Zbirka dječjih pjesama “Malo sutra” druga je zbirka pjesama dječjeg pisac i pjesnika Ive Kobaša. Objavljena je 1997. godine, godinu dana nakon njegove prve objavljene zbirke dječjih pjesama “Čuda u babodjedgradu”. Ova zbirka sadrži mnogo lijepih, jednostavnih i vrlo ritmičnih pjesmica za djecu. Budući da su kratke i jasne, mogu ih čitati i razumjeti i oni najmlađi. Zbirka je podijeljena u četiri dijela: “Malo sutra”, “Najvažnije riječi”, “Dama iz Amsterdama” i “Pametna olovka”. Svi dijelovi zbirke sadrže pjesme različiti tematika.
Pa tako u prvom dijelu zbirke, “Malo sutra”, prve pjesme govore o raznim životinjama i njihovim zgodama. Posljednje pjesme govore o djeci koja pokušavaju snaći se u ovom neobičnom svijetu u kojem vladaju odrasli. U drugom dijelu zbirke, “Najvažnije riječi”, nalaze se samo dvije pjesme – “Sreća” i “Prijateljstvo”. Prva pjesma govori o tome kako je riječ Sreća najvažnija jer čim pomislimo na nju, odmah smo sretni. Druga pjesma govori o tome kako za prijateljstvo trpimo puno toga, osim uvrede onih koje volimo.
Treći dio zbirke zove se “Dama iz Amsterdama”, u kojoj pjesma “Dama” govori upravo o jednoj dami iz Amsterdama. Ostale pjesme govore o raznim temama, ali zajednički im je motiv ljubavi, zaljubljenosti i prijateljstva. Posljednji dio zbirke, “Pametna olovka” govori o temama iz obitelji i djetinjstva. I ovdje imamo pjesme čije teme su vezane uz ljubav i prirodu.
Zanimljivo je napomenuti da je Ivo Kobaš počeo pisati pjesme kako bi ih mogao recitirati svojoj kćerki. Naime, dok su bili izbjeglice u Amsterdamu, nisu mogli doći do nikakvih pjesmarica, knjiga za djecu ili slikovnica, a Ivo ih nije znao dovoljno da bi ih mogao kćerki pričati iz glave. Zato je samo počeo izmišljati lijepe, ritmične i zanimljive pjesmice i recitirao ih svojoj kćerkici. Bile su toliko dobre da je kasnije od njih napravio zbirku. I ova životna priča Ive Kobaša ima svoju pouku – govori nam da i u teškim vremenima možemo izvući ono najbolje od sebe. Ponekad trebamo i sami učiniti nešto za druge, a ne samo čekati da nam sve bude dano na gotovo. Ivo Kobaš to je dokazao svojim pisanjem!
Vrsta djela: zbirka pjesama
Vrijeme radnje: sva godišnja doba i sve vremenske prilike
Mjesto radnje: kuća, šuma, priroda, grad
Tema djela: zanimljive pričice iz naše okoline
Ideja djela: i najmanje stvari oko nas su značajne
Kratak sadržaj
Pijani mačak
Stari mačak ima jednu lošu osobinu, a to je da se po stare dane dao vinu. A kada popije malo više, ponašanje mu se promjeni – počne tući mačke, a ljubiti miševe. Miševima je to vrlo zgodno pa su mačku besplatno nabavljali vino.
Mačkove naočale
Miševi su se počeli žaliti da je mačak nabavio tamne naočale, pa više ne znaju kada spava, a kada ih potajice motri. Zato će dati kolut sira onome tko mačku ukrade naočale.
Zaboravna zmija
Dok je zmija bila mala, sakrila je vlastite noge, a gdje ih je sakrila, posve je zaboravila. Zato i dan danas zbog ove greške mora puzati.
Ljubav na tone
Slonica je slonu dala poljubac koji je težio jednu tonu. Ni slon nije krio svoju ljubav pa joj je vratio pusu od dvije tone. Slonica je tada svojim kukom od nekoliko tona nježno odgurnula svog slona, a on je nju s nekoliko tona više gurnuo u žbunje. Tamo su se skrili i iz njihove ljubavi koja je težila puno tona, slonica je kasnije rodila malog slona.
