“Najljepši buket” je podnaslov zbirke “Radoznali dječak” u kojem se nalaze pretežito kraće pjesme od svega par stihova. Prema kraju ovog djela zbirke pojavljuju se duže pjesme. Rakitine pjesme su vedre. Namijenjene su djeci predškolskoga i ranoga školskoga uzrasta. Mnoge su pjesme optimistične, nadahnute suncem i igrom, dječjom maštom i obiteljskom atmosferom. Sve ono što dječje djetinjstvo čini sretnim, nalazimo u Rakitinim pjesmama. U pjesmama ima rime, što im daje umjeren do brz ritam. Tematika pjesmama izmamljuje osmjehe na lice. Mnoge su njegove pjesme nalik na brojalice, kako zbog ritmičnosti, tako zbog kratkih riječi i brzog tempa. Dosta njih je pjevno. Prilikom analize pjesama, nailazimo na stanje dječje duše koja je odraz, naposljetku, svih nas. Stilske figure koje su pojavljuju su onomatopeja, personifikacija, metafora i mnoge. Pjesme više služe za zabavu, nego za prenošenje neke važne pouke.
Nakon vrlo kratke dječjen poezije, na red dolazi vrlo kratka dječja proza. Prozni dio ima podnaslov “Ispružena ručica”. Svaka kratka pričica zasebna je i radi se o vrlo kratkim zgodama iz života – možda autora, a možda izmišljenih likova. Priče su opet nadahnute vedrinom, dječjim radostima, otkrićima, upoznavanjem svijeta, općenito odrastanjem… Uz to ,pojavljuju se i motivi iz prirode, poput vrapca i djetlića, zatim godišnja doba, posebice proljeće i ljeto. Članovi obitelji i u ovim pričama stvaraju obiteljsko ozračje i toplinu.
Male životne stvari bile su inspiracija kako za pjesme, tako i za priče. Od sitnih detalja, poput jabuka, snjegovića, igračaka, leptira i Sunca, nastale su kratke dječje pjesme i priče. Najljepša književnost, ona koja koja odiše optimizmom, je ona kojoj su inspiracija upravo dječje radosti.
Lik Zorana pojavljuje se u više priča, on je radoznali dječak koji odrasta i želi upoznati svijet. Zanima ga igra, budućnost, prijateljstvo, škola, obitelj… jednom riječju, zanima ga svijet!
Kratak sadržaj
Najljepši buket
Pjesma
Pjesma “Pjesma” ima radostan ton. Vesela je i odiše životnom radošću. Govori o stanju u kojem se čovjek osjeća sretno i zadovoljno, pa zato u duši i osjeća pjesmu, a ne tugu. Čovjek je cijelo vrijeme sretan, a ne zna to pokazati na pravi način (“a ne mogu da je spletem ni u riječi, ni u rime“). U pjesmi je glavni motiv upravo pjesma koja je i inspiracija pjesnikova stvaranja. Rima u pjesmi je isprekidana. Nema čvrstoga pravila po kojem se rima pojavljuje.
Bakina pčelica
Ovo je pjesma o toploj obiteljskoj atmosferi. Unuka Verica onomatopejom oponaša zvukove iz prirode, kad baki glumi pčelicu: “Zzzzz” te ujedno i sebi daje osobine pčelice. Baka se na unukinu igru toplo nasmije i ispuni joj želju. Pjesma je poletna i odiše ljetnim duhom. Rima je parna.
Na prozoru
Pjesma “Na prozoru” govori o ljepoti djevojke Zore. Pojava prelijepe Zore u okviru prozora je metafora za lijepu umjetničku fotografiju, na kojoj može biti lice žene unutar okvira. Ljepota žene je kao umjetnost, treba je cijeniti. Na ljepotu osvrću se svi (“osvrću se prolaznici“), ona je, na kraju krajeva, bitna sfera naših života. No, takvom ljepotom obasjava nas i Sunce, što je opet simbolika naše unutrašnjosti. Rima u pjesmi je parna.
