Otelo

Otelo (Othello, Venecijanski Maurin) je tragedija Williama Shakespearea, za koju se vjeruje da je napisana  u razdoblju od 1603. do 1604. Radnja tragedije utemeljena je na kratkoj priči “Un Capitano Moro” (“Maurski kapetan”) iz zbirke novela “De gli Hecatommithi” Giambattiste Giraldia Cinzija, Boccaccijevog učenika, prvi put objavljenoj 1565. godine.

Priča se vrti oko dva središnja lika: Otela, maurskog generala u venecijanskoj vojsci i njegovog izdajničkog zastavnika, Jage. S obzirom na raznolike i dugotrajne teme rasizma, ljubavi, ljubomore, izdaje, osvete i pokajanja, Otelo se još uvijek često izvodi u profesionalnim i društvenim kazalištima te je bio izvor brojnih opernih, filmskih i književnih adaptacija.

Otelo je možda najistaknutiji književni predložak koji obrađuje i propituje teme destruktivne moći, ljubomore, sumnje i izdaje. Također, to je jedan od najranijih književnih ostvarenja koji se bave pitanjima rase i rasizma. Otela, unatoč njegovim manama i dalje percipiramo kao heroja, štoviše, on je najistaknutiji tamnoputi protagonist iz vremena rane zapadne literature. Otelo se suočava s konstantnim rasizmom od strane drugih likova u drami, posebice nakon ženidbe za Dezdemonu. Razlog tomu je taj što je Dezdemona Brabanzijeva kći,  odnosno ona je povlaštena bijela žena, visokog ugleda čiji otac ne odobrava ovaj brak.

Otelo je u ovoj drami predstavljen kao plemeniti čovjek, iznimnih sposobnosti kojeg poštuju i kojem se dive vojvoda i venecijanski senat, kao i oni koji mu služe poput Cassia, Montana i Lodovica. Nadalje, bitno je istaknuti da je on ujedno protagonist, ali i antagonist djela budući da mu ljubomora i manipulativne riječi zastavnika Jagoa pomrače um i on ubija svoju voljenu Dezdemonu.

Herojski pothvati ovog tamnoputog generala moćne mletačke vojske, kao pothvat otimanja Cipra od Turaka, padaju u vodu kada Otelo prelijepoj Dezdemoni oduzima život. Dezdemonu ljubav u inat volji njezina oca odvodi u naručje pravičnog generala, koji je beskrajno ljubi, ali je zbog svoje rase i godina čovjek pun nesigurnosti što će na koncu biti presudno za tragičan kraj ove ljubavne priče.

Priča je to o strasti obavijenom mrežom zlih jezika, koja je osuđena na propast ako je se ne obuzda istinskom ljubavi i povjerenjem, ako ne prevlada ljubomora koja izjeda srca i narušava konstrukt snažne ljubavi. Budući da ovo djelo nudi različite aspekte analize ljudskog ponašanja, možemo ovo djelo smatrati tragedijom inteligencije, naivnosti, impulzivnosti s naglaskom na kompleksnost međuljudskih odnosa.

Shakespeare je dobro poznavao ljudsku psihologiju, ali još više od toga odlično je poznavao i baratao jezikom. Ta vještina dolazi do izražaja u snažnim dijalozima prisutnim u tekstu, retorikom Jage koja je ujedno i bila najveći uzrok svih peripetija prisutnih u djelu. Jago svojim govorom obmanjuje, manipulira i diktira razvoj radnje.

Nadalje, snažni su i dijalozi ili solilokviji ostalih likova, kao što je recimo dijalog Emilije i Dezdemone u kojoj je prisutna kršćanska požrtvovnost i milost budući da ona i nakon svega ne zamjerava svom mužu i vjeruje da će se on vratiti  ” na staro”.

Shakespeare u Otelu, kao i drugim predstavama, piše u kombinaciji stiha (poezije) i proze (svakodnevnog govora). Kompozicija je oblikovana tzv. “nerimovanim pentametarskim stihovima” ili “praznim stihovima” gdje je svaki drugi slog naglašen i nema rime. Ova vrsta stiha obično se koristi za govor plemstva i ostalih važnih likova jer je to način govora koji koriste viši staleži i ujedno se time diferenciraju od likova nižih društvenih staleža. Likovi iz nižih društvenih staleža ne govore ovim posebnim poetskim ritmom, oni samo koriste svakodnevni jezik. Djelo obiluje snažnim dijalozima, dijalozi su presudni u kreiranju peripetija. Pripovjedač je objektivan tip pripovjedača u 3. licu

Vrsta djela: tragedija u 5 činova

Mjesto radnje: prvi se čin zbiva u Mlecima, a svi ostali u nekom lučkom gradu na Cipru

Vrijeme radnje: 1489. – 1570. Godina

Tema djela: Tragična ljubav tamnoputog maurskog generala Otela i ljepotice Dezdemone.