Bockanje
Mladi se jež jako zaljubio. Bocnuo je iglom mladu ježicu dok su ovo ljeto zajedno bili pod starim hrastom, u hladu. Ježica se nije naljutila, nego je i ona njega dva puta bocnula. Bocne i on nju na to nekoliko puta više i tako se nastave bosti. I dan danas se bockaju u velikoj ljubavi. Bockaju se u disku, u kinu, u kući… Njihovi ubodi ih ne bole, jer to je samo način na koji se ježevi vole.
Krezava glista
Jedna je crv bio grub prema glisti. Repom joj je izbio posve zdravi zub. Bila je to komedija za crva jer mu je krezava glista bila vrlo smiješna. Ali onda se od tada stalno krije jer se ne voli smijati dok je tako krezava.
Glista slikar
Mala glista uzela boje i slikarski kist, pa odlučila naslikati svoju mamu i sebe. Budući da se nije razumjela u umjetnost, samo je nacrtala svije crte – jednu veću, jednu manju, jednu deblju i jednu tanju. Eto, to su bile dvije naslikane gliste.
Bušač
Crv je na listu bušio rupu, pa uzeo lupu kako bi s lista dalje vidio cijeli svijet. Dirnula ga je ljepota onoga što je vidio, pa od tada svaki crv buši listove, da i sami otkriju ljepotu svijeta.
Mali oklop
Tati raku žalio se njegov sin da mu je oklop postao premali. Tata je počeo skupljati novac kako bi sinu kupio novi oklop. Ne brine se za stari oklop jer on će biti dobar i rakovom mlađem bratu.
Dva puža
Obični puž gledao je golaća – puža bez kućice – i mislio kako je njemu blago. Njih dvojica kao da nisu ni braća, golać samo uživa i ima svu slobodu jer svoju kuću ne nosi na leđima. Puž golać gleda puža s kućicom i kaže da je njemu tako uživati, on bi volio da može bar jednom leći u kućicu, tada bi bio najsretniji.
Ukusi
Pas Vučko lajao je da više voli zeca nego cijeli svijet. Svojim lajanjem podržao ga je pas Šarov i rekao mu da imaju sličan ukus. Zec je sve to slušao i rekao da on najviše voli dobar pseći lanac.
Tragedija
Dogodila se prava tragedija – jedan slon zgazio je mrava. Nije ga baš zgazio, nego ga je samo dobro nagazio. Sreća da ga je nagazio samo na lijevu nogu, ali isto ga je boljelo kad je slon stao na njega. Ipak, nije mu stao baš na cijelu nogu, nego samo na nokat. Zapravo, mrav nije ni siguran je li ga mrav nagazio, ali od sada će ipak biti pažljiviji.
Životinjska vlada
Jednoga dana, u šumi pod bukvom, sastale su se životinje da izaberu sebi vladu. Prvo su izabrali predsjednika – jednu oštroumnu sovu, nakon toga potpredsjednika – mudru i lukavu lisicu. Za ambasadora koji će ih predstavljati u svijetu izabrali su tri lastavice i četiri rode. Za unutrašnje veze bit će zadužen golub pismonoša, a zec će biti ministar sporta. Još su neka šumska stvorenja dobila svoje poslove: dabar će raditi brane za centrale, žirafa će dojavljivati kakvo ih vrijeme očekuje, a medo, hrčak i tri vjeverice brinut će se za zimnice i zimski san. Mačka je predložila da miš bude ministar šumskog okoliša, a lav je htio biti ministar rata. Predsjednica sova nije htjela da imaju ministra rata jer bi tako i previše nalikovali na ljude.
Nosorog
Jednom davno, u vremenu koje se zvalo jura, nosorog je svugdje volio gurati nos, pa mu je za kaznu na nosu izrastao rog.
Naučnik
Već u prvom razredu naučnik je na dnu saksije otkrio rupu. Rekli su mu da to nije točno i da su već prije otkrili rupu. Naučnik se na to naljutio i potpuno odustao od naučnoga rada.
