Jerome David Salinger, američki romanopisac i pripovjedač, izdao je roman “Lovac u žitu” 1951. godine. Salinger je osnivač proze na granici modernog i suvremenog romana – proze “u trapericama”.
Analiza djela
Proza u trapericama označava suprotnost problemskoj i intelektualnoj prozi, tako što za glavnog lika stavlja mladog junaka koji je pasivan i bez ikakvih ciljeva te se kao takav suprotstavlja tradiciji i društva i književnosti.
Isprva je roman bio namijenjen odraslima, no zbog tematike kojom se bavi, postao je veoma popularan i među adolescentima. Preveden je na gotovo sve svjetske jezike, a sam Holden Caulfield, glavni junak romana, postao je simbol tinejdžerskog buntovništva.
Radnja se zbiva tijekom tri dana “prošlog” Božića. Točnije, Holden nam pripovijeda što se u to vrijeme događalo u njegovom životu, kako bi nam objasnio kako je dospio u bolnicu u kojoj se nalazio na samom početku romana. S namjerom da ne ispriča svoju čitavu autobiografiju, kako ne bi naljutio svoje osjetljive roditelje, ali i kako ne bi bio dosadan sam po sebi, priča samo o razdoblju života dok je pohađao Pencey Prep.
U Pencey Prep je došao nakon što je već promijenio tri škole i nakon što su mu zaprijetili vojnom školom. Taj dio života proživio je i sam Salinger. Međutim, o tom razdoblju nismo puno čuli jer je to razdoblje naveo samo kao vrijeme u kojem je narastao 16,5 centimetara, zbog čega je dobio tuberkulozu te završio u bolnici. No, budući da je spomenuo i psihoanalitičara, saznajemo da nije u običnoj bolnici. Naime promijenio je već četiri škole i jednostavno se nije nigdje mogao prilagoditi. Bio je otuđen i nezainteresiran za ljude oko sebe. U svakome je nalazio nešto što ga živcira pa mu nije bilo teško kada je saznao da mora napustiti Pencey Prep, s obzirom na to da je pao četiri predmeta. Tu se nastavlja priča o tome kako je bio spreman pobjeći, no nije. Vidjevši svoju sestru sretnu, odlučio je ostati u New Yorku, bez obzira na sve.
Tijekom priprema za bijeg, Holden dolazi u susret sa starim prijateljima, prostitutkama i mnogima drugima, preko kojih zapravo upoznajemo Holdena i njegove poglede na svijet, shvaćanje nekih postupaka i njegove osjećaje koji ga muče. Ponekad analizira i nebitne stvari, kao što je držanje za ruke, pa preko svega toga možemo zaključiti da Holdenu zapravo trebaju osobe koje će mu pomoći da prebrodi krizu u svom životu, no on ih sve odbija. Jedine osobe koje je poštovao bili su članovi njegove obitelji, posebno D.B. i Phoebe.
Ipak, svojim ponašanjem Holden nije izazivao osude, već su se ljudi poistovjećivali s njim, bez ikakvih posebnih pitanja. Veliku ulogu u prihvaćanju Holdena vjerojatno je imao i njegov posao iz snova – lovac u žitu. “Sad svejedno, stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini… nikog odraslog, mislim… osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. Što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji… hoću reći, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih radio čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali je to jedino što bih doista želio biti. Znam da je ludo.”
Ovime je dobio naklonost odraslih jer zapravo govori kako želi hvatati djecu kako ne bi pala u ponor odraslog svijeta, u koji nitko od nas ne želi pasti.
Književni elementi
Književna vrsta: moderni roman, proza u trapericama
Mjesto radnje: New York i sveučilište Pencey Prep
Vrijeme radnje: zima subota, nedjelja, ponedjeljak
Tema: način života i školovanje problematičnog 16-godišnjeg Holdena Caufielda, uvijek sve treba raditi pošteno, dobro i po pravilima, ali i kada se to tako radi uvijek će se naći netko tko će sve to pokvariti
“Život jest sportska utakmica, mladiću. Život jest utakmica koju treba igrati po usvojenim pravilima.”