Žuti leptir
Ovo je pjesma o bojama i leptiru. Pjesnički subjekti su djevojčica Mira i leptir. Žuti leptir kruži po dvorištu, što je djevojčici glavna okupacija. Djevojčici je ili dosadno ili jako voli prirodu, pa promatra taj jedan žuti leptir, koji je naposljetku i zbunjuje… Radi li se o jednom leptiru ili o pet žutih leptira? Pjesma malo podsjeća na neku brojalicu jer se pojavljuju brojevi: peti put, pet leptira, šesti put. Djevojčici Miri nedostaje raznolikosti. Dosta joj je žutila i vapi za šarenilom, traži kretanje i dinamičnost, ona traži druge boje: “gdje su crveni, bijeli, plavi…“. Rima u pjesmi je na nekim mjestima unakrsna.
Ljepota
Pjesma govori o ljepoti duše. Mala djevojčica još ne razumije pojam ljepote. Za nju je to nešto apstraktno, pa traži odgovore i pojašnjenja. Majka je podučava da je ljepota u nama, a pri tome misli na našu dobrotu, ali i duševno stanje. Djevojčica je shvatila da smo mi sjajno sunce, sve dok u našim srcima ima te dobrote koju simbolizira sunčeva svjetlost. Ova ljepota je prekrasna pjesnička slika, metafora naših života i postupaka! Rima u pjesmi je nagomilana.
U sunčevoj mreži
Rima u pjesmi je parna, što joj daje dinamičnost i poletnost. Motivi su igra, Sunce i mašta. Dječak Bata voli igru te zaboravlja na vrijeme, a zbog bujne dječje mašte, za to okrivljuje Sunce. Maštom stvara Sunčeve niti koje mu nisu dale da ode doma. Sunčeve niti su odlična metafora dječje zanesenosti igrom s vršnjacima, zbog koje lako zaborave na vrijeme. Ona se jednostavno upletu u neki bezvremenski svijet. Dječju maštu ništa ne može zamijeniti. Ona im daje moć pobijede nad odraslim, sposobnost domišljatosti i uljepšavanja svijeta.
Iznad svih
Ovo je pjesma o veličini. U pjesmi na temelju prirodnih stvari prepoznajemo gradaciju, tj. stupnjevanje. Motivi su hrast, ptica, oblak, avion, sunce… Kreće se od najnižeg na zemlji do najvišeg u nebesima, a to je Sunce. Ova pjesma je metaforična jer je možemo shvatiti i kao rangiranje u društvenom položaju. Oni na vrhu su Sunce, a oni niže su hrast. Biti visoko i djelovati dobro znači biti sunce, širiti svoj boljitak na ostatak svijeta. Rima u pjesmi je parna.
Putnik i štap
Pjesma je poput brojalice. Pjevna je i u njoj prevladavaju jednosložne riječi. Štapu se daju ljudske osobine, što nazivamo personifikacijom. Pjesma započinje pitanjima o tome što pjeva štap, a on u biti samo proizvodi zvukove, udarajući o zemlju. “TUP, TAP, LUP” je onomatopeja, odnosno zvukovi koje stvara štap. Nije nam bitan djed koji koristi štap, već je glavni motiv u pjesmi sam štap bez kojeg djed ne bi mogao. Pjesma običnom drvenom predmetu daje veličinu i značaj. Pjesma slavi štap koji pomaže starima i bolesnima. Štap je zato velik!
Prva jesen
Pjesma govori o nemiru i uzburkanosti života. Jesen je uvijek vjetrovita i kišna, lišće pada, sve je nekako sivo. Sve ono što se događa s prirodom, događa se i sa živim bićima. Vrabac koji je prvi put doživio jesen, vidno je uznemiren i uzbuđen. Sve mu je nejasno i mutno, pokazuje strah… Jesen karakterizira i prestanak nečega, smrt npr. “lišće pada”. Svaki prestanak ili kraj nečega u nama pobuđuje uznemirenost i strah od onoga što će biti dalje, baš kao što i vrabac iščekuje što dalje slijedi. Pjesma započinje stihom “Jesen”. Tu je riječ o elipsi. Kratkom rečenicom već nam je nagoviještena cijela misao pjesme jer znamo njene karakteristike – ona je bez Sunca i bez sjaja.