Kad porastem
Kad poraste, pjesnik ne želi biti ni rudar, ni ratar, ni učitelj, ni doktor, ni inženjer, ni fratar. Ne želi biti niglumac ni car, nego jednostavno – slastičar.
Žalim
Pjesniku je žao njegova kaputa jer je nekoliko puta tresnuo od led. Nije nesreća samo u tome, nego i to što je u kaputu za to vrijeme bio i on!
Sreća i nesreća
Ljubica je najsretnije dijete kada joj majka kupi nove cipelice. Ali kada padne noć i ona mora na spavanje, postane jako tužna jer mora izuti cipelice prije nego uđe u krevet.
Višak
Vrlo je važno imati djeda, jer on služi da bi bio jahaće krilo. Važno je imati i baku jer ona nam stalno daje neke slatkiše. Ništa se ne može ni bez tate, jer on radi i daje nam sve što treba od svoje zarade. I bez mame bi bilo loše, jer što bismo onda jeli? Neka je i psa i mačke, jedino bez čega se može je – seka!
Radoznalost
Ni jedan prst na nozi nije tako radoznali kao palac. Upravo on mora uvijek proviriti kroz čarapu. Ne može se smiriti, a da barem malo ne proviri van. Sve što vidi i čuje prenese ostalim prstićima, pa oni ne moraju viriti iz čarape.
Plavooka
Mala plavooka Joka pustila je suzu jer je nestalo duge s neba. U očima su joj se javile sretne suze kada je vidjela da kamelije rastu. U svojim plavim očima kamelija krije razne osjećaje.
Tučko
Tučko se svaki dan tuče, ali za svaku svoju tuču ima i opravdanje. Potuče se kada ga netko mrko pogleda ili kada mu netko stane na sjenu. Ipak, najgore mu je kada mu nitko ništa ne napravi krivo, onda bi isprebijao bilo koga, pa udara prvog koga stigne.
Perin papagaj
Pero je za rođendan dobio papagaja. Oduvijek je htio imati tu pametnu pticu što zna pričati. Ipak, brzo mu se smučila ta ptica jer mu je stalno govorila neka uči.
Najvažnije riječi
Sreća
Ima mnogo riječi na svijetu – kratkih, dugih, lakih i teških, onih točno izrečenih i onih s malo greške… Ali od tih silnih riječi, kako izabrati najljepšu? Je li među njima riječ ljubav najljepša? Ili riječ želja ili tajna? Da li je ijedna od njih najznačajnija ili najljepša? Je li bolja riječ Sunce, svjetlost, djeca, život ili duga? Možda voda, ptica, cvijeće, igra, sloboda, lopta… Postoji jedna riječ od koje se svatko bolje osjeća, a ta riječ je Sreća.
Prijateljstvo
Peri je pjesnik posudio neki novac, a on ih je zaboravio vratiti ili se pretvara da ih je zaboravio? Nema veze, jer Pero je dobar prijatelj i može mu se oprostiti taj dug. Pero je rekao pjesnikovom tati da je ovaj dobio jedinici, ali nema veze, tata to ionako mora znati. Pjesnik je dobio batine u jednoj tuči, braneći Peru, a Pero je pobjegao i to je ispala žrtva za nekog drugog. Pjesnik potpuno shvaća takve stvari i prirodno mu je to, jer oni su ipak prijatelji. Ali onda je Pero rekao da je Ružica tek obična, glupa djevojčica i tada je u pjesniku puklo – Pero je ovog puta pretjerao!
Dama iza Amsterdama
Dama
Pjesnik je jednog dana vidio jednu damu kako šeta po Amsterdamu. Mlada dama nije bila sama, nego je s njom bio i pas, pa kada joj je pjesnik prišao, pas ga je ugrizao. S ulice su ga morali odvesti ravno u bolnicu. Dobra stvar je što ga je nakon toga mlada dama iz Amsterdama njegovala. Pjesnik je pomazio njenog psa i zahvalio mu što ga je ugrizao.