“Eto, u tome je sva nevolja. Ne možete nigdje naći lijepo i tiho mjesto, jer takvih nema. Možete misliti da postoje, ali kad jednom tamo stignete, netko će se, kad ne budete gledali, uvući za vama i napisati JEBEM TE točno ispred vašeg nosa.”
Kratak sadržaj
Holden Caulfield je pohađao školu Pencey Prep u Agerstownu, u Pennsylvaniji, sve do jedne subote kada se održavala nogometna utakmica sa Saxon Hallom. Budući da je to bila posljednja utakmica godine, na nju se gledalo kao na veoma važan događaj. Ozbiljnost je potvrđivalo i očekivanje da izvršiš samoubojstvo ili nešto slično u slučaju da Pencey ne pobijedi.
Taj dan je Holden, vrativši se ponižen iz New Yorka, otišao do svog profesora povijesti Spencera, nakon što je shvatio da napušta školu i grad. Nakon što je dotrčao do Spencerove kuće u Aveniji Anthonyja Waynea, pomalo je i zažalio što je to učinio, jer mu je Spencer prigovarao. Morao ga je slušati kako čita njegov užasan sastavak o Egiptu i sjediti na užasno tvrdom krevetu, dok se u sobi osjetio miris Vicksovih kapi za nos, praćen deprimirajućim Spencerovim izgledom. Po završetku razgovora sa Spencerom, vratio se u svoju sobu, sjeo u svoj naslonjač i počeo čitati knjigu “Izvan Afrike” Isaka Dinesena. Pročitao je tri stranice, a zatim je u sobu ušetao Robert Ackley.
Ackley je živcirao Holdena, prvo jer mu je stao na svjetlo, a zatim jer je rezao svoje rožnate “konjske” nokte iznad poda. Kada su se počeli svađati zbog Ackleyove (ne)higijene, u sobu je ušao Holdenov sobni kolega Ward Stradlater. Ackley je skoro istog trena otišao u svoju sobu jer nije podnosio Stradlatera. Ward se došao presvući, urediti kosu i obrijati se jer ga je u aneksu čekala Jane Gallagher – Holdenova stara ljubav. Dok se brijao, zamolio je Holdena da mu napiše sastavak iz engleskog, no Holden je taj zadatak odgodio, otišavši s Mal Brossardom i Ackleyem do Agerstowna na hamburger i u kino.
Kada su se vratili, Holden je napisao sastavak za Stradlatera, u kojem je opisivao lijevu rukavicu za bejzbol svog preminulog brata Allieja. On je umro od leukemije, 18.7.1946. Na rukavici su cijelom povrišinom, zelenom tintom bile ispisane pjesme. Kada se Stradlater vratio i pročitao sastavak, nije bio zadovoljan pa ga je Holden poderao. Zatim su se posvađali zbog Jane, pa je Stradlater udario Holdena tako jako da je Holden bio sav krvav. Holden se nakon toga premjestio u susjednu sobu kod Ackleya, ali se tamo zadržao relativno kratko. Nakon kratkog razgovora s Ackleyem i kratkog ležanja u Elyevom krevetu, odlučio je još danas napustiti Pencey. Vratio se u svoju sobu, spakirao, uzvikom probudio sve s kata, a zatim istrčao van.
U vlaku je susreo mamu Ernesta Morrowa. Popričao je s njom, uz puno laganja, kao i obično. Iskrcao se na stanici Pennsylvania. Bio je raspoložena da nazove nekoga pa je ostavio kofere ispred govornice da ih može paziti, no čim je ušao u govornicu, više nije znao koga bi mogao nazvati. Sjeo je u taksi i rekao vozaču da ga vozi kući, ali je ubrzo shvatio da ne smije kući jer su ga očekivali tek u srijedu. Zato je rekao vozaču da ga vozi u hotel Edmont. Hotel je bio pun čudnih ljudi i dobio je otrcanu sobu. Dok je sjedio u naslonjaču i pušio cigarete, odlučio je nazvati Faith Cavendish, koja je stanovala u hotelu Stanford Arms. Ipak, nije sve išlo po planu jer ga je Faith odbila, iako je poznavala Eddiea Birdsella koji je dao njezin broj Holdenu.