Ideja djela: Rasne predrasude, manipulacije i ljubomora dovode do destrukcije osobe i njenog duha te su to sveprisutne društvene boljke od kojih se treba ograditi, u suprotnom, dolazi do tragičnih scenarija.

Kratak sadržaj

Prvi čin

Otelo počinje na ulici u Veneciji, usred svađe između Roderiga, bogatog čovjeka i Jagoa. Roderigo je uznemiren jer je upravo saznao da se Dezdemona udala za Otela, venecijanskog generala, a Jago mu i dalje troši novac. Jago je bio plaćen kako bi pomogao Roderigu u vezi s Dezdemonom u koju je Roderigo bio strastveno zaljubljen. Jago objašnjava kako mrzi Otela jer ga je postavio na položaj poručnika u korist neiskusnog vojnika Michela Cassija.

RODERIGO:

“Da mrziš na nj, govorio si meni.”,

JAGO:

“Pa prezrite me ako nije tako. Tri gradska su ga odličnika lično moljakala i skidala mu kapu da učini me svojim zamjenikom. Ja znadem svoju cijenu, vjere mi, i boljeg mjesta vrijedan sam – al on, što voli samo svoju oholost i svoje težnje, izmicao im se” .

Jago i Roderigo odluče reći Brabanziju da je njegova kćer Dezdemona oteta i da ju je u tajnosti oženio Maurin Otelo. Brabanzio povjeruje da mu je kćer stvarno nestala te okuplja neke časnike da pronađu Otela. Ne želeći da njegova mržnja prema Otelu bude jasna, Jago napušta Roderiga i žuri natrag prema Otelu prije nego ga Brabanzio vidi. U Otelovom stanu, Cassio stiže s hitnom vojvodinom porukom: Otelova pomoć potrebna je zbog iznenadne turske invazije na Cipar.

Nedugo zatim, Brabanzio dolazi s Roderigom i drugima te optužuje Otela za krađu svoje kćeri vještičarenjem. Kada sazna da je Otelo na putu kako bi razgovarao s vojvodom, Brabanzio odlučuje optužiti Otela prije okupljanja Senata. Brabanziov plan je propao budući da su vojvoda i senat bili vrlo suosjećajni prema Otelu. Otelo dobiva priliku da se izjasni i obrani. Objašnjava da se udvarao i osvojio Dezdemonu ne vještičarenjem, već pričama o svojim avanturama tijekom putovanja i u ratu.

Vojvodi je Otelovo objašnjenje uvjerljivo. Dezdemona ulazi  kako bi obranila svoj izbor u vezi s brakom i kako bi objavila svom ocu da njena odanost od sada pripada samo njenom mužu. Brabanzio je frustriran i upozorava Otela da se dobro brine o njegovoj kćeri. Vojvoda kaže da Otelo mora otići na Cipar kako bi pomogao u obrani protiv Turaka, koji stižu prema otoku. Dezdemona inzistira na tome da prati svog muža na putovanju, a za njihov odlazak te noći sve je spremno.

DEZDEMONA senatu:

“Da crnca zavoljeh i da živjet hoću s njim, to javlja svijetu kao glasna trublja moj burni udes i silovit čin. Vrline samo muža mog su srce savladale mi – vidjela sam lice Otelovo u duši njegovoj i njegovu sam junaštvu i slavi svu dušu i svoj udes žrtvovala. Pa zato, ako tu me ostavite da trunem, draga gospodo, a on da pođe u boj, onda uzeste mi sva prava moje ljubavi i ja ću do povratka predragoga mnogo pretrpjet. Zato pustite me s njim.”.

Otelo povjera Dezdemonu svom zastavniku, Jagi. Jago govori Roderigu da će dobiti Dezdemonu i uvjeri ga da dođe na Cipar, s njegovim novcem. Jago iskazuje mržnju prema Otelu i kuje plan kako ga uništiti.

