Dragan Kulidžan je poznati pisac i pjesnik koji je objavio nekoliko knjiga i slikovnica. Među najpoznatijim zbirkama pjesama i pripovijetki svoje je mjesto pronašla zbirka “Sipajte sipajte” te zbirka “Priče iz ježevog mlina”.
U zbirci Sipajte sipajte nalazi se nekoliko kratkih priča i pjesama kao što su: Gost iz zemlje, Decembrov put, Osvanu jutros snijeg, Sipajte sipajte, Ko bi izbrojao, Mali kapetan, Grad od snijega, Ne plaši se Mišo, Vrapčeva žalost, Priča o Januaru, Lete, lete pahulje, Neobični snješko, Bolest teška.
Priče iz ježevog mlina obuhvaćaju nekoliko manjih priča: Vuk kod zubara, Ženi se medo Medadaj, Pismo mede Medadaja…
Iz Ježeve bilježnice još je jedna zbirka priča: Aprilove šale, Oglas šampiona zeke, Ljetni odmor za zečeve đake, Igra vjeverica, Žurba u šumi.
Slijede pjesme Srnin potočić, Mravi grade željeznicu, Dva zečića, Dva prvaka, Vukova posjeta, Četiri telegrama, Poziv lasti, Dječak i vojnik, Riječi bez slika.
Gost iz zemlje
Dragan Kulidžan bio je pisac koji je oduvijek maštao o snijegu i o pahuljama, budući da je rodom iz grada na Neretvi, sunčanog i posebnog Mostara.
Gost iz zemlje je kratka priča o dolasku zime i kako se cijelo mjesto priprema za najhladnije godišnje doba, kada je sve smrznuto i uspavano.
Vrsta djela: kratka priča
Vrijeme radnje: kasna jesen
Mjesto radnje: Zimin dvorac, selo Bezimenjaci
Likovi: Zima, Novembar, Sjeverac
Kratak sadržaj
Priča započinjem spominjanjem rijeke Mrazova nit koja izvire iz brda Smetaćeti. Već na početku rijeku proguta opaka, gruba i kruta Studen od koje su smrznute niti jedino što je ostalo. Zemlja je iskoristila smrznute niti kako bi se njima okitila.
Radi se o čudnoj zemlji u kojoj nema voća, ali ni ptica, a zbog čega nosi naziv Strašna hladnoća. Od izvora gdje se rijeka smrznula i za sobom ostavila jedino tragove u obliku smrznutih niti, vodi sto putokaza na kojima se nalazi objašnjenje kako se preko njih može doći do Ziminog dvorca.
Opasna je to staza koja vijuga od leda i preko koje nije moguće proći bez pada, a potrebno je oko tri hiljade koraka da bi se mogao vidjeti dvorac koji se nalazi odmah do oblaka.
Kakav je to krasan dvorac bio sa tristo spratova, oko njega cijelo vrijeme pahuljice pletu kolo, a na dvorcu se nalazi hiljadu ukrasa. Vrh se ne može da vidi jer se čini kao da bježi u oblake. To je dvorac kakav ne postoji ni u bajkama, a pred njim se nalazi cijeli okean.
U dvorcu živi mnogo stanovnika, pa se tamo mogu pronaći bijeli medvjedi i pingvini. Dok pingvini mirno šetaju jer su da bi mogli biti u dvorcu dali svoja krila, oko dvorca stoji straža snješka baš kao viteška.
Straža je to kakva ne postoji nigdje na svijetu, radi se o stotinu snješka koji ne žele nikoga pustiti jer u dvorcu zasjeda tajno vijeće. Priča se o svim važnim pitanjima, pa tako i o telegramu koji je poslao Novembar.
Čitaju poruku na žutom i mokrom listu od kiše na kojem piše da je Novembar obavio svoj posao, listovi su uveli, zemlja je mokra, crne oblake je svuda poslao, zvijeri se kriju i šume su puste. Napisao je kako polako ostaje bez snage i sve teže završava posao jer je već star i čeka ga smrt. Poručio je Zimi da ona i njezini sinovi preuzmu njegov posao.
Pismo od Novembra je čitao ljuti Sjeverac koji je potom mudro zaćutio i skinuo naočare. U tom se momentu svima obratila Zima i rekla da kreće na put još ovo veče i rekla Decembru da se mora spremiti za put, a Sjeverac mora obaviti sve pripreme kako bi mogli uskoro da krenu.
