Drama “Lutkina kuća” koja se često naziva i samo “Nora”, prema njezinom glavnom liku, privukla je svojom premijerom veliku pozornost. 1879. godine, kada je prvi put izvedena, bavila se najviše ženskom emancipacijom.
Analiza djela
To je tada bila vrlo kontroverzna tema, pa je drama naišla na velike kritike, a mnoga kazališta pristala su prikazivati je samo ako joj se promijeni kraj u kojem Nora, umjesto da ode od obitelji, prihvati svoju sudbinu i ostane. Odlazak od obitelji, pogotovo od strane žene, smatrao se nekršćanskim i nemoralnim, jer je tada žena trebala biti podređena obitelji, pa čak i na štetu samoj sebi i svojoj individualnosti.
No, danas Norin odlazak više se ne tumači kao pitanje je li ona kao žena imala pravo napustiti muža i djecu. Budući da je na to pitanje danas jasno odgovoreno, i žena se smatra jednako vrijedim individualcem koji ima pravo tražiti vlastitu sreću kao i bilo koji muškarac, danas je prava ideja ove drame dokaz čovjekovog prava na izbor i slobodu, bez obzira kojeg je spola.
Drama je prvi put izvedena 1880. godine, prvo u Norveškoj, a zatim i u Njemačkoj. Gdje god se prikazivala izazivala je iste reakcije poput osude i bijesa malograđana zbog završetka drame kada je Nora napustila svoju obitelj. Ibsen je zbog svog djela bio više puta napadan jer je navodno potaknuo razdor kod puno obitelji. Kako je pritisak javnosti bio sve veći, Ibsen je ublažio završetak i ostavio mogućnost da se Norina odluka oko odlaska ipak promijeni.
Koliko god je svojevremeno doživljavala kritike, toliko se danas ova Ibsenova drama smatra revolucionarnom i daleko ispred svog vremena. Žensku borbu za ostvarenje jednakih prava dovela je na jednu višu razinu i upravo njoj možemo zahvaliti napredak feminizma zbog kojeg danas žene imaju bolji status nego u 19. stoljeću
Književni elementi
Književna vrsta: drama
Vrijeme radnje: božićni blagdani
Mjesto radnje: stan odvjetnika Torvalda Helmera
Tema: život žene Nore i njene naoko savršene obitelji
Ideja: prikaz Norina oslobođenja od okova njenog muža i društva, pokazavši da nije ništa manje pametna od muškaraca
Kratak sadržaj
Drama ima tri čina i događa se u stanu odvjetnika Torvalda Helmera. Vrijeme je božićnih blagdana.
Prvi čin
Nora Helmer je dobro raspoložena činjenicom da je njezin muž Torvald dobio dobro plaćeni posao kao direktor banke. Vraćajući se zajedno iz kupnje on je kori zbog njezine rastrošnosti i pretjeranog uživanja u slatkišima. U taj čas kada stižu kući, na vratima se pojavljuje Norina prijateljica iz djetinjstva Linde, koju nije vidjela deset godina. Nora tijekom razgovora otkriva Linde kako je spasila davno suprugu život. Naime, posudila je veću svotu novca koju je uplatila za njegovo liječenje u Italiji jer se on bio smrtno razbolio. Linde je kori da mu je trebala reći za to, no Nora smatra da nema potrebe jer ne želi uzburkati njihov odnos.
Pridružuje im se bilježnik Krogstad, a potom i doktor Rank. Dolazak bilježnika vidno je uznemirio Noru, a doktor Rank ga opisiuje kao pokvarenog čovjeka.
Sljedeći prizor donosi Norinu zamolbu Torvaldu kako bi zaposlio gospođu Linde, što on sa zadovoljstvom prihvaća. Linde odlazi u društvu doktora Ranka, a vraća se bilježnik Krogstad. On zamoli Noru da spriječi supruga u namjeri da ga otpusti. Pošto Nora to ne želi, on joj počinje prijetiti. Naime on je bio zaslužan za novac koji joj je pomogao da plati suprugu put na liječenje. Između ostalog, pomogao joj je i krivotvoriti očev potpis na zadužnici.
Vraća se Torvald te daje Nori do znanja da će otpustiti bilježnika koji je za njega jako loš čovjek. Nora pritom problijedi od užasa.