Lizi i Dario
Mala Lizi sanjala je strašan san – da joj se kosi toranj u Pizi srušio na glavu! Ali onda se Super-Dario iz njene škole u zadnji tren stvorio iza nje i oborio je na drugu stranu. Okrenuo se prema svojoj Lizi, kao da je u nekom filmu ili knjizi, pa ona pocrveni od treme. Baš kada ga je htjela poljubiti, on naglo ode, sve se izgubi, zazvonila je budilica i Lizi se probudila!
Bubuljica
Ona je mrzila bubuljice dok jednu nije vidjela na njegovom licu. Tada je pomislila da nije moguće da ga i bubuljica može uljepšati!
Baš sam budala!
Pjesnik kaže da je baš budala! Stalo mu je do djevojčice koja nema ni najljepšu kosu, ni neke oči, nema ni neki stas, niti je najbolji đak; nema ni prijatni glas niti smijeh, svoje mane uopće ne krije, nego samo živi svoj život. Njega ne šljivi, a njemu je baš do nje jako stalo. I zato misli da je prava budala.
Najvažnije riječi
Pjesnik je dobio pismo koje počinje sa “Dragi moj”, a završava sa “Zauvijek tvoja”. To su četiri najvažnije riječi u čitavom pismu!
Pomisli
Ako pomisliš na osmjeh, nasmiješit ćeš se, ako pomisliš na sreću, postat ćeš sretan, ako pomisliš na rat… ne, na rat nemojte ni pomišljati!
Vole se
Njih dvoje se toliko vole da svi iz škole to znaju. Na kori topole urezali su početna slova svojih imena. Odlično je kada se netko voli, ali to ne znači da moraju ozlijediti topolu!
Lida i Predo
Lida je vidjela da je njen prijatelj Predo ukrao jednu kredu iz razreda. Odlučila je to prijaviti, ali ujutro je na školskom zidu vidjela natpis: Predo voli Lidu! Lida nije prijavila Predu, nego je i sama uzela kredu iz razreda. Ispod teksta na zidu napisala je: Od danas i Lida luduje za Predom!
Tajna
Magla je zaklonila sunce kako bi od njega sakrila jednu tajnu, vrlo značajnu za dvoje đaka. Nitko ne smije znati tu tajnu, a pogotovo ne njihovi roditelji, nitko iz razreda niti iz škole. Tajna je da se njih dvoje vole. Dugo su se krili u magli i tami, a onda sami odali svoju tajnu.
Pomozite!
Sanja ima dugu kosu, Tanja pjegice, Maca je vitka, a Cica ima vrlo umilan glas. Marica ima plave oči, Edina rep na sredini glave, Milici je čelo vedro, a Ružica je vrlo hrabra. Mira je najbolja u školi, a Ana svira najbolje. Sve to osobine su vrline i zato pjesnik moli male čitatelje da mu pomognu odabrati koga će od njih voljeti!
Vatrena ljubav
Oblak se zaljubio u munju i jurio ju je cijelim nebom kako bi joj dao poljubac. Kada ju je napokon stigao, ona bljesne i oblak se cijeli istopi od ljubavi.
More i sunce
More i Sunce jedva dočekaju jutro, kada se zajedno druže. U cik zore Sunce nježno poljubi More, pa se cijelog dana zaljubljeno ogleda u njemu. A navečer, prije nego zaspe, more se stopi sa Suncem. Vječno traje ta čista ljubav, bistra kao more i topla kao Sunce.
Pametna olovka
Čudna pitanja
Nastavnik iz matematike danas je pjesnika pitao je li se najeo bunike. Biolog ga je pitao je li pao s kruške. Fizičar ga je pitao je li zdrav, a pjesnik ne razumije čemu takva pitanja kada je on prepun znanja.
Raspust
U trenu prođe školska godina, pa će se Ivanka sada moći igrati bez prestanka. Svaki se đak na svijetu raduje raspustu, baš kao što se i ptica raduje letu. Na raspustu se svugdje čuje dječja igra koja će postati uspomena jednom kad ponovo počne školska godina.