Nije bilo previše kasno kada je Holden završio razgovor. Odlučio se zato spustiti dolje u noćni klub Plavi salon, gdje je upoznao tri starije dame, Marty, Laverne i Bernice. One su mu pravile društvo, plešući i pričajući s njim, ali su ga živcirale jer su pogledom stalno tražile filmske zvijezde. Ubrzo, nakon što su ga dame ostavile, Holden je obukao kaput i taksijem otišao do Ernijevog bara u Greenwich Villageu. Kada je došao, sjeo je za stol do zida. Popio je nekoliko pića, a onda ugledao bivšu djevojku svog brata D.B.-a, Lillian Simons. Približavala mu se s mornarom Blopom. Nije mu se dalo družiti s njima pa je otišao i vratio se u hotel pješice.
Kada se vratio u hotel, foaje je bio prazan. Ušao je u lift, gdje ga je dočekalo iznenađenje. Liftboj mu je ponudio prostitutku za pet dolara, a Holden je na to pristao. Djevojka Sunny došla je u njegovu sobu, ali nije se ništa dogodilo. Holden joj je dao pet dolara samo zato što je malo pričala s njim. Sunny je otišla, a Holden je legao u krevet i počeo razmišljati o Allieju. Pojavili Sunny i liftboj Maurice i zahtijevali još pet dolara jer je navodno trebao dati 10 dolara. Kada ih je odbio dati, dobio je šakom u trbuh.
Ujutro je dogovorio sastanak sa Sally Hayes. Odvezao je kofere do Velikog centralnog kolodvora i tamo ih ostavio u sefu. Zatim je otišao u mali sendvič-bar gdje je popričao s dvije redovnice i dao im 10 dolara za školu. Hodao je Broadwayom i napokon sestri kupio ploču Mala Shirley Beans. Kupio je i karte za predstavu “Poznajem svoju ljubav”, u kojoj su bili Luntovi koje je Sally obožavala. Bilo je 12 sati i imao je dosta vremena. Sastanak sa Sally dogovorio tek u 14 sati pa je otišao do parka u kojem se Phoebe obično rola. Holden joj je želio dati ploču, ali nje nije bilo pa je Holden pitao njenu prijateljicu. Ona je rekla da je Phoebe subotom u Prirodoslovnom muzeju. Iako je bila nedjelja, Holden je odlučio otići do muzeja. Prepješačio je cijeli park, a na kraju nije ni ušao u muzej, već se samo okrenuo i taksijem otišao do Biltmorea, na sastanak sa Sally.
Uranio je, a Sally je kasnila 20 minuta, zato je Holden dugo vremena sjedio u kožnoj fotelji i promatrao cure koje su čekale svoje dečke. Po završetku prvog čina, svi su izašli pušiti. Tamo je Sally srela Georgea koji je živcirao Holdena jer im se uvaljivao. Kada je George otišao, Holden i Sally su otišli na klizanje u Radio City. No, tamo je Holden napravio glupost, zbog koje je morao ostaviti Sally. Predložio joj je da zajedno pobjegnu u Massachusetts ili Vermont. On bi podigao 180 dolara iz banke i posudio auto od prijatelja koji mu duguje 10 dolara, još od škole. Ona ga je naravno odbila jer su još uvijek bili samo djeca. Naposljetku ga je i otjerala od sebe.
Kada je izašao iz kazališta, otišao je u drugstore (ljekarnu) gdje je pojeo sendvič, a zatim je nazvao Carla Lucea, s kojim je dogovorio sastanak u baru Wicker u deset sati. No, prije odlaska u Wicker, otišao je u kino pogledati film. Došao je prilično rano. Popio je nekoliko škotskih viskija sa sodom i komentirao homoseksualce, pjevače i svirače. Carl je došao, ali se nije dugo zadržao jer je imao spoj. Holden se napio i bio u baru do jedan sat. Zatim se vratio u toalet, napunio jedan lavabo hladnom vodom i zaronio glavu do ušiju. Na izlasku se o njemu pobrinula djevojka koja je radila u garderobi.
