“Hadži Murat”, roman koji svojom duljinom odudara od ostatka opusa svojstvenog Lavu Tolstoju, plodonosnom autoru druge polovine devetnaestog stoljeća, objavljen je posthumno i odmah izazvao senzaciju među čitalačkim krugovima. Duljinom i tematikom dosta različit od njegovih ostalih djela, ističe se negativnim stavom autora spram njegovih likova. U analizi njihovih odluka i ponašanja, autor pokazuje negativnu stranu ljudske prirode i izražava sumnju u postojanje ičega dobrog u ljudima.
Roman kojemu se često tepa da je umanjena verzija grandioznog romana “Rat i Mir” vodi nas u Kavkaz, sredinom devetnaestog stoljeća, na poprište krvavih borbi koje sobom vode Rusi i Čečeni. Naime, za razumijevanje sadržaja ovog djela bitno je znati da su Rusi još u osamnaestom stoljeću zauzeli susjednu Gruziju, a usput i Čečeniju. Čečenski vjerski vođa i vojskovođa imam Šamil usprotivio se tom zauzimanju i pokrenuo vjersko- politički ustanak, inspiriran idejom o osnivanju islamske države na okupiranom teritoriju Čečenije. Borio se protiv Rusa sve dok nije uhvaćen i pogubljen 1859.godine, što je ujedno poslužilo i kao indirektan povod završetku takozvanih Kavkaskih ratova.
Pretpostavka je da je Tolstoj pronašao inspiraciju u priči o hrabrom vojskovođi Hadži Muratu koji je sudjelovao u ustanku muslimana koji su željeli osamostaljenje od Rusije i formiranje vlastite vjerske države. Kada se dogodio ideološki raskol među redovima njegovih sunarodnjaka muslimana, zbog čega imam Šamil pobije kanove koji se ne slažu s njim, Hadži Murat prelazi na suprotnu, rusku stranu. Hadži Muratovo pridruživanje carskoj vojsci razljutilo je imama Šamila. Rusi ga brzo prihvaćaju, ali imam Šamil se odluči osvetiti tako što je zarobio njegovu obitelj i prijetio im smrću u zamjeni za Hadži Muratovu predaju.
Tolstoj je za Hadži Muratov slučaj čuo dok je i sam služio u Kavkazu, a dokaze za to pronalazimo u pismima koje piše bratu. Iako je pisanje ovog romana počinjao i prekidao nekoliko puta, ozbiljnije mu se posvetio kada je već bio ozbiljno narušenog zdravlja i u iščekivanju vlastite smrti. Upravo to opisuje nam u prologu u kojem priča o livadi koja ga okružuje (pretpostavlja se da misli na livadu u blizini njegovog imanja) na kojoj promatra zgaženi grm čička koji usprkos svojim ozljedama i dalje pokušava podići glavu prema suncu, grčevito se boreći za život. Također, on pokušava ubrati jedan drugi čičak kako bi nadopunio cvjetni buket. Za cijelo vrijeme svog nastojanja čudi se snazi te naizgled krhke biljke koju je tako teško ubrati. Tada se prisjeća i Hadži Murata i njegove priče te nas polako uvodi u prvo poglavlje i radnju.
Upravo zbog tih dubokih promišljanja o snazi jednog pojedinca koji se odbija pokoriti u naizgled bezizlaznim životnim situacijama, pisac pokazuje kako je i sam svjestan svog skorog kraja i narušenog zdravlja. Ali to ga ne sprječava da stvara do samoga kraja, Tolstoj kroz ovo djelo promatra mnoge aspekte života i ljudskog djelovanja te posljedice koje iz toga proizlaze. Kao glavnu temu možemo izdvojiti tešku borbu pojedinca da ostane vjeran svojim idealima i pokuša oduprijeti se zahtjevima svijeta što dulje, što je ujedno tema koja se provlači i kroz “Rat i mir”.