Bolesna lula
Od prošlog petka lula dobrog djeda je bolesna, pa djed zbog toga brine i tuguje. Odnio je lulu na ultrazvuk, pa na rendgen i na EKG. Svaki doktor rekao mu je da tu ništa neće pomoći, lula je od prekomjerne upotrebe cijela izgorjela. Djedu je bilo toliko teško što mu je lula bolesna da je posve prestao pušiti.
Sunčev tračak
Sunčev tračak po prvi put je zalutao, iako na svom putu nije nikamo skretao nego išao pravo, kao i uvijek. Sunce ga je tražilo po čitavom Svemiru, tugovalo za njim i ronilo suze, sve dok ga nije pronašlo zapletenog u sekinu kosu. Sestra puna ponosa govori da ima zlatnu kosu.
Maćeha
Iako su nam pričali puno priča o zločestim maćehama, moram vam reći da ima i onih jako dobrih!
Malo sutra
Tata će svom sinu kupiti auto ili do jutra ili malo sutra. Imat će i jahtu čim na vrbi rodi grožđe. Kupit će tada i sportski avion kada se majmuni budu šišali na nulu.
Odrastanje potoka
Mali potočić nosi kamenčić. Prevrće ga, valja i kalja, podigne ga i spusti, drži i pusti. Kamenčić se tako igra, vrti se kao čigra od izvora pa sve do rijeke iza šume. Igra tu prestaje i kamen usporava, jer tu potok prestaje biti mali.
Pametna olovka
Olovka svašta zna – i račune i note i priče i umjetnost i pravo. Kada je netko u teškoj bolesti, ona zna i lijek, dokle god se nalazi u ruci pametnoga čovjeka.
Dobra vještica
Strašna, najgora vještica nije vidjela da je na semaforu crveno svjetlo. Nije bila oprezna i dogodila joj se nesreća. U toj nesreći slomila joj se metla, pa sada moli sve metlare da joj njenu metlu zavare. Kod tog varenja zavarili su joj i svu zloću jer ju je ona držala baš u toj metli. Zbog toga je vještica zasjala od ljepote i dobrote. Zato želimo svim vješticama nesreću u prometu kako bi postale dobre!
Nisam kralj
Nisam kralj, ali imam krunu. Nekada stojim čvrsto, a nekada se klimam. Imam korijen, iako nisam trava, a kada se pokvarim to je prava muka. Kada sam bolestan, boli nekog drugog, a kada sam zdrav, svi lako jedu. Dolazim u dva reda, a kada sam zdrav onda sam bijel, čist i čvrst kao stub. Dobro znate tko sam ja sam…
Nisam invalid
Nisam invalid, iako imam samo jednu nogu. Imam rog, ali s njime razgledavam, a ne bodem. Imam stopalo koje me čvrsto drži, a po cijele dane na leđima nosim kuću. Spor sam i slinav, dakle ja sam….?
Čudo
Vinova loza htjela je otići u vis pa se popela na vrbu. Tako je jednog dana na vrbi rodilo grožđe.
Potok
Potok se napio kiše i previše narastao. Postao je sav važan i jedva čeka da ga počnu zvati rijekom. Ali nakon nekog vremena došla je suša i od potoka je ostalo samo vlažno korito.
Vjetar štrajkač
Jednog dana vjetar je odlučio otići u štrajk. Radio je cijeli život bez plaće, pa sada želi neku naknadu. Na drveću se više ne njišu grane, oblake ne nosi kiša, jedrenjaci su stali vjetrenjače samo stoje…. Poslodavac nije više znao što će, pa je popustio oblaku i eto za tren kiše!
Bolesno more
More se jutros žalilo doktoru da se znoji i jedva stoji na nogama. Povraća i pjeni se, misli da će umrijeti. Jučer je za vrijeme tajfuna pojeo dva tankera puna nafte!
Morske suze
Jedna lijepa muza, porijeklom iz Santa Cruza, pala je s broda u more, a nije znala plivati. Svi su mornari skočili u more za njom i tražili je, ali bez uspjeha. More je znalo istinu i rasplakalo se toliko da su došle tri plime. Muza se od tolikih morskih suza utopila.