Za put im je bio važan Smrzavko kao i Mraz koji je morao ponijeti stare štipaljke, Cvokotavi je trebao podmazati pete, a trebalo je da budu spremne četiri čete snješka. Svi su dali pristanak jer je Zima stroga i to su dobro znali.
Zima se zatim obratila Januaru i rekla mu da ne mora žuriti nego onda kada stigne njena depeša. Februar je morao dok ih ne bude voditi računa o dvorcu jer je do njegovog puta ostalo još dva puna mjeseca.
Već su ih čekale vitke saone i praporci na hitrim psima. Sjeverac je zatim pustio oblake i njima se napunila staza od vazduha. Vrši se posljednja smotra i čuju se oštre riječi od Zime kako govori da je vrijeme da krenu.
Zazvonila su zvona i poslali se posljednji pozdravi iz dvorca. Saonice su počele da škripe na stazi. Zbog mećave putokazi leže, a pahulje sve jače padaju. Saonice idu brzo na čelu sa Zimom dok se Decembar nalazi odmah pored nje. Saonice su sjajne, a iza njih ne juri nego leti pratnja od četiri čete snješka.
Prekrasni dvorac je ostao iza njih, pa se tako smanjila i pratnja od Zime jer je putem tkala svima bijelu odjeću. Putem je ostalo pola snješka jer su morali da stražare kao patrola. Morali su da paze da li je sve u redu, motrili su skrivene staze i pahulje.
Smrzavko je došao prije njih da sredi poslove. Tako se potok sledio i vodenice su stale, a šume su bila pune nemirnih snova dok im se satkiva nova odjeća. Dok Sjeverac zviždi i vrluda polako stiže i Zima.
Još malo pa su ugledali selo Bezimenjaci gdje svjetiljke žmire i tako tjeraju mrak. Bilo je to selo rasutih kuća koje su ležale uz brdo gdje su iz odžaka bježali gusti dimovi. Sva se voda slila u rijeku što znači da je Jesen odlično obavila posao. Okolo se nalaze goli voćnjaci.
Sada kada dolazi Zima neće na počinak jer se čuje pseći lavež, a kada je Sjeverac zviznuo počeli su mnogi da viču kako stiže Zima. Seljaci su se odmah digli da prime goste jer su bili vični na dolaske Zime, koja je da se odmori uvijek svraćala u selo Bezimenjaci.
Seljaci ne vole dolazak Zime i kako nemaju izbora teška srca ju primaju. Zima je odmah krenula da daje naredbe i tako su goniči morali odmah u staje, a za pse je tražila vrance jer su psi umorni, a oni moraju da krenu za pola sata.
Sjeverac je morao da razvije široka krila i brzo pojuri te u dvorac ponese poruku da od oblaka moraju da puste novu kolonu. Zima mu je rekla da se što prije vrati i ne zaboravi reći kako ih sve pozdravlja. Odzviždao je Sjeverac iz sela i odmah je prestalo bijesno vitlanje pahulja.
Zimina pratnja je u međuvremenu počela da šeta po selu i sve joj je smetalo jer Mrazu i Smrzavku napor nije vrijedio kada se rijeka ne želi brzo slediti. Mraz je potjerao psa Šarova kao i djeda koji je žurio s drvima i počeo da se žali kako mu nisu dovoljna ni tri kaputa.
U logoru od Zime dva su snješka dimili lulu i nešto pričali dok se kod njih nalazio stari lonac od babe Jele te Metle. Cvokotavko nije mirno sjedio, a zbog njega se tresla baba Štaka. Mraz je potrčao kako bi uhvatio mačka, ali kako je mačak bio brz uspio je tek pola repa da mu štipne. Mačak se sakrio kod starog Laze i njegove tople peći.
Kada je poviknula Zima nestao je svaki nestašluk. Zima je rekla da se pripreme na polazak, zaškripile su saonice, bičevi zazviždali i praporci počeli zvoniti. Zima je nestala sa pratnjom u tmini nakon čega je selo ostalo u tišini.
Pao im je težak teret sa srca, a san je polako počeo da ulazi u kuće. Bilo je jasno da dolazi Zima do svakog kraja kada se sve smrzava i polako utišava.