Otišao je do Centralnog parka. Razmišljao je kako bi se Phoebe osjećala da on umre, a da ga prije toga nije vidjela. Zato odlučio otići do stana pa makar ga i uhvatili. Došao je u zgradu i tamo ga je dočekalo ugodno iznenađenje. Stari liftboj nije bio u kabini, a tamo je bio novi liftboj pa se Holden popeo do svog kata bez problema. Polako je otključao vrata i posve tiho ušao u Phoebeinu sobu. Onda se sjetio da Phoebe spava u D.B.-ovoj sobi dok njega nema. Ušao je u sobu i razgledao što sve ima u njoj. Divio se Phoebeinoj urednosti i prelijepoj haljini koju joj je mama kupila u Kanadi. Lagano ju je probudio i počeli su pričati. Holden je nazvao svog bivšeg profesora iz Elkton Hillsa, gospodina Antolinija. Ispričao mu je što se dogodilo i gospodin Antolini je Holdenu ponudio smještaj. Kada se ponovo vratio u Phoebeiu sobu, plesali su i Phoebe je Holdenu posudila nešto novca.
Holdenovi roditelji su se iznenada vratili s domjenka i bili bi ga uhvatili da ga Phoebe nije na to upozorila pa se sakrio u ormar. Holden se pozdravio i izašao iz stana bezbrižno jer sada kada je vidio Phoebe, nije ga bilo briga ni za što. Otišao je do gospodina i gospođe Antolini koju su živjeli u raskošnom stanu kraj Sulton Placea. Čim je došao, gospodin Antolini ga je zagnjavio pričama o školi, a gospođa Antolini bila je umorna pa im je samo donjela kavu i otišla spavati. Gospodin Antolini je Holdena pustio da spava tek nakon dugog razgovora. U noćne sate Holden se naglo probudio jer je osjetio nečiju ruku kako ga gladi po kosi. Bio je to gospodin Antolini. Užasno se uplašio i mislio je da je gospodin Antolini neki perverznjak pa je glavom bez obzira pobjegao. Ostatak noći spavao je na kolodvoru.
Kad se probudio, otišao je u šetnju i na doručak. Hodao je Petom avenijom kroz gužvu i stalno mu se pričinjavalo da na raskrižjima vidi Allieja. Zamišljao je svoj život na Zapadu, kao život gluhonijemog čovjeka koji će raditi na benzinskoj stanici i oženiti gluhonijemom djevojkom. S njom će imati djecu koju će obrazovati kod kuće. Obuzela ga je želja za bijegom pa je otrčao u trgovinu kupiti blokić i olovku da napiše pismo za Phoebe. Napisao joj je da više ne može čekati te da će već taj dan autostopom krenuti na zapad. No, prije nego ode, želi je vidjeti u Muzeju umjetnosti, kako bi joj vratio njen božićni novac. Odnio je pismo u Phoebeinu školu i predao ga staroj gospođi, zamolivši je da ga preda Phoebe.
Dok je čekao Phoebe, dva dječaka su ga zamolila da im kaže gdje je dvorana s mumijama. Odveo ih je do tamo, ali su oni bili kukavice, pa su pobjegli, a on je ostao u dvorani razočaran i iznenađen jer je našao još jedan natpis “jebem te” na zidu, baš kao i u školi. Holden se zabrinuo jer je Phoebe kasnila 10 minuta, ali se ona baš tad pojavila noseći njegovu crvenu lovačku kapu na glavi. Iznenađenje je bilo što je ona za sobom vukla kofer jer je željela pobjeći s njim. Kada ju je on odbio, naljutila se na njega i odljutila tek kada ju je Holden, nakon posjeta Zoološkom vrtu, odveo do vrtuljka, kojeg je Phoebe obožavala. Kada je vidio kako se Phoebe vozi, odlučio je da će ostati u New Yorku, bez obzira na to što će mu reći roditelji.