Hrabro more
Kada vjetar puše svom svojom žestinom, kada bije tuča ili udara grom, svi se boje. Oni uživaju kada vide kako stradaju životinje, ljudi, kuće… jedino im more zadaje muke, jer koliko god bili snaži, more tek malo zanjišu. Kada vjetar puše, sijevaju munje i tuča bije, more se samo smije i to je najgore, pa oni ne vole more.
Uspavanka
Vjetar se trudi da barem do zore uspava more. Njiše ga uz uspavanku, najprije lagano, pa sve jače. More napokon zaspe do četvrte zore, zajedno s vjetrom.
Šumska ljubav
Kada zapuhne vjetar u šumi, hrast krišom svojim granama dotakne bukvu. Zašušti svojim basom i počne obasipati bukvu nježnošću. Ona zatrepti, ali već je jasno da je zaljubljena. Vjetar i dalje lagano puše i čuva njihovu ljubav tajnom.
Oblačak
Mali oblak čekao je da padne mrak kako bi se prišuljao lokvi prije nego i ona postane oblak. Htio ju je kradom dirnuti i zaviriti u njenu dušu. Kada se ujutro ogledao u lokvi, vidio je sebe. Istopio se ona u sitne kapi i potom se potpuno stopio s lokvom.
Naduvana lopta
Naduvana lopta pravila se važna jer su svakog dana svi jurili za njom. Nije pričala ni s kim, nije imala društvo, svima se obraćala s visine. Ali u jednom trenu probušio ju je trn i ona je posve splasnula. Šutnuli su je tada daleko u žbunje i nitko je više nije htio ni pogledati.
Pupoljak
Ovoga ljeta ružin je pupoljak učio cvjetati. Kada se napokon otvorio, pokazao se cvijet toliko lijep da nitko na svijetu nije vidio ljepši.
Prva liga
Još samo nekoliko slova i onda je kraj ovoj pjesmici, a time je kraj i ovoj knjizi. Ali nemojte se zaustavljati tu, uzmite odmah sljedeću knjigu i tako ćete ući u prvu ligu!
Ivo Kobaš biografija
Ivo Kobaš je bosanskohercegovački pisac, najpoznatiji kao pisac za djecu i mlade. Rođen je 1954. godine u mjestu Grebnice pored Bosanskog Šamca. U rodnom mjestu završio je prvih pet razreda osnovne škole, sljedeće dvije godine završio je u Bosanskom Šamcu, a posljednji, osmi razred, završio je u Domaljevcu. Nakon toga upisao je i završio gimnaziju u Orašju. Nakon mature upisao je Fakultet za fizičku kulturu u Sarajevu, gdje je i diplomirao i postao profesor fizičke kulture.
Sljedećih jedanaest godina radio je Bosanskom Šancu kao profesor fizičkog odgoja i profesor obrane i zaštite. Radio je i kao komandant teritorijalne obrane. 1992. godine otišao je u Nizozemsku gdje je živio do 1999. godine. 2000. godine vratio se u rodnu zemlju i preselio u Sarajevo, gdje i danas živi. Tamo se zaposlio u izdavačkoj kući Bosanska riječ te tamo radi i danas.
Iako je Ivo Kobaš danas cijenjeni dječji pisac, pisati za djecu počeo je tek s pedeset godina i to vrlo neočekivano. Dok je živio u Nizozemskoj kao izbjeglica, izmišljao je svojoj kćerki Ivani pjesmice jer nije imao knjiga odakle bi ih čitao niti ih je dovoljno znao napamet. Zato joj je sam pisao pjesme. Većinu njih je zapisao i kasnije obavio u brojnim zbirkama pjesama za djecu.
Njegove zbirke pjesama su: “Čuda u babodjedgradu”, “Malo sutra” i “Leteća kuća”. Napisao je i dvije slikovnice: “Lovac i zeko” te “Leteći slonovi”, koja je napisana na četiri jezika. Kobaš je napisao i jedan roman za odrasle – “Operacija života”, objavljen 2003. godine, a u kojem piše o ratnoj tematici.
Autor: V.B.
Komentariši