Desanka Maksimović zasigurno je jedna od najznačajnijih pesnikinja srpske književnosti. Osim poezijom, bavila se i pisanjem proze za odrasle i decu. Tokom života objavila je preko pedeset knjiga, koje uključuju i zbirke pesama, zbirke pripovetki, putopise , romane i prozu za decu i mlade. Ipak, unatoč plodnom stvaralačkom životu, ostala je najpoznatija po svojim pesmama. Iako se naoko čine razigrane, devojačke, one su zapravo i duboko osećajne, karakteristične po njenom lirskom izrazu.
Lirski izraz Desanke Maksimović odlikuje se jednostavnim, ali strogo određenim formama, koje ipak uspevaju da iznesu iskrenost i jasnoću stihova. Ovako čitaoc ima priliku da nesputano prodre u samu bit njene poezije, kojom se otvara sa iskrenošću i nepokolebljivošću. U svojim pesmama, pesnikinja iznosi svoj stav prema svetu koji je neočekivano pozitivan i iskren te iskazuje ništa drugo nego dobrotu. Stoga su i teme ovih pesama pre svega iznošenje iskrenih ljubavnih osećanja, prikazivanje nepravdi i nastojanje da se one isprave te političke teme, u kojima želi da postigne to isto. Čitaoci mogu da se poistovete sa svim njenim pesmama, pogotovo onim ljubavnim, jer svi prolazimo kroz slična stanja ne samo u osećajnom, nego i društvenom smislu.
Ideje koje je poezija Desanke Maksimović iskazivala uvek su se ticale slobode, odanosti, hrabrosti i dobrote. Glavna zadaća ovih pesama uvek je bila ukazati na dobrotu, plemenitost, ponos prema onome što imamo i jesmo, ali i otvorenost prema onome što je različito od našeg, kao što su to druge vere, druge kulture, ubeđenja i stavovi. Desanka je prihvaćanje tuđih mana i slabosti podržavala najprije isticanjem svojih slabosti i mana. Ipak to nije činila kako bi se samoosuđivala ili kažnjavala, već kako bi svojim primerom pokazala da smo svi ljudi, nesavršeni i grešni, ali sposobni da se poboljšamo i popravimo te time dosegnemo bolju verziju sebe.
Jedna od najboljih dijela Desanke Maksimović je njena zbirka pesama “Tražim pomilovanje”, a najpoznatije pesme su joj “Devojačka molba”, “Selice”, “Strepnja”, “Predosećanje”, “Prolećna pesma”, “Opomena”, “Tražim pomilovanje” i “Spomen na ustanak”.
Pesma za mene, pesma za tebe – analiza pesme
Iako bi se po naslovu moglo pretpostaviti da je ovo jedna ljubavna pesma, “Pesma za mene, pesma za tebe” zapravo je izrazito misaono-refleksivna pesma. Govori isključivo o osećanjima i samoj prirodi lirskog subjekta. Izražava njenu potrebu za drugim ljudima, njihovoj afektivnosti i stanjima samoga sveta kako bi uopće mogla da preživi. Pesma se sastoji od tri strofe i svaka počinje stihovima “Potrebno mi je…”, dalje govoreći što joj je to potrebno da bi bila ono što jesti i živela onako kako misli da treba.
U prvoj strofi lirski subjekat govori da joj je potrebno mnogo sunca. Budući da je sunce simbol topline i svetlosti, insinuiše se upravo na to – da joj je potrebna toplina i svetlost kako bi odagnala tamu u njenom životu. Autorka ističe da joj ne treba samo jedno, već mnogo sunca – jedno da stoji pred njom, poput cilja kojeg treba doseći, jedno da ide za njom i svetli joj put, a jedno da nosi u ruci. Ovo poslednje posebno ističe prirodu lirskog subjekta.
Pesma kaže:
…jedno da nosi u ruci
Kada od jada ne vidim prst pred sobom.
Ovi stihovi mnogo govore o tome kakav lirski subjekat jest. Jad u njoj toliko je jak da je potrebo jedno posebno sunce koje će osvetliti tamu koju taj jad prouzroči. S ovim mogu da se poistovete mnogi ljudi, pogotovo oni kojima se čini da posebno dubok mrak baca senku na njihov život, iako se toj senci ne zna pravi uzrok.