Analiza likova
Zima – predstavlja nahladnije godišnje doba i u ovoj kratkoj priči je opisana kao gospodar kojeg svi slušaju jer je stroga i opasna. Koliko god bila stroga Zima se očinski postavlja prema stanovnicima svog dvorca pa tako i prema Novembru, koji čim je zatražio pomoć Zima je odlučila da se odmah mora krenuti kako bi mu pomogli i pripremil zemlju za dolazak Decembra.
Novembar – je vrijedan kao i ostali te čim je osjetio da više ne može da radi svoj posao odmah je javio Zimi i ostalima u dvorcu.
Sjeverac – on je desna ruka Zime i radi sve ono što mu zima kaže jer bez njega nije moguće zamisliti hladno doba godine. Zbog njega mnogi osjete Zimu i prije nego što dođe.
Ko bi izbrojao
Ko bi izbrojao je sljedeća priča koja se nadovezuje na dolazak hladnog vremena. Došla je tako Zima i povila cijeli kraj. Putem je zamela sve uz pomoć bijelih pahuljica, a potrudila se da preko noći pomogne uljepšati kuće bijelom bojom. Zima je tako došla jedne noći i dovela sa sobom hladnoću.
Vrsta djela: kratka priča
Vrijeme radnje: zima
Mjesto radnje: vodenica, kuća djeda Radoje
Likovi: Decembar, stari djed
Kratak sadržaj
Kratka priča “Ko bi izbrojao” započinje opisom vodenice koja mirno spava pored rijeke. Ni nju Zima nije obišla i ovdje je sve bilo bijelo od snijega. Točak je bio sputan od leda, a Zima je nastavila da zavija.
Odjednom se čuo glas osobe koja je samo htjela popraviti sanke. U tom se momentu snijeg strese, trgnuo se točak i htio je nešto reći, ali tada ga je led jače prikliještio. Uspio se javiti i rekao da je on točak kojeg svako poznaje. Ali ubrzo je opet utonuo u snove.
Glas koji se javio na početku nije odustajao nego je opet pitao ima li koga u mlinu, ali mu je rijeka odmah odgovorila da nema nikoga i da se svi nalaze u selu. Objasnila mu je da mora ići kroz livadu bijelu i da mora požuriti jer je već kasno.
Došljak je bio tužan što mora da se makne i krene goniti sanke pod kojima je škripio snijeg, a psima su šape upadale u dubok snijeg. On je i dalje nastavio da pada, a šest pasa koji su vukli sanke su već bili jako umorni, a nisu mogli ništa da urade jer su vukli sanke kojima je upravljao ljuti starac.
Psima nije bilo lako, osim što im je bilo hladno i vjetar je puhao, starac nije imao milosti jer je želio da što prije dođe do kuća iz kojih je izlazio dim. Uspio je da dođe do sela gdje je svaka soba bila topla i ugodna i nije im smetalo što je vani sve bilo bijelo i što je vjetar zavijao.
Tako je bilo i u kući Radoje gdje su unuci sjedili, Radoje je spavao, a mačak koji se nije bojao zime samo je mirno sjedio u uglu. Pod prozorom se mogao čuti vjetar kako puše, ali nitko se nije bojao jer je peć veselo puckala.
Ništa od buke koja se čula napolju nije probudilo starca, samo se unuci ponekad dignu kako bi podložili peć jer im se još nije spavalo. Iako su bili u kući zimu nisu mogli da zaborave. Počeli su veselo da pjevaju o peći i vjetru koji je istovremeno lupao na vrata.
U tom momentu kada su djeca pjevala o vjetru, on je bijesno fijuknuo kao da se naljutio. To je i djeda probudilo, koji se zabrinuo misleći kako će mu vjetar skinuti krov s kuće. Djed je samo mislio o tome kako vjetar snažno brije i kako bi se nešto loše moglo desiti.
Tada je djed začuo kako napolju neko viče, da treba pomoć jer su mu sanke pukle. Zato ne može da krene, a spreman je da plati koliko treba. Djed je odmah otvorio vrata kada ga je čuo i pitao ga zašto je ljut.
Tada mu se obrati stranac koji je vikao. Bio je to Decembar koji je sam putovao i žurio. Djed otvori vrata i ugleda Decembra koji je starački izgledao s bijelom bundom i bradom dugom kao da se na njoj nalazi inje. Iznad čela imao je šubaru.
Nije samo Decembar bio u problemima, i njegovi psi su ležali umorni, ranjavih nogu dok ih hladni mraz i dalje nije mazio.