Prepirka
U pjesmi “Prepirka” riječ je ponajviše o nadmetanju. Nadmetanje se odvija između Vere i Tvrtka, koji se svađaju čiji su tata ili mama najljepši, jači ili bolji. Ovo je metafora o sveopćem ljudskom nadmetanju, o društvenoj potrebi da se svi iskažu, da budu bolji, pametniji, bogatiji, a svi za sebe misle da su u pravu. Zašto ljude nešto tjera na konkurentnost i natjecanje? Svatko u svojim stajalištima vidi ono najbolje, baš kao i Vera i Tvrtko.
Zoranov izbor
Još jedna pjesma o obiteljskoj ljubavi. Djeci ništa ne može nadomjestiti obitelj i osjećaj topline doma. U svakom članu svoje obitelji pronalaze ono najbolje, nešto što ih ispunjava. Zato na postavljenja pitanja u pjesmi, Zoran daje očekivanje odgovore. Pjesma je slična spajalici u kojoj se stvaraju motivi poput: tata – rat, borba, snaga; mama – ljubav, toplina, osjećaji; deda – zagonetke i priče; baka – kuhinja. Ujedno, ovo je kao dječja pitalica. Rima je parna i daje pjesmi zabavan ton.
Dva kutka
“Dva kutka” pjesma je o bratskoj ljubavi. Dva glavna motiva koja se pojavljuju u pjesmi su lutka i puška. Lutka simbolizira žensko dijete, u ovom slučaju mlađu sestru. A puška simbolizira hrabrost, borbu i zaštitu te je predstavnik starijeg brata. Dok je lutka krhka i bespomoćna, puška nadopunjuje njezinu slabost. Ova pjesma govori o bezuvjetnoj bratskoj ljubavi.
Ptičje perce
“Ptičje perce” pjesma je o tuzi i ljudskom jadikovanju. Govori o prolaznosti života i žaljenjem za prošlošću. Otkinuto ptičje perje simbol je ljudske nostalgije i žalosti, perioda kada nismo duševno ispunjeni. Tek kada se dogodi nešto neželjeno, shvaćamo što smo imali i izgubili, ali upoznajemo i stvarnu ljepotu života. Baš kao i pero koje tuguje za svim što je prošlo dok je bilo sastavni dio ptice. No, da svakoj tuzi ima kraja, čemu svjedoči pomirba pera sa svijetom i prihvaćanje trenutnoga stanja. Perce kaže:
“Perce se nasmiješi. I ja sam cvijet!
Zablista srećno kao duga
i od njega pobježe tuga.”
Đokini nemiri
Pjesma govori o općenitim dječjim nestašlucima, posebice onim za vrijeme školskih dana. Pjesma je šaljiva, ali iskrena i istinita. Subjekt u pjesmi je Đoka, a glavni motiv je nemir. Nestašno dijete za vrijeme školskoga sata misli o onome o čemu i većina djece:
“Učitelju, učitelju,
što ne čitaš moju želju,
skrati vrijeme školskog sata
i otvori širom vrata!
Šta ćeš ako od nemira
tvoj Đokica eksplodira?”
Pjesma završava upitno, što ostavljeno čitatelju da sam da svoj odgovor pjesmi. Pojavljuje se uzastopno ponavljanje riječi, koje se rimuju, što pjesmi daje brz tempo i vedrinu. U pjesmi se pojavljuje stilska figura anafora.
Zaborav
Ovo je pjesma o školi, u kojoj su glavi likovi upravo učenici. Motiv učenikova zaborava pjesnik je lijepo iskoristio kao opravdanje za njegovo neznanje ili pak lijenost.
“Zaborav nam đake krade,
prišulja se kad ne rade.”
Pjesma govori o važnosti škole i marljivosti te daje primjer da vrijedni đaci neće biti žrtve zaborava (“od najbolje učenice /uzeo je tek sitnice“) . Zaborav je u pjesmi simbol neznanja, a to vidimo u stihovima:
“Grabnuo od male Maje
istorijske događaje,
od Jasmine
vrh planine,
a od Nike
tri fabrike.”
Ovim stihovima pjesnik se dotaknuo povijesti, geografije i matematike. Zaborav je ono čemu se trebamo oduprijeti i svojim se znanjem boriti protiv njega. Rima u pjesmi je parna, a pjesma sama je pjevna, šaljiva i vesela.