Drugi čin

Cassio, Otelov poručnik, stiže na Cipar, slijede ga Jago i Dezdemona, a zatim i Otelo. Turska je flota izgubila i svi slave, a Otelo je zapeo u oluji.

TREĆI GOSPODIN:

“Ej, druzi, koješta novo! Rat je svršen, bijesna oluja tako razbila je Turke, te osnove im sve malaksaše. Iz Mletaka je stigo odličan brod što je rasap vidio i propast najvećeg dijela lađa njihovih.”

MONTANO:

“e l’ istina?” 

TREĆI GOSPODIN:

“Taj brod je – “Veronessa” – već pristao – Michele Cassio, što doglavnik je hrabrom ratniku, Otelu crnom, iskrcao se, a sam je crnac jošte na moru. I s punom vlašću dolazi na Cipar.”.

Tijekom slavlja Jago uvjerava Cassia da pije te ga na koncu i uspijeva napiti. Jago potraži Roderiga radi započinjanja konflikta s Cassijom. Roderigo dolazi i po dogovoru s Jagom izvrijeđa Cassija. Cassio ga pretuče, digne se velika uzbuna u gradu jer je Jago vikao i posegnuo za zvonom. Cassio postaje iznimno ljutit i napadne Montana, ciparskog guvernera koji ga je pokušao smiriti.

Dolazi Otelo i nakon što vidi što se dogodilo smjeni Cassia s mjesta pomoćnika. Cassio se kaje zbog svojih djela. Jago mu se ulizuje i savjetuje Cassiju da povrati Otelovu naklonost pričajući s Dezdemonom i tražeći od nje oprost. Sve je to Jagov tajni plan.

JAGO:

“Svatko se živ može jednom opiti pa i vi, čovječe. Reći ću vam što treba da radite. Žena našega generala je sad general. To mogu zato kazati jer se on sav podao i predao tome da gleda, motri i proučava njezine čare i miline. Ispovjedite joj se iskreno, navaljujte da vam pomogne kako biste opet postigli svoje mjesto. U nje je tako prijazna, ljubezna, mekana i blaga ćud te drži da joj je grijeh i da nije dobra ako učini manje nego je moliš. Zamolite je da opet sveže raskinutu vezu između vas i svog muža – i ja stavljam na okladu sve što imam, a vi što vas volja, da će ta prekinuta nit ljubavi biti jača nego je prije bila.”

CASSIO:

“Vi me dobro savjetujete.”

Treći čin

Cassio traži od Jagine supruge Emilije da dogovori sastanak s Dezdemonom i ona pristane učiniti što može. Dezdemona je vrlo suosjećajna prema Cassiovom zahtjevu i obećaje da će učiniti sve što je u njenoj moći kako bi mu Otelo oprostio.

DEZDEMONA:

“Ne boj se, sve ću, dragi Cassio, učinit da tebi pomognem.”

Cassio odlazi, a Otelo i Jago se vraćaju. Osjećajući se nemirno i dalje posramljeno, Cassio se iskrade i odlazi bez razgovora s Otelom. Jago suptilno kaže Otelu da je Dezdemona nevjerna i nagovještava Cassiovu ulogu u nevjeri. Otelo postaje uznemiren i razdražljiv, a Jago provodi plan eliminacije Otela i Cassia implicirajući da su Cassio i Dezdemona umiješani u aferu.

Dezdemona preklinje Otela da vrati Cassia kao poručnika. Otelo je uvjeren da mu je žena nevjerna. Nakon Otelovog razgovora s Jagom, Dezdemona je došla pozvati Otela na ručak te pritom zamjećuje da ne izgleda dobro i da je slab. Ona mu nudi svoj rupčić za omotati oko glave, ali on smatra da je to  nepotrebno te odbaci rubac koji Dezdemoni padne na pod. Dezdemona i Otelo odlaze u kuću i Emilia pokupi rupčić, spominjući kako je Jago oduvijek želio da ga ona ukrade za njega. Planira izvesti drugi takav rubac i dati ga Jagu.

EMILIJA:

“Veselim se što taj sam rubac našla. Otelov to je prvi spomen-dar, a muž je moj tvrdoglavi me sto put salijetao da njojzi ga ukradem. Al ona tako voli zalog taj – jer on je zakle da ga vazda čuva – te uvijek njega nosi sa sobom i cjeliva i s njime govori. Izvesti ja ću drugi takav rubac i dat ga Jagu. Bog zna što će mu; ja ne znam – tek ugodit mu hoću.”