Djed je pozvao Decembra da uđe i odmori staračke kosti jer njemu su dragi i nezvani gosti. Decembar nije mogao da prihvati ponudu od starog i dobrog čovjeka jer je morao da ide dalje. Dužnost ga je vukla, a još je daleko do njegove kuće.
Decembar se ipak približio i provirio na vrata, a kada je želio ući odmah se studen uvukla u kuću, zbog čega su se unuci zbili pored peći i tražili njenu pomoć kako bi se ugrijali. Sada više nije bilo prijatno ni djedu, pa je ponudio alat putniku kako bi mogao da popravi sanke.
Decembar je odmah rekao da nije veliki kvar u pitanju, ali opet ne može dalje jer je daleko, a noge su mu slabe da bi išao pješice. Djed i putnik su svršili s poslom i zapalili lule. Decembar se sada malo smirio jer je uspio da popravi kvar.
Unucima je ponudio dar kao nagradu i predložio im rukavice da im zima ne bi naškodila. Nakon toga se pozdravio i rekao da je vrijeme da krene dalje. Tada su se pahulje uskovitlale, djed je mahao još neko vrijeme, a onda je brzo nestao. Bilo mu je drago što je mogao da pomogne, ali i što je hladni Decembar otišao.
Peć je i dalje veselo pucketala, a djed je nastavio da spava i nije se brinuo što je zima pred kućom i gazi cvjetove. Mačak je napokon zaspao, a unuci su još bili budni jer ih je zanimao poklon, a još će jedan dobiti sljedeći dan jer dolazi Godina nova. Vjetar i dalje kuca na prozore i vrata, a u kući se sve polako smiruje.
Analiza likova
Decembar – predstavlja starog putnika koji mora da uradi svoj dio posla kako bi zima mogla da vlada neko vrijeme. Decembar je morao da pripremi sve za dolazak zime.
Opisan je kao starac u bijelom kaputu, s bradom i šubarom, zabrinut jer ne može da uradi ono što se od njega očekuje jer su mu se pokvarile sanke, a i psi su umorni. Zabrinut je i traži pomoć od starog čovjeka u selu, a kada mu je djed pomogao nagradio je njegove unuke i krenuo dalje svojim poslom.
Djed – je dobar starac koji se brine o svojim unucima i da im ništa ne fali. Iako je vani zima on se ne brine jer ima peć koja grije njega i unuke.
Osvanu jutros snijeg
Osvanu jutros snijeg je pjesma iz zbirke “Sipajte sipajte” u kojoj Dragan Kulidžan piše o dolasku zime i svemu onome što ona nosi te kako se stanovnici raznih krajeva nose s dolaskom najhladnijeg doba u godini.
Pjesma “Osvanu jutros snijeg” sastoji se od šest strofa od kojih svaka ima po četiri stiha. U svakoj strofi postoji rima koja završava zadnjim stihom strofe.
U prvoj strofi pjesnik piše o pijetlu i buđenju koje najavljuje svojim kukurikanjem. Na početku pjesme pjesnik želi najaviti što će se desiti.
Druga strofa nastavlja s objavljivanjem vijesti, spominjući svjetlost, krov i peć koja bi trebala reći sretnu vijest. Priča se dalje nastavlja opisujući krov na kojem se već može vidjeti da je jutro i zatim se može čuti peć u jednoj od kuća, gdje veselo pucketa želeći objaviti nešto lijepo.
Cijelo vrijeme se osjeća kao da nešto dolazi, pa tako čitatelj već u trećoj strofi zna kako će pasti snijeg. Kako bi se prizvao osjećaj zime pjesnik opisuje krovove iz kojih izlazi plavičasti dim.
Hladna atmosfera zime nastavlja se opisima i u četvrtoj strofi gdje se spominju prozorska stakla i pahulje koje počinju polako da padaju. U petoj strofi pojavljuje se uplašeni vrabac koji želi pobjeći od hladnoće i sakriti se u kuću od komšije.
U posljednjoj strofi pjesnik se čudi koliko može snijega da padne preko noći i kako zima može da bude okrutna još kada vjetar počne duvati.
Dragan Kulidžan u pjesmi “Osvanu jutros snijeg” govori o zimi i o tome kako je odjednom prekrila prirodu svojom bjelinom.
U pjesmi se istovremeno može osjetiti strah od hladnoće koja dolazi i od koje bježe i ptice, ali ujedno i sreća te duboko poštovanje prema zimi.