Drugi čin
Drugi čin smješten je idući dan. Nora i dalje moli supruga da ne otpušta bilježnika, no on je odlučan u toj namjeri. Šalje bilježniku Krogstadu otkaz pismenim putem. Nora ne zna što učiniti dalje.
Dolazi doktor Rank i govori joj kako je smrtno bolestan te mu preostaje samo mjesec dana života. Nora razmišlja ne bi li posudila novac od njega, ali u toj nakani je spriječi sam doktor koji joj iskazuje ljubav.
Pojavljuje se bilježnik s pismom u kojem je popisao sve zadužnice i prijeti kako će ga pokazati Torvaldu. Nora ga moli da ne pokazuje pismo i da će naći novac, no njega više ne zanima samo novac već i položaj i moć. Gospođa Linde nudi pomoć Nori, ali ona je odbija smatrajaći da će se dogoditi čudo. Drugi čin završava scenom u kojoj Nora odvraća Torvaldovu pozornost sa sandučića.
Treći čin
Treći čin započinje susretom gospođe Linde i bilježnika Krogstada. On joj zamjera što je odbila njegovu ljubav davnih dana, a ona mu predlaže da sve zaborave i nastave zajednički život. Uvjerivši bilježnika u istinistost svojih riječi, on želi povući pismo i nište ne reći Torvaldu. No, gospođa Linde smatra da se Helmerovi moraju suočiti s prošlošću koja je bila skrivena.
Helmerovi dolaze s plesa, a Torvald odlazi prema sandučiću. Vadi pismo i nakon što pročita njegov sastav, optužuje Noru da mu je upropastila život. Zabrani joj i daljnji odgoj djece. Pritom dolazi sluškinja Helena i donosi bilježnikovo pismo u kojem on povlači zadužnicu. Torveldova ličnost se mijenja i on je moli da ostane.
Onda tada shvaća da nema što raditi s tim čovjekom koji je za nju stranac. Napušta supruga i djecu te odlazi sama dalje u život.
Analiza likova
Likovi: Nora, Helmer
Nora – glavna junakinja drame “Lutkina kuća” koja zbog prikazanih krajnosti, ali i slojevitosti predstavlja težak posao za bilo koju glumicu. Radi se o jednom od najprivlačnijih dramskih likova. Ibsen se potrudio da prikaže lik s kompleksnim karakterom.
Nora je rano ostala bez majke pa ju je odgajao otac koji je zbog svoje popustljivosti kćer razmazio kao da je lutka. Nora je bila vođena onim što je naučila od roditelja i kasnije u životu, pa se nastavila isto ponašati i u braku.
S vremenom je postala odlični manipulator zahvaljujući koketnosti i ljepoti, pa je tako ostvarivala svoje ciljeve ponašajući se cijelo vrijeme kao lutka kojom upravlja Helmer. Iako više nije djevojka nego majka troje djece, Nora se još uvijek ponaša kao dijete.
Unatoč tome što je ostala razmažena, postupci koji će kasnije uslijediti pokazat će i drugu stranu njezinog karakera. Tu se misli na odlučnost koju je pokazala da spasi muža te žrtva koju je podnijela da bi vratila novac.
Površno zavođenje muža te koketno ponašanje na balu i zavođenje doktora Ranka, pokazuju koliko je Nora spremna zaigrati ulogu koju su joj nametnula tadašnja društvena pravila ponašanja. Ali to nije značilo da ne misli o stvarnoj situaciji i da se ne može suočiti s pravim stanjem stvari.
Helmer – nije našao opravdanje za Norino ponašanje, da je neke stvari činila iz ljubavi prema obitelji, nego da se radi o lakomislenim postupcima razmažene osobe, što bi ga na kraju moglo dovesti u nezgodnu situaciju.
Za njega ne postoji razlika između mašte i stvarnosti, za njega je Nora samo lutka, poželjna ako radi ono što joj on kaže. Na kraju napušta muža, a Helmer je ostao šokiran odlučnošću koju je pokazala.
Helmer je pravi primjer muškarca koji je kod žene cijenio samo njezin izgled i od nje nije puno očekivao osim da ispuni ulogu udane žene. Iako je ona nekim od svojih postupaka pokazala da je razmažena i da možda ne treba puno očekivati od takve osobe, to nije bio razlog da je Helmer doživljava lutkom na koncu.