Jago je presretan kada mu Emilia daje rupčić, koji on podmeće u Cassievoj sobi kao “dokaz” njegove afere s Dezdemonom. Kada Otelo zahtijeva vidljiv dokaz Dezdemodine nevjernosti, Jago kaže da je vidio Cassia kako briše bradu Dezdemoninim rupčićem – prvim poklonom koji joj je Otelo dao, a koji je pripadao njegovoj pokojnoj majci.

Otelo se zavjetovao da će se osvetiti svojoj ženi i Cassiu, a Jago se zavjetovao da ću mu pomoći. Kada Otelo vidi Dezdemonu kasnije te večeri, on traži maramicu od nje, ali ona mu kaže da je nema kod sebe i pokušava promijeniti temu spominjući Cassiov slučaj. Moli da ga primi natrag. To dovodi Otela u daljnji bijes i on izlazi.

Emilia i Dezdemona pričaju o tome kako se Otelo promijenio, kako je ljubomoran i neuračunljiv. Dolaze Jago i Cassio, Dezdemona obećava ponovno priupitati za Cassija ako se Otelo smiri. Cassio susreće Biancu, prostitutku koja je sad došla k njemu kući. Bianca se divi rupcu što je pronašla kod Cassija, ali sumnja da je od neke druge. Cassio govori kako ne zna čiji je, ali da mu se jako sviđa vez pa ako ona može izvesti isti za njega.

Četvrti čin

Otelo razgovara s Jagom koji mu spominje nevjernost žene. Govori mu kako su ona i Cassio spavali zajedno što Otela toliko proždire ljubomorom da padne u trans i dobije napadaj epilepsije.

OTELO:

“Ležao s njom! Ležao na njoj! – Jedno je gadno kao i drugo! – Rubac – priznanje – rubac! – Da prizna pa da bude obješen za svoj trud – najprije da bude obješen, a zatim da prizna. – Jeza me od tog podilazi. Priroda se ne bi zaodjela tako mračnim slikama da nema za to poticaja. Ne hvata me groza od riječi. – Pi! – Nosovi, uši, usnice. – Je li moguće? – Priznanje – rubac – o vraže!” – (Padne u nesvijest).  

Dok je ležao na tlu, u nesvjestici, došao je Cassio, a Jago mu je rekao da se vrati za par minuta kako bi pričali. Kada se Otelo oporavio od šoka, Jago mu govori za sastanak koji je planirao s Cassiom. Govori Otelu da se sakrije u blizini i gleda kako Jago izvlači iz Cassia priču o njegovoj aferi s Dezdemonom. Dok se Otelo skriva, Jago pokuša iz Cassia izvući informacije o Bianci što kod Cassia izazove smijeh. Otelo potvrdi svoje sumnje, uvjeren je da se Cassio smiješka zbog Dezdemone i njihove navodne afere.

Bianca ulazi s Dezdemoninim rupcem, uznemirena jer joj je Cassio dao ljubavni poklon koji mu je očito dala druga žena. Otelo, ljutit i bijesan, povjeruje Jagu koji mu govori, ne samo da je Cassio bio s njegovom ženom, već da je i njezin rubac dao svojoj ljubavnici.

Otelo planira ženino ubojstvo kako bi platila za nevjeru. Udavit će je u postelji u kojoj je i zgriješila. Jago mu obećava da će se pobrinuti za Cassija.

OTELO:

“Pribavi mi otrova, Jago. Noćas – ne ću s njom raspravljati da mi opet ne malakše snaga od njezina tijela i od njezine ljepote. – Noćas, Jago.”

JAGO:

“Nemojte otrovom. Udavite je u postelji, u istoj postelji koju je oskvrnula.”

OTELO:

“Dobro, dobro. Sviđa mi se ta pravda. Vrlo dobro.”

JAGO: “A što se tiče Cassija – za nj ću se ja pobrinuti. O ponoći ćete više čuti.”

OTELO: “Divota!”

Kada Dezdemona ulazi s Lodovicom i Lodovico naknadno daje Otelu pismo iz Venecije u kojem ga zovu natrag kući u Mletke i u kojem je donesena odluka da će Cassio biti njegova zamjena, Dezdemoni bude iznimno drago. A uznemiren i bolesno ljubomoran Otelo udari Dezdemonu koja izjuri van.