Druga tema je sam rat: borba između Čečena i Rusa koju možemo gledati kao borbu Istoka i Zapada, borbu koja je u ruskom društvu skoro neprekidno prisutna kroz povijest. Iako je kroz cijelo vrijeme rada na ovom romanu Tolstoj bio svjestan da neće doživjeti njegovo izdavanje, kroz njegova sačuvana pisma saznajemo da su to bili jedini trenuci u kojima se odmarao od svoje bolesti, zaokupljajući svoj um razmišljanjima o romanu i njegovim likovima koja su na njega djelovale kao blagotvorne meditativne seanse.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: sredina 19. stoljeća
Mjesto radnje: Kavkaz
Kratak sadržaj
Priča započinje uvodom u kojem autor pripovijeda o svojoj šetnji cvjetnom livadom gdje, berući cvijeće, spazi grm čička. Pokušavajući ubrati čičak pošteno se namučio, a kada je naposljetku uspio, ostao je razočaran njegovim izgledom nakon borbe. Šetajući dalje, spazi drugi grm čička, očito slomljen nakon što su preko njega prešla kola, ali cvijet se i dalje pokušavao uzdignuti prema suncu. Čičak uspoređuje s Hadži Muratom, glavnim likom ovog romana. Hadži Murat je proslavljeni čečenski ratnik koji, nakon neslaganja sa svojim zapovjednikom, odluči promijeniti strane. Prelazi na stranu ruske vojske, svjestan skorog poraza čečenskih snaga i u nastojanju da oslobodi svoju obitelj – suprugu, majku i svoju djecu koje zatočene drži čečenski vojni zapovjednik, komandant Šamil. Osim što želi spasiti obitelj iz zarobljeništva, jedna od vodilja mu je i osveta za sve prethodno ubijene i poginule članove njegove šire obitelji, brata i ostale kanove, pripadnike njegovog naroda.
Krajem studenog 1851.g., Hadži Murat bježi izvan dosega komandanta Šamila, jašući sa svoja dva vjerna suborca. Iscrpljeni od dugog puta, pronalaze utočište kod jednog od svojih vjernih prijatelja i političkog istomišljenika, Sada. Bili su dolično ugošćeni i ljubazno prihvaćeni u njegovom skromnom kućanstvu, ali kada su ostali stanovnici sela saznali za njegovo prisustvo, okupili su se i otjerali ga iz sela.
Hadži Muratov poručnik uspio je uspostaviti kontakt s Rusima koji su mu obećali da će se sastati s Hadži Muratom. Nakon nekog vremena, on je napokon stigao u tvrđavu Vođivenskaja, kako bi se pridružio ruskoj vojsci, nadajući da će uspjeti zadobiti njihovu pozornost i potporu za svoj plan svrgavanja imama Šamila s položaja. Tako bi i spasio svoju obitelj iz zarobljeništva.
Prije njegovog dolaska, Tolstoj nadugačko opisuje omanji sukob čečenskih vojnika koji se dogodio ispred tvrđave. Tada je ustrijeljen mladi ruski vojnik Petruška Avdjejev, a ubrzo nakon toga je iskrvario na smrt u tamošnjoj vojnoj bolnici. Tolstoj o ovom slučaju ispriča priču o njegovom životu u potpunosti, sasvim odvojeno od ostatka romana. Opisuje njegov život i pristupanje u vojsci. Naime, vojsci se pridružio da bi zamijenio brata koji je imao obitelj. On sam nije imao djece pa je svoj odlazak u vojsku smatrao primjerenijim i manjom žrtvom, ali njegov otac je zbog te odluke jako žalio jer je Petruška, u usporedbi sa svojim bratom, bio mnogo cjenjeniji i posvećeniji svom radu.
Za vrijeme boravka u tvrđavi, Hadži Murat se sprijateljio s knezom Semjonom Vorončovim, kancelarovom sinom te njegovom obitelji – prelijepom suprugom Marijom i njihovim sinom. S lakoćom je osvojio i simpatije vojnika koji su tamo bili stacionirani, brzo ih pridobivši svojim šarmom i prikladnim ponašanjem. Vojnici su bili očarani njegovom čuvenom reputacijom, o kojoj su mnogo čuli i prije njegovog dolaska. Svojom muževnom pojavom, iskrenošću i neposrednošću, samo je pojačao dojam ispravnog čovjeka u čijem društvu su uživali. Vorončov mu prilikom jednog druženja, fasciniran njegovim razmišljanjima daruje džepni sat, što Hadži Murata posebno obraduje i impresionira.
Na peti dan Hadži Muratovog boravka u Tiflisu, u tvrđavu stigne ađutant generala namjesnika, Loris-Melikov, s naredbom da zabilježi njegovu priču. Tu se saznaje više o Hadži Muratovoj prošlosti. Hadži Murat rođen je u malom selu Celjmesu, gdje su ga lokalni hanovi brzo spazili jer je njegova majka radila kao dojilja djeci plemenitaša. Kada je navršio petnaest godina, u selo su došli muridi, pozivajući na sveti rat muslimana protiv Rusije i njene carske vojske, s ciljem uspostavljanja neovisne vjerske države. Iako je isprva odbio pridružiti se njihovom pohodu, nakon dolaska učenog čovjeka koji je objasnio način na koji će se rat odvijati, oduševljeno im se pridružuje, očaran idealiziranom verzijom plana koja mu je predstavljena. Ipak, već prilikom prvog sukoba, Šamil, koji je tada bio samo poručnik zadužen za muslimane u ruskom zarobljeništvu, ga osramoti ušutkavajući ga dok je razgovarao s Hamzatom, jednim od vođa.
