“Pticodrom” je zbirka od 24 kratke priče za djecu u kojima su glavni likovi dječak Almir i njegova kornjača Cicko. Almir je zaljubljen u djevojčicu Smješku, a Cicko u njenu kornjaču Krofnicu. Na dane kad bi se Almir i Smješka družili, Cicko i Krofnica bi plesali. Prošla su puna dva dana otkako su one zadnji put dolazile pa je Cicko bio tužan, a s njim i Almir.
Priče prate njih dvojicu i što se događa dok čekaju Smješku i njenu kornjaču da dođu do njih. Za to vrijeme Almir se sjetio da mora ispraviti ocjene iz glazbenog i poznavanja prirode, ako želi dobiti bicikl na kraju školske godine. Jedan oblak mu je rekao da će glazbu i prirodu najbolje upoznati ako posluša njegov savjet i napravi aerodrom za ptice, jer ptice najljepše pjevaju i najbolje poznaju planine šume, jezera i mora.
Za pomoć u izgradnji pticodroma javili su se svi stanovnici balkona, odnosno cvijeće. Tako u knjizi imamo Tulipan, Kaktus, Ukrasnu Jagodu, Ciklamu, Ružu, Zelenu Penjačicu, Peruniku, Ljiljan, Koprivu ali i Rosu, noćnog leptira, loptu te mirise koji pričaju. Svakom od ovih cvjetova je kroz priče dodijeljena neka uloga na aerodromu za ptice: netko je bio zadužen za održavanje čistoće, netko za vedro raspoloženje, prikazivanje vremenskih uvjeta, održavanje reda, najavu dolazaka i odlazaka, zabavljanje malih ptića, zbrinjavanje ptica koje stignu iz drugih zemalja itd. Pista je na kraju bila prostrana, okružena cvijećem i nestrpljiva da primi prve posjetitelje, a Cicko je predložio da Smješka i njena kornjača, kad napokon stignu, svečano puste u rad aerodrom za ptice.
Almir i Cicko bi za sve ovo vrijeme povremeno palili radio, nadajući se da će čuti nešto o dolasku svojih prijateljica, ali su umjesto toga čuli priče o djevojčici Maji koja je isplazila jezik dječaku Arminu, o letećoj rođendanskoj torti dječaka Meše Igrića i o natjecanju u bacanju pogleda u dalj. Smješka i njena kornjača su stigle tek dan kasnije, baš kad su svi radovi na pticodromu završeni.
Vrsta djela: zbirka priča
Vrijeme radnje: nepoznato
Mjesto radnje: nepoznato
Tema djela: Ljubav između dječaka i djevojčice te dvije kornjače
Ideja djela: složni prijatelji mogu postići sve što naume
Kratak sadržaj
Dječak Almir na početku knjige ispituje svoju majku kad će prestati biti dijete, jer njemu se čini da je već odrastao. Majka ga pita zašto onda prekida pisanje zadaće zbog crtanog filma, zašto noću ponekad prelazi u njezin i očev krevet i zašto se rumeni kad mu spomene Smješku. Objašnjava mu da će on uvijek biti njezino dijete, čak i kad završi sve škole, kad mu izrastu brkovi i bude imao vlastiti aparat za brijanje, kad se vrati iz vojske, zaposli… Uvijek će biti njezino dijete, čak i onda kada sam postane roditelj. Poljubit će ga kao kad je prvi put ugledao svijet i kao što ga je poljubila tog jutra dok se spremala za posao.
Almir je završio s doručkom pa je bilo vrijeme da nahrani kornjaču koju mu je otac poklonio pri povratku sa svojih brojnih putovanja. Cicko je bio star sto godina i prije dolaska kod dječaka radio je kao čuvar plaže. Iako je dobio listove salate za doručak, Cicko je bio tužan i zamišljen. Razlog je to što je već dva dana plesao sam. I dječak i Cicko bili su tužni jer Smješka i njena kornjača Krofnica nisu dolazile dva dana. Dječak je nazvao Smješku koja je obećala da će doći čim mami pomogne u nekim kućanskim poslovima. Cicko je povjerio dječaku da je Krofnica njegova prva ljubav, ali dječak nikada nije priznao što on osjeća prema Smješki. Iako je mislio da je Cicko to naslućivao.