U drugoj strofi, motiv sunca menja motiv nežnost. Lirski subjeka kaže da joj je potrebno mnogo nežnosti, svakoga dana. Nežnost će je smiriti i, ono najvažnije, zaštititi od boli što je zaokuplja. Osim nežnosti, potrebno joj je i primirje. Pesnikinja kaže da želi primirje između srca i sećanja te neba i boli. Ovo nagovešta mnoga kompleksna osećanja. Motiv srca simbol je samog lirskog subjekta, a motiv sećanja simbol je prošlost – pogotovo one prošlosti koje se prisećamo sa setom, prošlosti koju je teško zaboraviti ili se sa njom pomiriti.
U trećoj strofi javlja se motiv lica, također u funkciji onoga što lirski subjekat treba. I dok se u prijašnjim stihovima motiv sunca i svetlosti mogao povezati sa čežnjom za ljubavi, motiv lica povezuje se sa prijateljstvom. Uz motiv lica stoje epitet ozarena, ona pružaju dobrodošlicu i utjehu. U četvrtom stihu posljednje strofe se i uvodi motiv prijatelja, odmah nakon čega je tu i motiv mosta:
…potreban mi prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga.
Prijatelji doista jestu mostovi, oni spajaju ljude, prelazeći preko mržnje. Pjesnička slika ovdje prikazana doista je prekrasna i pre svega – optimistična. Ona je u kontrastu s motivima mržnje i nesporazuma. Zanimljiv je oksimoron prikazan kroz nekoliko stihova – lirski subjekat želi most koji će da premosti ono nepremostivo. Ideja iskazana ovim oksimoronom pre svega predstavlja nadu da prijateljstvo i dobrota mogu savladati ono loše koje se čini nesavladivim.
Pesma je napisana u tri strofe, prve dvije su sestine, a posljednja je septima. Stihovi su nepravilni i bez rime, što utječe na nestalnost ritma pesme. Ovakva forma vrlo je česta za pesme Desanke Maksimović. Nestalan ritam unosi haotičnost u pesmu, ali ona ima svoju funkciju iskazivanja njenog nemira.
Desanka Maksimović biografija
Desanka Maksimović srpska je pjesnikinja rođena 1898. godine. Njezino stvaralaštvo trajalo je punih sedamdeset godina. Njezine prve objavljene pjesme izašle su u časopisu “Misao” daleke 1920. godine. Objavila je u svom stvaralaštvu čak četrdeset knjiga proze, poezije i putopisa.
Za cijelo vrijeme svoga književnog stvaralaštva, ona je u prvom redu bila pjesnik koji je pjevao o svom domu, o ljubavi i intimi te, a objavila je i velik broj pjesama za djecu.
Najviše se istakla po socijalnoj, ljubavnoj i rodoljubnoj poeziji i to skrivenih i tihih emocija. Njezine pjesme u bogate osjećajima nade, ushićenja, ljubavi, čežnje, patnje i tajne.
Desanka je pjesnikinja koja je pisala cijeli svoj životni vijek. Pisala je poeziju, prozu i putopise. Najviše uspjeha kod čitatelja je ostvarila poezijom razne tematike: socijalne, ljubavne i rodoljubne.
Desanka svoje čitatelje i svakog čitatelja posebno doživljava kao osobnog prijatelja koji čita o njenoj intimi, ljubavi, strahovima, željama, nadanjima.
Ta veza koju ona osjeća s čitateljem je veoma duboka i intimna, ona svoje najdublje tajne dijeli s čitateljem. Njene riječi i osjećaji izraženi kroz stihove su iskreni i to je najveća ljepota u njenom pisanju.
Njezina najpoznatija djela su: “Zeleni vitez”, “Govori tiho”, “Pamtiću sve”, “Zovina svirala”, “Otadžbino, tu sam”, “Miris zemlje”, “Praznici putovanja” i mnoge druge.
Umrla je 1933. godine.
Autor: V.B.
Komentariši