno koračati stazama zemaljskim.
No gdje leži prijateljstvo između čovjeka i životinje, kada ne pričaju istim jezikom. Od kud takva naklonost čovjeka prema tim malim životinjicama i zašto iz takve naklonosti, ponekad drže životinjice u kavezu, u rešetkama gdje im nije mjesto. Tragovi malene ptice nisu nestali u zaborav, ona još može koračati i slabašno letjeti. No njezin pjev je nestao. Pao je u zaborav, jer s ljudima svoj pjev ne može otpjevati. Ali ipak cijeni čovjeka i ima poštovanje prema onomu tko joj je omogućio bogat život, u kojem je njena egzistencija zbrinuta, u kojem po svim vremenskim uvjetima ima siguran dom i zbog kojeg ne mora letjeti u toplije krajeve i sama tražiti hranu i mjesto stanovanja za sebe i svoju obitelj.
Ne ptičice, zar neće biti oholosti za svadbu tvoju, zar imaš nekoga ko će zastavu pred tobom nositi. Zar ćeš vijenac na glavi nositi. Ptičice zapjevaj, da te od siline ljubavi, pred kućicom koji dočekaju. Dugo je ptičici služio u ljubavi. Spremao joj krevet od cvijeća, šaptao joj nježno, ljubio njene usne blago, sve dok ne izgori od čežnje. No njezin glas je otišao, vrata na njenoj kolibi su ostala otvorena.
Kako će mila njegova pod nebom bez njega letjeti. Hoće li naći sreću pod nebom s nekim tko uz nju može letjeti. Možda će snjegove zajedno otapati i kraj potoka žuborećeg noći snivati. On bi njoj dao svoje srce, ali ograničen je i ne želi pobjeći iz svojih zidova. U kojima ima sve osigurano. Ne trebamo bježati od izazova i nesigurnosti, jer ako biramo nešto samo radi toga što se osjećamo sigurno, nećemo biti sretni. Sreću potražimo i birajmo s osobama s kojima želimo biti iz ljubavi prema njima.
Pjesma je prenesenog značenja. Značenja kojih bi svi trebali biti svjesni i po kojima bi svi trebali živiti. Ptica zapravo predstavlja čovjeka punog osjećaja, ljubavi i slobode. Dok pitoma ptica predstavlja život čovjeka u ropstvu, iz kojeg možda željno ili neželjno ne želi pobjeći. Ograničava se na svoju sigurnosti i ne želi izgubiti tu istu sigurnost.
Analiza likova
Gradinar je sluga, pjesnik koji želi služiti ženi u koju je zaljubljen, jer to je bit prave ljubavi. Neprestano davati cijeloga sebe, a malo primati ženi koju voli. Želi biti stalno uz svoju ženu. Želi se šetati sa svojom ženom, milovati je, ljubiti je. Pjesnik želi iskazati ljubav prema voljenoj ženi, ali se ne usuđuje, jer strahuje da ne bude ismijan. Boji se da mu ona ne uzvrati ljubav istom mjerom. Ne može pobjeći od nje, a ne može je ni ostaviti. Zar postoji veći zatvor i bedem od osjećaja nemoći!?
Vrsta djela: pjesma u prozi
Tema djela: ljubav prema slobodi
Rabindranath Tagore biografija
Rabindranath Tagore indijski je pjesnik i filozof. Rodio se 7. svibnja 1861. godine u Calcutti u Indiji.
Još kao osmogodišnjak počeo je pisati svoju poeziju. Navršivši 16. godina izdao je svoju prvu zbirku pjesama koje su postale klasici književnosti.
Školovao se u Engleskoj gdje je završio studij, a potom je osnovao i visoku školu za vaspitanje Višva-bharati. Njegova djela pisana su na bengalskom, a 1913. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost i to kao prvi “ne-Europljanin”.
1883. godine oženio se s Mrinalini Devi koja je umrla 1902. godine. U braku s Mrinalini dobio je petero djece, od kojih su dvoje umrli u ranoj mladosti.
Pisao je novele, priče, drame, ali i eseje te je obrađivao političke i osobne teme. Tagorini stihovi su prožeti idejama ljubavi i jedinstva čovjeka i svemira.
Umro je 7. kolovoza u 80-oj godini u rodnom gradu Calcutta.
Autor: A.N.
Komentariši