Te noći, Otelo optužuje Dezdemonu da je bludnica. Ignorira sve što mu je rekla Emilia, koja je branila gazdaričinu čast tvrdeći kako je Dezdemona nevina i poštena.

Jago uvjerava Dezdemonu da je Otelo jednostavno uzrujan zbog državnih pitanja. Kasnije te noći, ipak, Otelo zlokobno kaže Dezdemoni da ga čeka u krevetu i da ranije otpusti Emiliju. U međuvremenu, Jago govori Roderigu da sve ide po planu, ali kako bi se spriječio Dezdemonin i Otelov odlazak, Roderigo mora ubiti Cassija. Onda će imati čistu priliku za svoju ljubav.

Peti čin

Jago nalaže Roderigu zasjedu Cassiju, ali Roderigo propušta svoj znak i Cassio ga ranjava. Jago ranjava Cassija s leđa u nogu i bježi. Kada Otelo čuje Cassiov plač, pretpostavlja da je Jago ubio Cassia kao što je rekao. Lodovico i Graziano izlaze na ulicu da vide o čemu je riječ, kakva je to vika. Jago dolazi nedugo nakon toga i dolazi u pravi tren kada se “otkriva” Cassiov napadač Roderigo, koga Jago ubija. Cassio je odveden da mu se rana zavije, smrtno je ozlijeđen.

U međuvremenu, Otelo stoji iznad svoje uspavane žene, promatra je i priprema se da je ubije. Dezdemona se probudi i pokušava se izjasniti. Ona tvrdi da je nevina, ali Otelo je ne sluša i na koncu je udavi.

Emilia ulazi s vijestima da je Roderigo mrtav. Otelo pita je li i Cassio mrtav i prestravljen je kad Emilia kaže da nije. Nakon što je plakao da je ubijena, Dezdemona prije nego što će umrijeti, mijenja svoju priču tvrdeći da je počinila samoubojstvo.

EMILIJA:

“O jao! Glas je moje gospe. – O, u pomoć! Hej! U pomoć! – O gospo, Govorite! O slatka, slatka gospo! Dezdemona!”

DEZDEMONA:

“Ja ginem bez krivice.” EMILIJA: “A tko je to učinio vam?”

DEZDEMONA:

“Nitko – Ja sama. Zbogom. Pozdravi mi dobrog mog gospodara. Zbogom!”.

Emilia pita Otela što se dogodilo, a Otelo joj kaže da je ubio Dezdemonu zbog njene nevjernosti na koju ga je Jago ukazao. Emilia, shvativši da je sve ovo Jagovo djelo, proklinje Otela i naziva ga budalom što je u sve povjerovao te ga naziva crnim vragom.

Montano, Graziano i Jago dolaze u sobu. Jago pokušava ušutkati Emiliu, koja shvaća što je Jago učinio. Isprva, Otelo inzistira da je Jago rekao istinu, navodeći rubac kao dokaz. Kad mu Emilia kaže kako je našla rubac i dala ga Jagi, Otelo je slomljen i počinje jecati. Pokušao je ubiti Jagu, ali je razoružan. Jago ubije Emiliu i pobjegne, ali ga uhvate Lodovico i Montano. Oni također dovode Cassija, koji sjedi zbog ranjavanja.

Otelo je ranjen i razoružan je. Lodovico kaže Otelu da mora doći s njima natrag u Veneciju da mu se sudi. Otelo je održao govor o tome kako bi želio da ga se pamti, neka sve bude istinito, bez uljepšavanja ili blaćenja, potom se ubija.

OTELO:

“Stanite! Još dvije, tri riječi, prije nego odete. Učinih neke službe državi i ona zna to – ništa više o tom. – kad budete u pismu javljali o kobnoj ovoj zgodi – molim vas, govorite o meni kakav jesam, ni ublaživat ništa nemojte ni zlobiti mi. Morate govorit o čovjeku što nije pametno, al zato vruće ljubio – što nije u ljubomornost lako upao, al kad ga snašla, smutila ga sasvim. O čovjeku što kao Indijac odbacio je biser, vredniji no sav mu rod – o čovjeku što nikad još nije mu se oko topilo, a sada roni tako krupne suze ko smola kad iz arapskih drveta ljekovita proteče. Pišite još da u Alepu jednom drzak Turčin u čalmi nekog Mlečića je tuko i našu vlast pogrdio, a ja da ščepah za vrat obrezano pseto i udrih ga – ovako.” (Probode se bodežem).