Almir je morao ispraviti ocjene iz glazbenog i poznavanja prirode kako bi na kraju školske godine dobio bicikl. Jedan oblačić je imao sposobnost pogađati tuđe misli i Almiru je predložio da napravi aerodrom za ptice, jer će tako najbolje naučiti sve o glazbi i upoznati prirodu. Nitko ne pjeva ljepše od ptica i nitko ne poznaje bolje šume, jezera, more i planine od ptica. Almir nije znao kako bi sam preobrazio balkon u pticodrom pa su se cvjetovi javili za pomoć. Kao znak zahvalnosti za njihovu spremnost da pomognu u nastajanju pticodroma, Cicko cvjetovima pokloni jednu pjesmu od koje su oni širom rastvorili svoje latice.
Bilo je potrebno nešto ili netko tko bi osvjetljavao pticodrom pa je Kaktus predložio da pozove svoje morske prijatelje krijesnice, siguran u to da će oni prihvatiti njegov poziv. Javio se i Tulipan koji je poznavao nekoliko livadskih krijesnica. Također je bio siguran da ni oni neće odbiti poziv. Ukrasna Jagoda i Ciklama su se glasno pitale i nagađale što su to krijesnice. Ruža i ostali cvjetovi zaključe da su krijesnice sloboda, jer kad su zatvoreni među laticama cvijeća oni ne mogu letjeti i ne svijetle, a čim se latice otvore, krijesnice razdragano polete i zablistaju tako jarko da se mrak duboko povuče. Balkonom se tada rasuo miris ruže.
Miris ruže je govorio o izvoru koji teče u dalekoj, dubokoj šumi, i koji dječak i djevojčica trebaju otkriti. Dubina iz koje on izvire je tajna, a predaja kaže da veoma davno jedan šumar zalutao i iscrpljen i umoran naišao na taj izvor. Napio se i povratio svoju snagu, a u čuturicu je do vrha ulio izvorske vode. Ubrzo je pronašao poznati put i sretno stigao do kolibe u kojoj su ga čekali supruga i djeca. Kad je ispraznio čuturicu, ugledali su hrpu bisera. Izvor je toliko lijep da rosa njime puni svoje prskalice, jabuka prema njemu okreće svoj plod, gusjenice njime splavare na slamčicama, a mjesec kada hoće obradovati mjesečinu, odvede je u šetnju površinom puta kojim se kreće izvor. Brojevi ne mogu izračunati mladost tog izvora, a slova ne znaju koje ime mu dati.
Balkon, odnosno pticodrom je trebalo očistiti pa je Almir predložio Rosi da ona održava urednost aerodroma za ptice. Ona je rado prihvatila zadatak, ali je upozorila da će morati napraviti pauzu tijekom dana jer sve rose u podne odlaze duboku u šumu kako bi napunile ispražnjene prskalice. Ciklamu je zanimalo zašto su tako kratko tu pa je Rosa objasnila da je to zbog mjera kojima mjerimo vrijeme i da je njih bezbroj. Dječak vrijeme mjeri trenucima koje je proveo sa Smješkom, neki drugi ga mjeri brojem slatkiša koje je ima tog dana, a odlikaš mjeri vrijeme odličnim ocjenama. Dok je Rosa dalje objašnjavala što znači kad vrijeme stane, Cicko je primijetio da još nema Smiješke i Krofnice pa je predložio dječaku da poslušaju vijesti na radiju, možda će tamo saznati kad će doći.
Glas na radiju je pričao o djevojčici Maji koja je isplazila jezik dječaku Arminu pa su njeni roditelji odlučili obratiti se javnosti i iznijeti cijelu i jedinu istinu o tom događaju. Glas je na kraju rekao da Smješka i Krofnica samo što nisu stigle i najavio glazbu.
Almir je iza posude s Ružom našao svog izgubljenog labuda od pliša, a na njemu se nalazio jedan miris kojemu se pokvario padobran. Dječak je Peruniki objasnio kakve probleme ima miris, a ona mu je uz pomoć Kaktusove bodlje pomogla zašiti rubove padobrana. Almir je pričao cvijeću kako je uz pomoć tog labuda od pliša naučio hodati, a Kaktus se sjetio priče od dječaku koji je pronašao kamenčiće.
U jednom primorskom gradiću ribari su danima ostajali bez ulova, a razlog je bila čudesna školjka oko koje su se okupljala jata riba. Iza njezinih zatvorenih kapaka širila se blistava svjetlost.