Helmer se na kraju pokazao kao pomalo površna osoba koja nije htjela gledati širu sliku, pa nije ni pričekao nego je Noru krivo optužio, umjesto da si je dao vremena i shvatio kako je sve učinila samo zbog njega i pritom žrtvovala svoje poštenje. Helmeru je taj trenutak bilo važnije mišljenje okoline nego da shvati što je Nora zapravo učinila za njega.
Henrik Ibsen
Henrik Johan Ibsen bio je jedan od najvažnijih dramatičara druge polovice 19. stoljeća. Svojim je djelovanjem kroz duži niz godina ostao zapamćen kao književnik s jednim od najvećih utjecaja na dramu. Stvarao je pedeset godina te je u tom vremenu osigurao norveškoj drami bitno mjesto u književnosti Europe.
Henrik Johan Ibsen rodio se 20. ožujka 1828. godine u malom mjestu Skien na južnom dijelu Norveške u cijenjenoj obitelji. Nažalost kada mu je otac morao zatvoriti veletrgovinu koja se bavila proizvodima od drveta i nakon što ih je ostavio, majka je bila prisiljena napustiti dosadašnje mjesto stanovanja i s petero djece preseliti u kuću u naselju Venstrop.
Henrik se s obitelji preselio u malu kuću, a na čijem se mjestu danas nalazi Memorijalni muzej. Nije trebalo dugo da mladi Henrik pokaže umjetničku crtu. U kući koja im je bila dom Henrik je često uveseljavao članove obitelji tako što je organizirao i prikazivao lutkarsku predstavu “Izabela Španjolska i vitez Fernando”.
Sve je sam napravio, napisao tekst, napravio kulise i lutke te pripremio blagajnu jer je za svako prikazivanje predstave tražio 25 novčića. Nije imao više od devet godina kada je krenuo s pisanjem drama, a budući da ih je otac napustio već je sa četrnaest godina morao tražiti posao kako bi pomogao majci u prehranjivanju obitelji.
Život ga na početku njegova stvaranja i djetinjstva nije previše mazio. Odlazak oca tada se smatrao velikom sramotom i zbog toga nije čudno što će se upravo taj događaj odraziti na Henrikovo stvaralaštvo.
Nakon što je napunio četrnaest godina i dobio prvi posao Henrik se sve više osamostaljivao da bi ubrzo preselio u mjesto Grimstad gdje je radio kao pomoćnik u ljekarni i tako se pripremao za studiranje medicine.
Snove o tome da jedan dan postane liječnik ubrzo je zamijenila nova ideja i želja. Sve je više vremena posvećivao književnosti, ali ni to nije išlo lako. Bez obzira na to što je imao pomoć prijatelja koji mu je trebao olakšati tijekom objavljivanja djela “Catalina”, prodao je svega nekoliko primjeraka knjige. Henrik se nije dao pokolebati nego je nastavio u želji da mu jednom krene.
Godine 1851. počeo je raditi kao dramaturg u Bergenu u kazalištu, a nakon što je 1863. godine dobio stipendiju, za njega je Bjornstjerne Bjornson prikupio veliku svotu novaca kako bi mu omogućio da otputuje van granica Norveške. Bio je u braku sa Suzannah Thoresen s kojom je imao dijete te još jedno vanbračno koje je dobio kada je imao 18 godina s kćeri vlasnika ljekarne u kojoj je radio.
Ubrzo je počeo sa stvaralačkom fazom i dramama po kojima je ostao najpoznatiji. U prvom dijelu stvaranja njegove drame su u duhu romantike ali iz pučke sage i povijesti. Suvremenu dramu napisao je 1862 godine pod nazivom “Komedija ljubavi”.
Pošto nije bilo zadovoljan uspjehom svog djela odlazi u Italiju te nakon toga u Njemačku. U inozemstvu će stvoriti većinu svojih djela i to u razdoblju od 1864. do 1891. godine.
Prve pjesničke drame su mu bile “Brand” 1866. godine te “Peer Gynt” 1867. godine. Njegove drame se bave kritiziranjem društva i lažnog morala te u isto vrijeme u prvi plan stavlja čovjeka koji ne živi po društvenim pravilima.
Njegova najpoznatija djela su “Lutkina kuća”, poznata kao “Nora”, “Sablasti”, “Neprijatelj naroda”, “Divlja patka” i “Žena s mora”.
Henrik Ibsen umro je 23. svibnja 1906. godine u Oslu.
Autor: M.L.
Komentariši