Slijede godine mnogih borbi, ali počinju i nemiri unutar pripadnika Murida jer svi kanovi ne vjeruju da će uspjeti poraziti brojčano nadmoćnu rusku vojsku pa se Hamzatovi pripadnici polako počinju osipati. Glavni vojskovođa Hamzat ubrzo organizira napad u kojem uspije pobiti sve pro-ruski orijentirane kanove i preuzeti kontrolu nad jednim dijelom Dagestana. Međutim, neočekivano ubojstvo njegovih sunarodnjaka kanova svrsta Hadži Murata i njegovog brata protiv Hamzata, kojeg su naposljetku uspjeli ubiti u zasjedi i rastjerati njegove sljedbenike. U tom napadu stradava i Hadži Muratov brat, a Šamil zauzima položaj ubijenog Hamzata i nastavlja njegovu borbu za uspostavom svete države. Poziva Hadži Murata da mu se pridruži u njegovim nastojanjima, ali ovaj ga odbija, optužujući Šamila za smrt svog brata i ostalih kanova. Tada Šamil zarobi Hadži Muratovu obitelj -majku, suprugu i djecu.
Ruska vojska je brzo postala svjesna Hadži Muratove pozicije i njegovih pregovaračkih sposobnosti pa ga odluče upotrijebiti kao oruđe u njihovom pristupu Šamilu. Međutim, Vorončovljeve planove osujeti ministar rata, Čerišnjov, njemu suprotstavljeni knez koji je ljubomoran na njegova ratna i osobna postignuća pa koristi svaku priliku da bi mu se osvetio. Hadži Murat biva osumnjičen za špijunažu i nakon što ta informacija dođe do cara Nikolaja, odluče ga zadržati u tvrđavi pod strogom prismotrom.
Autor ponovno premješta fokus priče, opisujući sada ruskog cara NIkolaja. Detaljno analizira njegov karakter i osobine, opisujući ga kao letargičnog i ogorčenog čovjeka, posebno naglašavajući njegov egoizam, preziran odnos prema ženama, svom šogoru Fridrihu Vilimu od Prusije i ruskim studentima.
Car zapovijedi vojnu ofenzivu na Čečene, dok je Murat primoran ostati u tvrđavi. U međuvremenu, njegova majka, supruga i sin Jusuf bivaju prebačeni na drugo mjesto, odakle će biti još teže osloboditi ih. Hadži Murat postaje svjestan svog nepovoljnog položaja; Rusi mu ne iskazuju povjerenje da bi mu dali priliku za borbu protiv Šamila, a ne može se ni vratiti ni na Šamilovu stranu jer bi time riskirao vlastiti život i bio proglašen za izdajnika. Odluči pobjeći iz tvrđave i samostalno okupiti ljude koji bi mu trebali pomoći u oslobođenju svoje obitelji.
Tolstoj se u ovom trenutku prebacuje na buduće događaje i sam kraj radnje, postepeno pripovijedajući unatrag do trenutka Hadži Muratovog bijega. Opisuje prizor u kojem se ruski vojnici vraćaju u tvrđavu i donose sa sobom odrubljenu Hadži Muratovu glavu. Marija Dimitrijevna, Hadži Muratova prijateljica i supruga kneza Semjona Vorončova zgrožena je njegovom smrću, općenito ratom te rezultatima koji iz njega proizlaze. Zdvajajući nad njegovom sudbinom, iskreno ražalošćena i ogorčena, muškarce optužuje za ratove, opisujući ih kao krvoločne mesare. Usporedo s njenim jadikovkama, vojnici opisuju Hadži Muratovu smrt.
Hadži Murat je uspio u svom naumu da pobjegne iz tvrđave. Nakon nekog vremena se riješio i ruske straže koja ga je pratila, sve uz pomoć petorice poručnika koji su mu ostali odani. Prilikom bijega preko močvare, dođu do zaključka da je neće uspjeti prijeći pa se odluče pritajiti u obližnjem šipražju i tamo prenoćiti. Primjeti ih jedan starac koji ih oda zapovjedniku tvrđave Karganovu. Ubrzo vojnici, potpomognuti nekolicinom Kozaka, okruže sklonište Hadži Murata i njegovih pomagača, onemogućavajući im bijeg. Hadži Murat i njegovi sljedbenici se pregrupiraju i započnu napad, junački, ali ipak podliježući ozljedama. Nakon što su svi njegovi suborci pobijeni, Hadži Murat, i sam teško ranjen, započne juriš među neprijateljske trupe. Dok ispucava svoje posljednje metke, odjednom vidi cijeli svoj život, a nakon što padne mrtav, ruski vojnici mu odrube glavu. Ponovno se javlja i pjev slavuja, koji su bili tihi za vrijeme bitke. Tolstoj završava roman rečenicom u kojoj još jednom spominje čičak kao asocijaciju na cijelu ovu priču.