Ispružena ručica
Bakino proljeće
Jako kratka priča u kojoj su akteri baka i njezin unuk. Baka unuka naziva Proljećem. Baka unuku na taj način tepa. Čini se da baka voli proljeće jer ga uspoređuje s proljećem u svemu. U ovom citatu primjećujemo usporedbu: “Mlad je kao proljeće. Lijep je kao proljeće. Veseo je kao proljeće. I baka ga zove: Proljeće“. Pravo ime unuka je Zoran. On je vrijedan, ide u trgovinu, nosi baki drva… Baka sa svojim unukom, za vrijeme četiri godišnja doba, uvijek uz sebe ima i jedno predivno Proljeće!
Najljepše mjesto za jabuke
Priča o gradskoj djevojčici Verici i njezinom nepoznavanju prirode. Verica voli jabuke, ali dosada ih je samo vidjela u košari, na stolu ili na tržnici. Danas je s tatom otišla izvan grada i bila u voćnjaku. Uskliknula je: “Ovo je najljepše mjesto za jabuke“. Pitala se tko ih je uspio tako puno objesiti. Tata joj objašnjava da jabuke rastu na stablu, a ono što je ona vidjela su već ubrane jabuke. Verica je zaključila da je jabukovo stablo ipak “najljepše mjesto za jabuke“.
Djedovi džepovi
Zoranu je došao djed. Bio je tužan jer mu je djed rekao da mu više nije mogao donijeti više poklona jer nema više džepova. Zoran, kao i sva djeca, došao je na odličnu ideju kako to popraviti – sve samo da dobije još poklona. Zamolio je baku da djedu prišije još džepova na kaput, da mu može donositi puno poklona. Baka je rekla da će onda djed biti ružan, ali je Zoran rekao da je njemu njegov djed uvijek lijep. Priča završava zanimljivom porukom o tome kako svoje bližnje uvijek volimo, bez obzira kako oni izgledali, nikad nam neće biti ružni.
Radoznali dječak
Zoran je svaki dan nakon škole prolazio ulicom koja je bila puna izloga. Njega su zanimale igračke. Uvijek bi se zaustavio ispred izloga s igračkama, a onda ušao. Prodavač ga je pitao što želi, a dječak je odgovorio da samo razgledava. I tako se to razgledavanje i druženje s igračkama ponavljalo. Jednog dana, ušao je dječak u prodavaonicu s bakom i zatražio šarenu loptu i pištolj. Dječakovo radoznalo razgledavanje ipak nije bilo uzaludno!
Bakin pjesnik
Zoran je povjerio baki da će biti pjesnik koji će pričati pjesme i priče. Pričat će i o njoj. Baki je to zadalo brigu i stalno je mislila o tome kakva će biti baka i što će njezin unuk o njoj pisati. Kuha li mu dobro, brine li se o njemu dobro? Teško je biti baka budućega pjesnika… Možda je to pisac, Stanko Rakita, pisao o sebi?
Prijatelji
Verica je bila s unutarnje strane prozorskoga okna i kroz orošeno staklo gledala van. Nekom se smijala. S druge strane prozorskoga okna, s vanjske strane, stoji vrabac – ptica zime, ptica bjeline. Oni se smiju, razgovaraju i zabavljaju, sve dok se vrabac ne vine u visine, a Verica mu vikne da navrati i sutra i povede prijatelje.
Čestitka
Zoranu je bio rođendan i dobio je čestitku od djeda. Na čestitci je pisao: “Želim da ostariš. Tvoj djeda“. Zoranu ništa nije bilo jasno, mislio je kako je djed bezobrazan i želi da on postane star, nemoćan i slijep. Mama mu je objasnila da mu djeda samo želi da jako dugo živi, da doživi godine kad će ostarjeti. Zoran je pomislio kako mu je djed mudar jer ima takve misli. Zoran je ponosno istrčao na dvorište i pokazivao čestitku prijateljima, da vide kako mudrog djedu ima. Naravno, Zoran je svima redom objasnio što to znači.
Mačevanje
Zima je. Duško i Zoran u rukama drže velike ledenice. Pretvaraj se da su to mačevi. Krenulo je mačevanje, a ledenice su im se slomile. Oni se nasmijali i hladne ručice stavili u džep.