Sipajte, sipajte
Sipajte, sipajte je ime pjesme po kojoj nosi naslov cijela zbirka. Baš kao i priče prije nje te pjesme i ova se kratka pjesma želi malo raspisati o snijegu i o pahuljama.
Pjesma ima četiri strofe, a svaka strofa ima pet stihova. I u pjesmi “Sipajte, sipajte” kao i u “Osvanu jutros snijeg” postoji rima u svakoj strofi kojom cijela pjesma postaje još veselija i nastoji sve, pa i one koji ne vole toliko zimu da razveseli dolaskom bijelog dekora.
Prva strofa počinje opisom pahuljica kako veselo padaju jer imaju zadatak da dekorišu grad bijelom bojom.
Cijelo vrijeme u pjesmi se osjeća sreća i veselje zbog dolaska zime, a što znači mnogo momenata provedenih napolju radeći snjegovića i igrajući se s pahuljicama. Ta se radost može osjetiti i u drugoj strofi kada svatko tko priča može da osjeti kako pjesnik poziva pahulje da samo nastave padati jer ih mnogi vole i jedva ih čekaju.
U trećoj strofi pozivaju se pahuljice da razvesele najmlađe, đake koji se zimi zbog snijega najviše vesele. Jasno je kako su oni najzaslužniji što cijela pjesma ima srećnu narav. Zadnja strofa je ista kao i prva sa istim stihovima u kojima se pozivaju pahuljice da padaju i tako pomognu dekorisati cijeli grad.
Ko bi izbrojao
“Ko bi izbrojao” još je jedna pjesma iz interesantne i zabavne zbirke “Sipajte, sipajte”. Baš kao priče prije nje i pjesme i ova je pjesma o snijegu i pahuljama. Pjesma se sastoji od tri strofe, od kojih svaka ima po četiri stiha sa već prepoznatljivom rimom, koja se može primjetiti u prijašnjim pjesmama.
U prvoj strofi Dragan Kulidžan piše o tome kako je snijeg pao, a ujedno spominje i čovjeka Ivu koji je požurio kako bi mogao da uživa u snijegu i u pahuljama. Iako se nigdje ne spominje da li je Ivo dječak ili odrastao čovjek, može se zaključiti kako se radi o djetetu koje se veseli pahuljama.
U drugoj strofi taj isti dječak Ivo sada je bio zbunjen jer nije mogao da izbroji sve pahulje koje su padale. Tako su brzo dolazile da se nije mogao snaći, a toliko je želio da ih sve izbroji. U zadnjoj strofi opet se spominju pahulje koje lete velikom brzinom kako bi ukrasile grad novim ogrtačem od snijega.
U cijeloj pjesmi dominira vesela atmosfera gdje se u svakom momentu može osjetiti radost zbog zime koja dolazi.
Mali kapetan
Mali kapetan je još jedna pjesma iz zbirke „Sipajte, sipajte“ koja se nadovezuje na pjesme prije nje kao i dvije kratke priče “Gost iz zemlje” i “Ko bi izbrojao”.
Pjesma “Mali kapetan” sastoji se od tri strofe u kojoj svaka ima po četiri stiha. Za razliku od prijašnjih pjesama koje su počinjale veselo, ova na početku ima drugačiju atmosferu.
Prva strofa počinje pomalo tužno i može se osjetiti strah malog kapetana koji gleda brodove od papira kako mirno stoje.
U drugoj strofi saznajemo kako je zima sve smrznula pa tako i more, pa se zato brodovi ne mogu pomicati. Kako se more smrznulo mali mornari su počeli da zovu pomoć.
Treća strofa objašnjava što se desilo sa kapetanom i da li je na kraju bio srećan. U trećoj strofi saznajemo da se kapetan uspio snaći i da je primaknuo korito pored tople peći. Na kraju više nije toliko razmišljao o zimi jer mu je bilo toplo i prijatno.
Grad od snijega
Grad od snijega još je jedna pjesma iz zbirke “Sipajte, sipajte”. Pjesma baš kao i prijašnje govori o snijegu, zimi i pahuljicama kojima se djeca najviše vesele.
Pjesma “Grad od snijega” ima tri strofe od kojih svaka ima po četiri stiha. Zahvaljujući rimi koja može da se primijeti u zadnjem stihu svake strofe, cijela pjesma je vesela s radosnom atmosferom koja može da se osjeti u svakom momentu.