Analiza likova
Likovi: Holden Caulfield, Sally Hayes, Phoebe, D.B., Allie, Stradlater, Robert Ackley, Jane Gallagher
Holden Caulfield – 16-godišnji dečko koji ima problema sa školom i društvom koje ga okružuje. Promijenio je čak četiri škole jer se nikako nije mogao prilagoditi”. Puno je lagao i jako puno pušio. Kod skoro svakoga prijatelja je mogao naći mane koje su ga užasno živcirale, ali svejedno se družio s njima. Volio je kritizirati i filozofirati o ljudima koji su dosadni, nesigurni i lažni. Bio je kukavica koja je uvijek samo pričala što bi napravila, bez da je ikada djelovao. Licemjerje i ružnoću svijeta oko sebe smatra skoro nepodnošljivom. Od boli i razočaranja u svijet štiti se svojim cinizmom, no kritike koje Holden daje ljudima oko sebe su kritike koje se odnose i na njega, iako on to ne priznaje.
“Dijelom zato što mi je rječnik vrlo siromašan, a dijelom zato što se ponekad ponašam kao da sam mlađi brat nego što jesam. Imao sam tada šesnaest, sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponašam kao da imam svega trinaest godina. To je doista ironija jer sam visok 189 centimetara, a u kosi imam dosta sijedih vlasi. Imam, doista. Čitava jedna strana-desna strana-puna je milijuna sijedih vlasi. Imam ij još od djetinjstva. I uz sve to, ponekad se ponašam kao da mi je samo dvanaest godina. Svi to kažu, a najviše moj otac. To je dijelom istina, priznajem, ali nije u cijelosti istina. Ljudi uvijek misle da govore apsolutnu istinu. Meni je to potpuno svejedno, osim što mi ponekad ide na živce kad me počnu upozoravati neka se ponašam kako to dolikuje mom uzrastu. Ponekad se ponašam kao da sam mnogo stariji nego što jesam, doista, ali to ljudi nikad ne primjećuju.”
Sally Hayes – djevojka koju je Holden dugo poznavao i s kojom je bio u vezi. Ozbiljnija je i razumnija od Holdena u svom ponašanju i manirima.
“Ona je išla u koledž Mary A. Woodruff i znao sam da je već kod kuće jer sam nekoliko tjedana ranije bio dobio ono pismo od nje. Nisam bio baš lud za njom, ali poznavao sam je već godinama. U svojoj gluposti nekad sam smatrao da je sasvim inteligentna. Razlog zašto sam bio tog uvjerenja ležao je u činjenici što je znala prilično toga o kazalištu, predstavama, literaturi i o svim tim stvarima.”
Phoebe – Holdenova 10-godišnja sestra i jedna od malog broja ljudi koja mu je nešto značila u životu, koja mu je pružala sreću i potporu. Bila je pametna, mršava i uredna djevojčica, odlična u plesu. Iako je bila dosta mlađa od Holdena, shvaćala je da je odrastanje dio života, koje se mora dogoditi, pa je u skladu s tim Holdenu pružala potporu koju on nije ni znao da treba.
“Ona je veoma uredna, za dijete. Hoću reći, ne ostavlja stvari da leže naokolo, kao neka djeca. Nije nikakvo razmaženo derište.”
“Veoma je emocionalna. Hoću reći da je, za dijete, prilično emocionalna. Ponekad je čak previše emocionalna.”
Allie – Holdenov mlađi brat koji je umro od leukemije. Bio je pametan, srdačan i najpametniji od svih Caulfielda.
“Sad je mrtav. Dobio je leukemiju i umro dok smo živjeli gore, u državi Maine, 18. srpnja 1946. Siguran sam da bi vam se svidio. Bio je dvije godine mlađi od mene, ali zato valjda pedeset puta inteligentniji. Bio je fantastično inteligentan.”