Ni najiskusniji ronioci nisu uspjeli izroniti tu školjku. Jedan dječak je zamolio svog djeda da on to učini, ali djed je objašnjavao da je on previše star za nešto takvo. Dječak je bio uporan pa je djed na kraju ipak popustio. Dok je izranjao sa školjkom u ruci, svi su ga burno pozdravljali. Pozvao je sve mještane da prisustvuju otvaranju školjke, a oni koji su stajali blizu morali su zakloniti oči da sačuvaju vid od svjetlosti. Samo dječaku nije smetala svjetlost. On je prišao djedu i u srcu školjke ugledao kamenčiće s kojima se igrao i koji su mu se otkotrljali u more dok se igrao na molu. Uzeo ih je i nastavio s igrom.
Ljiljan je Ukrasnoj Jagodi objašnjavao što su to livade i kako radnim danima na njima prometuju leptiri, a praznicima cvrčci. Ljiljan je otpjevao pjesmu o cvrčcima, a ostalo cvijeće je htjelo da i njih nauči. Cicko je šapnuo Almiru kako bi pjesma bila još ljepša da su njihove prijateljice tu. Predložio je da upale radio i poslušaju najnovije vijesti.
Glas na radiju je pričao o dječaku Meši Igriću koji je dan ranije proslavljao svoj rođendan, ali je rođendansko slavlje dovedeno u pitanje jer je Meša toliko jako puhao svijeće da je rođendanska torta poletjela kroz prozor. Uzalud su je svi pokušavali vratiti i tko zna gdje bi završila da Mešin otac nije bio čuveni ribar. On je uzeo svoj ribarski pribor i ulovio tortu koja se opirala, ali je na kraju ipak završila na stolu. Što se tiče Smiješke i njene kornjače, glas je poručio da onaj tko čeka na kraju i dočeka. Cicko i Almir su bili tužni, ali je Ruža sa svojom pjesmom odagnala njihovu sjetu.
Almir je počeo priču o papirnatim pticama, odnosno pismima koja prijatelji pišu prijateljima. Cicko je želio znati što je Smješka pisala u svojim pismima pa je Almir otkrio da zna napamet sve Smješkine papirnate ptice. Pisala mu je o tome kako bi voljela da sjede u istoj klupi i da njihova učiteljica zna sve, osim toga da oni žele sjediti zajedno. Pisala mu je da je poslije škole čeka na klupi pored vodoskoka i da se sjeti svega što joj je zaboravio reći u pismu koje joj je poslao za vrijeme kontrolnog. Cicka je zanimalo što je Almir zaboravio reći u svom pismu pa je on otkrio kako bi u slučaju da dobiju zadatak da napišu nešto o svojoj sreći on samo napisao Smješkino ime.
Tada se na balkonu pojavila i noćna Leptirica koja je bila na rubu plača jer je mislila da, onako bezbojna, nikome nije potrebna. Cicko je utješi riječima da je jako potrebna jer sve svjetiljke pozaspale da nije nje. Rekao joj je da je ona čuvar svjetlosti, a Almir joj predloži da ostane na pticodromu i brine se o tome da krijesnice ostanu budne. U tom trenutku se javila Ukrasna Jagoda u čijoj posudi se pokušala nastaniti Kopriva. Ona je Koprivu nazivala korovom pa se Kopriva počela braniti i objašnjavati kako je ona ljekovita i puna željeza. Izabrala je baš njihov balkon jer je mislila da će oni biti dovoljno strpljivi da je upoznaju i uvjere se da nije korov. Almir je rekao kako baš čekaju nekog kao što je ona, jer svaki aerodrom mora imati službu koja će krijepiti umorne i davati snagu. Pripremio joj je posebnu posudu, a balkonom se rasuo miris Koprive.
Miris koprive pričao je o labudu koji je oko vrata imao dalekozor pa su ga ostale životinje molile da im kaže što se nalazi na različitim stranama svijeta. Rode je zanimalo što se nalazi na sjeveru, polarne medvjede što se događa na jugu, dok su krokodili htjeli znati više o događanjima na zapadu, a krtice o onom što se događa na istoku. Sve te životinje htjele su posuditi dalekozor od labuda, ali on je sve njih odbijao. Iako je na sve četiri strane svijeta vidio i lijepih i loših stvari, on je pričao samo o onim lijepima, dok ga je hrast s obale jezera prekoravao zbog toga. Labud je na kraju nastavio ploviti jezerom, ali se odnekud, možda iz sjene hrasta, stvorio trn i upao labudu u oko. Uzalud ga je pokušavao odstraniti krilima i na kraju je samo kliznuo u jezero.