U prvoj strofi čitalac može da primjeti kako je zima došla i da pahuljice padaju već neko vrijeme. Sada su se svi već naviknuli na zimu, a najviše dječaci koji ne čekaju nego odmah prave grad od snijega.
U drugoj strofi postaje jasnije kako cijela pjesma govori o bijelom gradu od snijega koji su dječaci riješili da naprave. Dječaci su sada već napravili cijeli drvored i to uz pomoć grančica.
Cijeli grad su uspjeli da slože u bijeloj boji kao što su ulice i kućice, osim drvoreda, ali njima to nije bilo važno jer su željeli jednog dana da postanu neimari ili arhitekte.
Jasno je kako u ovoj pjesmi glavnu riječ imaju djeca koja žele od zime uzeti samo najbolje i veseliti se svakim danom.
Ne plaši se, Mišo
U pjesmi “Ne plaši se, Mišo” prisutan je prepoznatljiv oblik sa tri strofe i četiri stiha. U ovoj pjesmi glavni lik je Mišo koji se u početku boji voziti na sankama.
Pjesma počinje sa željom Miše koji hoće da se spušta niz brijeg zajedno sa svojim drugarima. U prvoj strofi može da se osjeti njegov strah jer se boji juriti na sankama.
Koliko god se bojao sanki Mišo je odlučio da sjedne na njih. Napokon je krenuo i kako su one postajale sve brže tako se i on bojao da se ne preture. U drugoj strofi Mišo se napokon ohrabrio i krenuo spuštati na brzim sankama.
Kažu da je prvi put najteže. Tako je bilo i Miši koji se sada više nije ničeg plašio i sada ide sam bez da ga itko nagovara i da iskoristi vrijeme dok ima snijega.
Pjesma “Ne plaši se, Mišo” je veselog karaktera kao i one prije nje jer se može osjetiti sreća djece koja uživaju u snijegu i pahuljama. Pjesma ima i poruku, a to je da treba biti hrabar i uporan kako se u životu ne bi propustili lijepi momenti.
Vrapčeva žalost
Vrapčeva žalost je pjesma od četiri strofe u kojoj se pojavljuju dva lika Lazo i vrabac. Svako se od njih na svoj način priprema za zimu i dok se jedan veseli drugi je tužan.
U prvoj strofi Dragan opisuje selo u snijegu koje izgleda kao da je svaka kuća na sebe stavila snježni šešir. Pjesnik je prvom strofom želio pokazati kako to izgleda kada padne snijeg i ukrasi kuće.
U drugoj strofi pojavljuje se komšija Laza koji je krenuo sa svojim sankama, ali ne može nikuda jer je zasuta i staza. U trećoj strofi spominje se tužni vrabac koji je čekao strica Leda tužno gledajući prema stazi koja se više ne vidi.
Vrapcu nisu bile važne pahulje koje su izgledale kao da plešu. Njega to nije zanimalo kao dječake jer se veseli ljetu i završetku zime.
Priča o Januaru i Medi Medadaju
Dragan Kulidžan je želio kroz svoje priče i pjesme pokazati kolio zima može da bude interesantna i kako se svi mogu zabavljati na snijegu unatoč hladnoći i oštrim hladnim vjetrovima.
Vrsta djela: kratka priča
Vrijeme radnje: zima
Mjesto radnje: medin stan, šuma
Likovi: Januar, medo, Lija
Priča o Januaru i Medi Medadaju još je jedna priča iz zbirke “Sipajte, sipajte” u kojoj glavnu ulogu ima lukava Lija, hladan Januar te dobri i lakovjeran Medo Medadaj.
Priča počinje opisom Mede kako spava i sanja med i zrele kruške. Sretan je u snu jer zna da kada se probudi i zima će biti gotova. I tako dok je Medo spavao i čekao proljeće, Januar je napolju prosipao pahulje igrajući se s njima i puštajući ih da dekorišu prirodu.
Cijela šuma je sada bijela, nijema, drveće drijema pod teškim teretom granja dok Januar gospodari, veselo pjeva i zabavlja se posmatrajući zečeve, lisice, hitre srne, jelene i vukove kako se spuštaju sankama. Bilo je to veselo društvo od njih 300 koje je odlučilo da iskoristi snijeg i zabavi se.