“Općenito se smatra da se riđokosi ljudi veoma lako raspale, ali Allie se nije nikad raspalio, a imao je izrazito riđu kosu.”
Ward Stradlater – Holden je na svoju žalost dijelio sobu s njim. Bio je zgodan, samozadovoljan i popularan, no u isto vrijeme, bio je i lijeni, umišljeni ženskaroš koji je zaljubljen u samog sebe. Ljudi koji ga nisu poznavali mislili su da je u svemu savršen, no on to nije bio.
“Razlog zašto se uvijek glancao da izgleda tip-top bio je u tome što je bio ludo zaljubljen u samog sebe. Smatrao je sebe najljepšim momkom na zapadnoj polutki.”
Robert Ackley – bio je tip osobe koji sve živcira jer ne drži do svoje higijene i ne sluša što mu se kaže. Kao Holdenov susjed, Ackley često bez najave uđe u Holdenovu sobu i ne primjećuje Holdenove indirektne naznake da treba otići.
“Bio je jedan od onih visokih mladića – imao je dobrih sto devedeset tri centimetra – s opuštenim ramenima i izjedenim zubima. Za cijelo vrijeme otkad je stanovao u sobi pokraj naše, nisam ga nikad vidio da pere zube. Uvijek su mu bili žuti i uopće strašni i čovjeku je gotovo bilo muka kad ga vidi u blagovaonici s ustima punim pirea od krumpira, graška ili nečeg sličnog. Osim toga, imao je strahovito mnogo bubuljica, i to ne samo na čelu ili na bradi, kao većina ostalih dječaka, već po cijelom licu. I ne samo to, imao je užasan karakter. Bio je pun neke zlobe. Nisam bio naročito lud za njim, da vam kažem istinu.”
Jerome David Salinger
Jerome David Salinger američki je pripovjedač i romanopisac. Rodio se 1.siječnja 1919. godine u New Yorku na Manhattanu gdje i proveo i djetinjstvo.
Zvali su ga u djetinjstvu Sonny. Otac mu je bio uspješan uvoznik sira židovskog podrijetla, dok mu je majka bila škotsko-irskog. Nakon što je završio osnovnu školu, obitelj ga je poslala u Vojnu akademiju, Valley Forge gdje je bio od 1934. do 1936. godine. 1937. godine pet je mjeseci proveo u Europi. Studirao je na Sveučilištu u New Yorku te na Ursinus College.
Njegova prva i velika ljubav bila je Oona O'Neill s kojom se dopisivao. No, bio je neugodno iznenađen kada se ona odlučila udati za Charlesa Chaplina koji je, između ostalog, bio dosta stariji od nje.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata sudjelovao je u bitkama, a od suboraca je opisan kao iznimno hrabar i pravi heroj. Za vrijeme prvih mjeseci njegova boravka u Europi, bavio se i pisanjem, a upoznao je i Ernesta Hemingwaya.
1945. godine odlučio se oženiti Sylviom, francuskom liječnicom. No, ubrzo su se rastali te se 1955. godine oženio s Claire Douglas. Ipak, ni taj brak nije potrajao i par se razveo 1967. godine. Od tada se pisac povukao u sebe.
Objavio je roman i nekoliko zbirki pripovjedaka, a od 1965. godine više nije pisao. Njegovo najpoznatije djelo je roman “Lovac u žitu” u kojem je opisao život mladog i buntovnog Holdena Caulfielda te njegove zanimljive zgode koje je doživio u New Yorku.
Uz ovaj roman, druga njegova najpoznatija djela su: “Franny i Zooey”, “Visoko podignite krovnu gredu, tesari” i “Seymour – uvod”.
S godinama se sve povlačio u svoje svijet jer je sve više patio od stresa. O svom liku iz romana “Lovac u žitu”, Holdenu, govorio je kao da mu je prijatelj.
Povremeno su se javljale glasine u javnosti da će objaviti novi roman, ali to se nije dogodilo.
Umro je 27. siječnja 2010. godine.
Autor: S.S.
Komentariši