Cvijeće je razgovaralo na balkonu, a to je smetalo lopti koja je željela spavati. Ona je prijetila ostalima da će poduzeti mjere protiv njih i govorila da ne želi više čuti ni riječi. Predložila im je da broje nešto i da će tako zaspati. Dječak je znao brojati samo do dvanaest pa je predložio lopti da ga nauči brojati. Cijelu noć su učili brojanje. Brojali su zvijezde i dječak je zaspao tek u zoru. Lopta se nakon toga sakrila ispod kreveta i sutradan je nitko nije mogao pronaći. Cicko se i tog jutra pitao zašto njihove gošće još nisu došle pa su opet upalili radio.
Na radiju je bio prijenos svjetskog finala u bacanju pogleda udalj. Nakon kraće rasprave radijskog spikera s mrzovoljnim reporterom, otkriveno je da se u finalu natjecanja nalazi i Almir. Almir je legao na teren i zatvorio oči. Nikom nije bilo jasno što se događa, ali onda se na semaforu počeo pojavljivati sve veći broj prijeđenih kilometara kojima leti njegov pogled. Na semaforu se pojavio lik djevojčice Smiješke, a reporter je nahvalio Almira i priopćio kako je oboren svjetski rekord. Radijski voditelj se zahvalio reporteru i obavijestio da se Smješka i Krofnica upravo oblače.
Na balkon je doletjela pčela koja se smijala, a cvijeće je zanimalo što je to smiješno. Pčela se sjetila nečega što je uvijek dovodi do smijeha, a u pitanju je jedan događaj s medvjedom. U šumi je opazila medu koji je poče bježati čim ju je ugledao. Na kraju se ipak predao i rekao pčeli da ga može bocnuti, a ona mu je rekla da to nije razlog zbog kojeg ga je proganjala. Medo je bio začuđen, a kad mu je rekla da ga je proganjala samo zbog toga da vidi tko je brži, bio je još više zbunjen, ali se počeo smijati. Ciklama zaključi kako je medo dobro prošao, a balkonom se prosuo miris Perunike.
Miris Perunike pričao je o lisici i vuku koji su se sreli prelazeći iz jedne basne u drugu. Vuk je pun divljenja priznao lisici da ga je opet nadmudrila i započeli su razgovor o kokama i lovcima. Lisica je bila izvan sebe koliko je vuk glup pa se pozdravi s njim uz objašnjenje da žuri vratiti neke knjige u knjižnicu. Da bi došli do proplanka na kojem su se razilazili njihovi putevi, lisica i vuk su morali prijeći most iznad nabujalog potoka. Lisica je znala da je most na jednom dijelu istrošen pa je predložila vuku da on prijeđe prvi. Vuk polaskan zakorači i prijeđe most, a vidjevši ga na drugoj obali, lisica bezbrižno krene za njim. Most je mogao izdržati prelazak samo jednog namjernika pa je lisica završila u nabujalim vodama. Vuk je skočio u potok i spasio lisicu, a zatim joj dao poklon u obliku jajeta. Lisica je otvorila poklon iznenađenja, a unutra su se nalazili elementi, koji kad se sastave, čine most.
Na balkonu je Ciklama svima čestitala Novu godinu. Almir je bio začuđen jer je uranila sedam mjeseci, ali Ciklama nije odustajala. Pridružilo joj se i ostalo cvijeće pa su se svi počeli međusobno grliti i ljubiti, a Cicko je zapjevao pjesmicu o zimi. Cvjetovi su se razdvojili kada je Almir rekao da će svaki dan biti proslavljen, ali nakon što završe pticodrom. Samo je Ciklama i dalje bila uporna s najljepšim željama, a ubrzo je postalo jasno i zašto. Ona je tražila poklon i zato je priželjkivala da se proslavi Nova godina. Za poklon je htjela čašu vode, jer bilo je vrijeme da je dječak zalije.
Almir je htio upitati nešto Ukrasnu Jagodu, ali ona se uvrijedila jer je zove tako, a ne njezinim latinskim imenom Fragaria indica. Pravila se važna i objašnjavala čije je vrtove ukrašavala, koga je inspirirala da napiše stihove o njenoj ljupkosti itd. Nakon rasprave između nje i Almira i objašnjenja kako bi i on imao razloga biti uobražen, ali to ne želi, dječak je napokon uspio postaviti svoje pitanje. Zanimalo ga je što će ako ptice sa sobom povedu djecu, kako će ih zabaviti na pticodromu. Ukrasna Jagoda je rekla kako će razmisliti o tome pa će mu javiti.