Djetlić i zima
Zima je prijetila djetliću dok se tako šaren skitao po šumi, da će mu sakriti njegove šarene, proljetne boje. Ona hoće da je sve bijelo, a ne da ima naznaka proljeća. Prijetila mu je da je sada ona vladarica i pokušala ga otjerati snježnim pahuljama koje su se topile na djetliću. Tako je došlo i proljeće, a djetlić je bio presretan. Pohvalio se proljeću kako je tijekom cijele zime uspio sačuvati njegove proljetne boje. Proljeće ga je sretno i zahvalno primilo u svoj gaj.
Prvaci
U kući svi imaju pravo biti prvi. Mama prva ustaje, tata je prvi u kući, seka prva zaspi, Bato prvi ogladni, baka se prva umori… Pričica govori o tome kako smo svi u nečemu prvi, pa makar i u beznačajnim, malim stvarima.
Buketić
Proljeće je vrijeme šarenila i raznolikoga cvijeća. Kad su djeca išla u školu, u šumici, kraj pješačke stazice, bilo je cvijeća. Oni su nabrali svaki po malo i stvorili prelijepi buket. Dotrčali u školu i buket stavili učiteljici Jeleni na stol. Kad je učiteljica ušla u razred, 30 je okica zajedno s cvijećem pjevalo učiteljici, a ona je bila sretna.
Bakin vojnik
Zoran želi biti vojnik kad naraste. Baka zna sve njegove tajne jer s njim prijateljuje. Zoran baku ispituje kako da postane vojnik i kako da što prije naraste. Baka mu govori da mora jesti puno povrća i voća, učiti, igrati se i spavati. Zoran s drvenom puškom, koju mu je napravio djed, svaki dan provede u igri. Tako je jednom uskočio u povorku vojnika i s njima stupao. Nakon toga, zaželio se kolača, a baka je zadovoljno počela mijesiti Zoranu kolače.
Bijeli junak
Usred zime, djeca su nasred sela napravila velikoga Snjegovića, koji je stajao uspravno poput junaka. Sljedeći dan su ga malo doradili i još mu u ruku stavili zrna kukuruza. Na to su doletjeli vrapci, piskutali i gostili se. Zavoljeli su Snjegovića kao, baš kao i djeca. Tako su i vrapci i djeca svaki dan obilazili Snjegovića. No, nakon martovske noći Snjegovića je nestalo, a vrapci su još neko vrijeme dolazili i tražili ga, raspitivali se, a potom tugovali i tugovali…
Higijeničar
Aco je dotrčao iz škole i pohvalio se roditeljima kako je dobio ozbiljan zadatak u školi. Bit će higijeničar. Objasnio im je da će paziti na čistoću učionice i na to čije će knjige na kraju ostati najurednije. Majka je bila radosna. Aco je rekao da će i doma biti higijeničar i brzo počeo pospremati svoj kutak sobe.
Stanko Rakita biografija
Stanko Rakita bio je srpski književni i pjesnik, značajan po svojim radovima, uglavnom poezijom, namijenjenim djeci. Rođen je 10. travnja 1930. godine u selu Grbavica kod Šipova. U rodnom selu završio je osnovnu školu, a kasnije je Učiteljsku školu završio u Bihaću. Nakon školovanja, radio je kao učitelj.
Rakita je bio istinski prijatelj djece. Napisao je veliki broj pjesama i pričica upravo za najmlađe čitatelje. Te pjesme i pričice štampane su u listovima i časopisima za djecu, te su također zastupljene u mnogim udžbenicima i čitankama za djecu.
Najznačajnije knjige Stanka Rakite su “Nigdje kraja svijetu”, “Bijeli let” i “Radoznali dječak”. Njegove knjige prevođene su na mnoge svjetske jezike, a za svoj prosvjetno-pedagoški rad i za literarno djelo Rakita je dobio razna priznanja i nagrade. Udruženje srpskih književnika čak je ustanovilo i nagradu pod njegovim imenom “Stanko Rakita”, koja se dodjeljuje za najbolju knjigu za djecu.
Rakita je umro u Banja Luci 1982. godine.
Autor: L.F.
Komentariši