Analiza likova
Hadži Murat – glavni protagonist, po kojem je roman dobio ime. Hadži Murat je čovjek koji se našao na raskrižju života, u bezizlaznoj situaciji. Razapet između dvije zaraćene strane, riskira svoj život kako bi spasio svoju obitelj iz zatočeništva. Isprva protiv rata, zaveden idealima i romantiziranom predodžbom, ubrzo gradi svoju karijeru u vojsci, gdje je prepoznata njegova hrabrost i junaštvo. Prilikom Hamzatove odmazde nad sunarodnjacima, koji su počeli sumnjati u legitimnost i svrhovitost njihove pobunjeničke borbe, a posebno nakon ubojstva njegovog brata, Hadži Murat i sam posumnja u svoja dosadašnja uvjerenja. Osvijestivši kako je dobar dio njih bio laž, a on sam svojevrsna žrtva politike, on odluči nešto poduzeti kako bi osvetio smrt kanova.
Ubojstvom Hamzada pokazao je izuzetnu hrabrost, ali i impulzivnost pri donošenju odluka, zbog čega je gorko zažalio, ali i skupo platio, nakon što mu je brat ubijen, a obitelj oteta. Odlučivši spasiti svoju obitelj pod svaku cijenu, oportunistički prelazi na rusku stranu, a nakon što i tamo gubi stečeno povjerenje, odluči sam djelovati protiv svih, upuštajući se u samoubilački pohod kojim na kraju nije ništa riješio. Hadži Murat je prikaz čovjeka koji jednu vrstu fanatičnih uvjerenja mijenja drugima, naviknut na neprestane borbe i nesposoban prihvatiti situaciju onakvom kakva ona jeste, ali i ostati dosljedan svojim odlukama. Iako ima dobru pregovaračku poziciju, nedostatkom strpljenja brzo gubi svaku svoju prednost.
Lik je opisan tako da čitatelj snažno suosjeća s njim kroz cijelo djelo, ali ne smijemo zaboraviti kako je svaka njegova nevolja ovdje opisana proizašla upravo kao posljedica njegovih odluka i vlastitog djelovanja. Hadži Muratov lik daje uvid u onu mračnu, proračunatu stranu ljudskog karaktera, u kojoj se bar jednom svatko od nas našao. Rješavanje problema prolongirajući sukobe i izazivajući nove probleme nije dobar način, kao što to nije ni radikalna promjena u mišljenjima i uvjerenjima kada se situacija pokaže nepovoljnom. Izigran od obje strane, Hadži Murat umire bolnom smrću i biva dodatno ponižen odrubljivanjem glave, a nama preostaje da i dalje preispitujemo definiciju junaštva i poštenja u ljudskim postupcima.
Šamil – vrhovni vođa pobune i imam. Šamil obnaša naizgled nespojivu vojnu i vjersku funkciju te predstavlja čovjeka toliko zaluđenog svojim vjerskim idealima da svjesno srlja u propast i ne mari za posljedice. Iako kroz opću atmosferu svojih suboraca i sam može zaključiti beznadnost borbe protiv brojčano nadmoćne ruske vojske, on i nakon smrti svog zapovjednika ne odustaje od svojih ciljeva te ga sam mijenja na položaju glavnog rukovoditelja. Visok, snažan, karizmatičan i okrutan, zarobljava Hadži Muratovu obitelj i svjesno ih koristi kao oruđe pri njegovoj likvidaciji. Služe mu i kao dobar primjer ostalima koji se usude pobuniti protiv njegove politike. Šamil je dosta jednoobrazno obrađen lik tiranina i svojevrsnog diktatora koji svoje porive za borbom pravda višim razlozima, kao što su vjera i ideologija, raspirujući mržnju protiv cara i Rusa općenito.
Marija Dimitrijevna – Hadži Muratova prijateljica i supruga kneza Semjona Vorončova, jedina odudara svojom nježnošću, suosjećanjem, ženstvenošću i ljepotom. Iskreno oplakujući Hadži Murata, ona u djelu metaforički predstavlja glas razuma te želje za zajedništvom ljudi i odsustvom ratova. Iskreno zgrožena strahotama rata i prolijevanjem krvi nevinih, njen vapaj za mirom i uspoređivanje muškaraca zadojenih ratom s krvoločnim zvijerima i mesarima, ustvari nam izražava i Tolstojev osobni stav po pitanjima borbe.