Predstava završava Lodovicovim govorom; dao je Otelovu imovinu Grazianu i naredio da Jago bude smaknut.

Likovi: Glavni likovi – Otelo, Jago, Dezdemona i Cassio. Sporedni likovi – Barbanzio, Lodovico, Roderigo, Emilija, Bianca, časnik, glasnik, mornar…

Analiza likova

Otelo – general venecijanske vojske je utjecajna figura koga poštuju svi oko njega. Pametan je, plemenit, hrabar ratnik i ostavlja snažan dojam samopoštovanja. Usprkos njegovom visokom statusu, on je ipak lagana meta upravo zbog brojnih nesigurnosti što ima, kao što su njegove godine, njegov način života kao vojnika i njegova rasa. Zbog toga što je tamne puti i na visokoj poziciji, cijelo vrijeme je nesiguran što je i u velikoj mjeri obilježilo njegov karakter. Izrazito je naivan i bez preispitivanja vjeruje svemu što mu Jago kaže. Žrtva je svoje naivnosti, ali i nesigurnosti što ga čini ubojicom. Na kraju ga ne shvaćamo kao ubojicu, već kao žrtvu vlastitih mana. Pun zanimljivih priča s putovanja i bojišta, sa snažnom željom za životom i prkošenjem sudbini uspijeva doći do mjesta generala. Od hrabrog vojnika pretvorio se u ubojicu vlastite žene jer je bio strašno ljubomoran. Ljubomora mu je pomračila um i u kombinaciji s osjećajem manje vrijednosti obilježila mu sudbinu.

“U Crnog mora nema oseke,

Već ledena, silovita mu struja

Sveđ naprijed hrli do Propontide

I Helesponta, tako ne će nikad

Ni moje misli krvave uzmaći

I ne će se u nježnoj ljubavi

Utaložit, već snažnim korakom

Koracat naprijed dok ih osveta –

Beskonačna i strašna ne proguta! –”

Dezdemona – kći mletačkog senatora Brabanzia i glavni ženski lik oko kojeg se vrti cijela radnja. Lijepa je, mlada i bogata. Plemenita je i čista uma, ima izražene kršćanske vrijednosti. Nasuprot Otelovu ponašanju, ona ga i dalje voli i želi spasiti njihov brak. Vjerovala je u njihovu ljubav i to joj je bilo najbitnije. Iako se na prvu čini kako je opčinjena Otelom i kako će učiniti sve što on od nje zatraži, sposobna je braniti brak te s podsmijehom odgovarati Jagu na Otelovu neshvatljivu ljubomoru. Iskreno je voljela Otela i upravo zbog toga, pred sam kraj svog života tvrdi kako je počinila samoubojstvo, a ne da je umrla od njegove ruke.

“Ah, Jago, što mi valja raditi

Da gospodara opet osvojim?

O prijatelju, k njemu pođite,

Jer nebeskog mi ovog vidjela,

Ja ne znam sama kako ga izgubih.

Tu kle čim evo – ako sam se ikad

Ogriješila o ljubav njegovu

Il mišlju ili djelom – ili ako

Na nekom drugom liku mi se oko

Il uho ili drugo

ćutilo

Nasladilo – il ako nisam uvijek

Od svega srca ljubila ga, ko što

I sad ga ljubim, a i ljubit hoću –

Pa makar me i ko prosjakinju

Odbacio – sva radost nek me mine!

Okrutnost može mnogo – njegova

Okrutnost može uništit mi život,

Al moju ljubav nikad oslabiti.

Ne mogu ni izreći “bludnica” –

Kad velim riječ tu, gadi mi se – a da

Uradim ono što bi naziv taj

Zaslužilo, ni sva taština svjetska

Navesti ne bi na to mene mogla.”

Jago – dijaboličan lik. Iznimno dvoličan i zlobnih nauma. Dezdemona ga je prozvala najneotesanijim i najdrskijim brbljavacem. Prezire Otela zbog svega što je Otelo postigao i što je njemu uskraćeno. Konstantno kuje planove kako bi napakostio Otelu, ne poznaje granice i iznimno je bezosjećajan te samo gleda kako će stvari preokrenuti u svoju korist. Jagova motivacija za osvetom nikada nije bila vrlo jasno izražena te se može zaključiti da potječe iz opsesivnog užitka u manipulaciji i uništavanju, odnosno svjesnom zadavanju boli i štete.