Cicko se brinuo da će zaboraviti plesati dok njegova prijateljica dođe. Almir je bio uvjeren da će one doći kad pticodrom bude gotov pa Cicko predloži da ga njih dvije svečano puste u rad. Dječak se nasmiješio, a to je primijetila Zelena Penjačica koja je onda ispričala kako se prošle noći mjesečina spustila niz njezine vlati do dječje sobe kako bi posudila dječji osmijeh. Iako svi misle da noću na nebu blista mjesec, to je ustvari dječji osmijeh. Zelena Penjačica je zaključila kako je mjesečina održala svoje obećanje i vratila dječaku osmijeh prije svitanja. Kaktus ponudi dječaku da se obrati njemu ako ga neko bude dirao i isprsi svoje bodlje. Cicko je isprobao jednu oštricu i predložio da Kaktus bude zadužen za održavanje reda na pticodromu.
Ukrasna Jagoda je izronila iz svog dubokog razmišljanja i nakon kraćeg razgovora sa Zelenom Penjačicom rekla je dječaku da će od dugih vlati Penjačice napraviti ljuljačke, njezina stabljika će biti tobogan, a njega je podsjetila da ima nekoliko ping pong loptica. Dok su Jagoda i Penjačica pravile ljuljačke, drugi cvjetovi su imali kratki sat baleta. Baletnu školu vodila je učiteljica Gredica.
Pticodrom je napokon bio gotov. Pista je bila prostrana i okružena cvijećem te nestrpljiva da primi prve posjetitelje. Cvjetovi Perunike su bili otvoreni, što je značilo da je vrijeme idealno za letenje, Rosa se potrudila da sve bude čisto, krijesnice su bile na putu prema pticodromu, a pčela se brinula da raspoloženje bude vedro. U slučaju nekakvih tegoba, tu je bila Kopriva, a Kaktus je bio spreman spriječiti i najmanje razmirice. Ciklama i Ruža su bile spremne za naizmjenično najavljivanje dolazaka i odlazaka, dok je Tulipan vodio brigu o tome koliko ptica može istovremeno biti na pisti. Dječak je zaključio kako će se ptice na njegovom balkonu moći odmoriti, okrijepiti i nastaviti put, a njemu će pomoći da popravi ocjene iz glazbenog i prirode. Oglasilo se zvonce, a Cicko se uzbuđeno popeo na Almirovo rame. Almir je krenuo otvoriti vrata, a prostor se uskoro ispunio glazbom i cvrkutom.
Analiza likova
Almir – dječak koji tvrdi da želi što prije odrasti i prestati biti dijete. Njegov ljubimac je kornjača Cicko koju je dobio na poklon od oca. Iako to ne želi priznati, zaljubljen je u djevojčicu Smješku koja ide s njim u isti razred. Kasnije ipak priznaje da Smješka za njega predstavlja sreću. Almir je maštovit dječak koji je od svog balkona napravio aerodrom za ptice, a svakom cvijetu na tom balkonu dodijelio je neku ulogu na pticodromu.
Cicko – stogodišnja kornjača koja je s jedne plaže stigla do dječaka Almira i postala njegov ljubimac. Cicko je nestrpljiva kornjača koja je zaljubljena u Krofnicu, kornjaču djevojčice Smiješke. Živi u staklenoj posudi s bazenčićem, a ta posuda je ujedno i plesni podij. On jako voli glazbu i ples, a njegova najdraža partnerica je njegova prva ljubav – kornjača Krofnica.
Mirsad Bećirbašić biografija
Mirsad Bećirbašić rođen je 3.7.1952. godine u Sarajevu. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a postdiplomski studij je pohađao na Sorboni. Jedan je od osnivača eksperimentalnog dječjeg kazališta Cuca varalica.
Piše prozu, poeziju i prevodi djela s francuskog jezika. Preveo je izabrane pjesme “Barbara” Jacquesa Préverta i roman “Mali princ” Antoinea de Saint-Exupérya.
Za mlade je objavio pjesme “Naušnice od trešanja”, “Škrinja”, “Škola baleta”, “Sunce na rolama”, “Druga ljubav”, “Bajka o ljiljanu”, “Svilena ajkula”, “Kad pođoh ja na Bentbašu”, bajke “Kako ja želim, kako ja hoću”, “Kako su se zavoljeli Baka Roga i Djeda Mraz” te poemu “Ljiljan, cvijet cvjetova”.
Pjesme iz njegove knjige “Sunce na rolama” poslužile su kao libreto za istoimenu rock operu koja je premijerno izvedena 1988. godine.
Autor: A.V.
Komentariši