Petruška Adjejeva – lik Petruške Adjejeva simbolično nam prikazuje predstavnika vojnika, koji je najčešći u svakom ratu, onog regrutiranog po obavezi. Služeći iz obaveze, dosta se indiferentno odnosi prema ratu kao takvom i njegova nastojanja su usmjerena samo na preživljavanje i povratak normalnim životu kojeg je dotada vodio. Prijavivši se u vojsku kao zamjena za brata jer nema vlastitu obitelj, on ratna zbivanja doživljava kao nužnu neugodnost i nešto što mora odraditi, ne zanoseći se nikakvim idealima, ne analizirajući u dubinu njegov smisao i svrhu.
Njegova smrt je naizgled besmislena jer nije poginuo od posljedica borbe nego u običnoj tučnjavi, što dodatno naglašava apsurd ratovanja kao i činjenicu da je vojnik lako zamjenjiva stavka u golemoj vojnoj mašineriji. Pokušavajući ga ipak nekako učiniti posebnim, Tolstoj nam priča njegovu životnu priču s kojom se čitatelj lako može poistovjetiti. Posebno naglašava tugu njegovog oca zbog njegove odluke o pridruživanju vojsci. Petruška je simbol svih kolateralnih žrtava rata, ljudi koji su poginuli po dužnosti, zbog naredbi vlastodržaca, ne držeći uopće do rata niti ga smatrajući bitnim. Petruška je mali, obični čovjek kojeg je sudbina otkinula iz njegovog malog, već donekle programiranog života, što dodatno naglašava tragediju i uzaludnost njegove pogibije.
Car Nikolaj – Tolstoj opisuje ruskog cara Nikolaja kao letargičnog i ogorčenog čovjeka koji ima izuzetno loš i podcjenjivački stav prema ženama, tretirajući ih kao manje vrijedne i konstantno ih omalovažavajući. Na isti način tretira i svog šurjaka, pruskog cara Fridriha Vilima i njegove sljedbenike. Tolstoj opisom cara i njegovog egoističnog karaktera pokušava dočarati opću atmosferu koja je vladala carstvom, prikazati konstantne borbe, sukobe i ratove kao posljedicu vladavine jedne uskogrudne osobe. Lik cara ujedno je i metafora svake vrste vladarskog sustava koji ne vidi dalje od vlastitih interesa, ne obazirući se uopće na svoje podanike i njihove živote, ne želeći prihvatiti bilo kakva ideološka i politička mimoilaženja.
Lav Nikolajevič Tolstoj biografija
Lav Nikolajevič Tolstoj jedan je od najvećih ruskih, ali i svjetskih pisaca, te jedan od najvećih književnih realista. Bio je književnik, mislilac i ruski grof.
Rođen je 1828. godine u Jasna Poljani, četvrti od petero djece. Dolazio je iz plemićke loze iz koje su stoljećima izlazili generali, pisci i diplomati. Još kao dijete ostao je bez roditelja, pa su se o njemu i njegovoj braći brinuli rođaci. Studirao je pravo i arapsko-tursku filologiju, koju je napustio da bi mogao učiti orijentalne jezike. Napustio je fakultet i počeo pisati dnevnik, kojeg je pisao do kraja života.
Živio je u Moskvi i Sant Peterburgu, a onda se preselio u južnu Rusiju da bi se pridružio bratu u Krimskom ratu. I sam je počeo služiti vojsku. Za to vrijeme napisao je svoje prvo djelo, autobiografski roman “Djetinjstvo”. Već ono mu je otvorilo put u književnom svijetu.
Nakon što se vratio iz rata, otvorio je školu u rodnom mjestu, te pisao o teorijama školovanja.
Njegovo drugo djelo bio je roman “Dječaštvo”, a onda objavljuje “Sevastopoljske priče”, autobiografsku priču o mladiću koji je prisilno u vojsci. U svojim djelima često je napadao rusko društvo, istovremeno ga sasvim realno prikazujući. Njegova najveća i najpoznatija djela su “Ana Karenjina” i “Rat i mir”, koji također vrše gorespomenutu funkciju, a tu su još i roman “Kozak”, “Uskrsnuće”, “Hadži Murat” i drugi.
Tolstoj je umro 1910. godine u 82. godini, nakon duge bolesti.
Autor: N.M.M.
Komentariši