“Od lude tako vazda kesu gradim.

Svoj iskusni bih um oskvrnuo

Da tratim vrijeme s takvom blunom – osim

Za korist sebi i za zabavu.

Na crnca mrzim – raznosi se glas

Da moju on je službu vršio

U mojoj postelji. Ja ne znam je li

To istina, al ipak ću postupat

Zbog puke sumnje ko da zaista se

Dogodilo. On cijeni mene vrlo –

I tako ću svoj naum lakše na njem’

Izvršit. Kasij pristao je čovjek –

Razmotrimo! Da njegova se mjesta

Dočepam ja i tako dvostrukim

Lopovlukom da težnju okrunim.

Al kako, kako? – Promozgajmo malko!

Po vremenu zaludit ću Otela

Da odveć mu sa ženom druguje –

A krasnik on je, umiljate ćudi

I stvoren je da žene zavodi.

Te nije teško na nj posumnjati.

A crnac je prostodušan i iskren

Te misli da je pošten tko je takav

Tek naoko – i nježno možeš njega

Ko osla za nos vodit. – Našao sam,

Izleglo se – u crnoj pakla noći

Ta nakaza na vidjelo će doći.

Jago Od otrova se mog već crnac mijenja –

Jer kobne misli djeluju ko otrov

Što isprva baš nije neukusan,

Al kada malko u krv prodre, pali

I žeže kao rudnik sumporni.”

Cassio – Otelov poručnik, istinski mu je vjeran. On je ujedno izrazito mlad i neiskusan vojnik čiji je visoki položaj Jago prezirao.

Jago o Cassiu:

“Firenčanin, Michele Cassio, Što gotovo ga ženski rese čari i nikad nije s četom u boj pošo, a bojnom redu nije vještiji od kakve prelje. Osim teorije iz knjiga, kojom tako umiju majstorski vladat samo vijećnici u togi – sve je tek praćakanje bez prakse.To je sva mu vojnička vrsnoća.”

Jago iskorištava njegovu mladost, dobar izgled i prijateljstvo s Dezdemonom kako bi manipulirao Otelovim nesigurnostima i natjerao ga da posumnja u ženinu vjernost. Nakon što ga je Jago napio, Cassio je impulzivno reagirao i napao Roderiga, ali i Montanu te tim činom izgubio Otelovo povjerenje do kojeg mu je bilo neizmjerno stalo, ali i pošten ugled.

“Dobri glas, dobri glas, dobri glas! O! Izgubio sam svoj dobri glas, izgubio sam ono što je bilo besmrtno u meni, a što je ostalo, ima i životinja. – Svoj dobri glas, Jago, svoj dobri glas!”

Bilješka o piscu

William Shakespeare bio je veliki engleski, ali i svjetski dramatičar. Rodio se u Stratford-on-Avonu 1564. godine. Iste godine u Rimu je umro Michelangelo. Bio je najstarije od osmero djece, a živio je u imućnoj obitelji.

Malo se zna o njegovom životu. 1582. godine oženio se za Ann Hathway koja je bila osam godina starija od njega. Brzo nakon toga dobili su kćer Susann te blizance Judith i Hamleta. Do 1592. godine ne zna se što točno radi jer mu se gubi trag, a tada se u Londonu bavi pisanjem i glumom. Ubrzo nakon toga objavljene su mu poeme “Venera i Adonis” te “Silovanje Lukrecije”.

Mnogo je pisao, a njegove drame bile su rado izvođene. Postao je i suvlasnikom kazališta “The Globe”. Shakespeare je napisao čak 37 drama, a one se dijele na romantične igre, kraljevske drame ili historije tragedije i komedije. U zadnjim godinama života odlučuje se vratiti u Stanford gdje 1616. godine umire.

Njegova najpoznatija djela su “Henrik IV”, “Rikard III”, “Romeo i Giulietta”, “Ukroćena goropadnica”, “Komedija zabluda” , “Dva veronska plemića”, “Uzaludan ljubavni trud”, “Mletački trgovac”, “Hamlet”, “Otello”, “Kralje Lear”, “Mjera za mjeru”, “Zimska priča”, “Oluja”.

Autor: A.G.