Kako su se svi htjeli da spuste tako je htio i vuk, ali kako je imao slabo znanje i nije bio vješt na sankama, pao je na glavu. Cijelo društvo se počelo da se smije uključujući i Januara koji se sav tresao od smijeha. Tada mu je u tom momentu prišla Lija i rekla kako ima još bolji plan da se zabavi i dobro nasmije.
Rekla mu je kako postoji Medo koji spava u svom stanu i da se skriva od Januara. Objasnila je kako treba da ga probude da se svi zajedno sankaju i da će se dobro nasmijati kada Medo padne u snijeg. Januaru se dopala ideja i tako su svi krenuli prema stanu Mede Medadaje.
Medo je još uvijek spavao kada je osjetio da ga neko češka po tabanima. Medo je bio zbunjen i kada je pitao ko je to, javila mu se mudra Lija i predstavila kao Januar. Medo je smatrao velikom časti što mu se Januar obratio, ali svejedno nije želio da izađe napolje.
Potom ga je Januar pitao zašto bježi od njega i zašto se skriva od tako lijepe zime, a Medo mu je odgovorio da njemu ne prija hladna klima. Januar se čudio jer Medo ima bundu i pozvao ga je napolje da juri zajedno s drugima na sankama.
Medo nije želio da se zamjeri Januaru iako ga je bilo strah i znao je da se ne zna sankati, izašao je napolje i s ostalima krenuo prema skrivenoj stazi u šumi. Došle su mnoge životinje jer su željele da vide Medu koji je znao da to neće dobro završiti i da će pasti sa sanki. Unatoč tome je sjeo i krenuo i na kraju pao naglavačke u snijeg.
Medo je nekako ustao i sav bijeli od snijega tužan krenuo prema svom stanu gledajući one što mu se smiju i najviše lukavu Liju. Napokon je došla i noć, sve se smirilo pa tako i veselo društvo kao i Medo koji je opet počeo sanjati da se nalazi na Medenoj rijeci okružen kruškama.
Analiza likova
Januar – je hladan, oštar, ali uvijek spreman za dobru šalu jer se i on kao i mnogi drugi voli šaliti i zabavaljati na tuđi račun. Iako je Januar predstavnik zime i poznat po hladnom vjetru, pahuljama i mnoštvu snijega i on ima svoje momente kada se voli opustiti. To se moglo primjetiti kada ga je Lija nagovorila da se našale s medom.
Medo – iako je velika životinja s tamnim krznom, on se ipak boji zime i ne želi da bude na hladnome, pa zato želi da prespava cijelu zime i dočeka spreman proljeće kako bi mogao da uživa u medu i voću. Medo ima dobru narav, ali je naivan i zato ga je Lija uspjela prevariti i izvući van na sanke. Baš zato što je bio dobar i nije želio da se zamjeri Januaru odlučio je sjesti na sanke, iako je znao da će pasti.
Lija – ona je mudra životinja koja je uspjela da prevari medu želeći se dobro zabaviti.
Lete, lete pahulje
“Lete, lete pahulje” je srećna pjesma o igri na snijegu, spuštanju na sankama, grudvanju te pravljenju snješka.
Pjesma ima sedam strofa od kojih svaka ima po četiri stiha. U prvoj strofi čitatelj može da otkrije kako pahulje padaju i kako je napokon došao momenat za sanke i snješka.
Jasno je kako su glavni likovi u pjesmi djeca koja se mnogo vesele zimi i igrama na snijegu, pa se tako u drugoj strofi spuštaju sankama niz brijeg veselo uzvikujući.
Djeca su toplo obučena, na sebi imaju šalove, a kako je Dragan Kulidžan želio da nam dočara pravu zimu, u trećoj je strofi stavio opis njihovih crvenih nosića i rumenih obraza.
U četvrtoj strofi je jasno kako su djeci sanke malo dojadile, pa su odlučili započeti grudvanje tako što su zauzeli položaje svako u svojoj grupi. U petoj strofi borba je krenula, osjeća se radost, euforija i želja za pobjedom.
Nakon borbe došao je momenat za pravljenje snješka za kojeg nas djeca u šestoj strofi uvjeravaju kako će biti lijep, a da ne bi bio slijep bilo je važno da mu stave i oči.
Pjesma završava letom pahulja i pozivom djece koji se obraćaju čitatelju zovući ga da im se pridruži u igri.
Neobični Snješko
Igra na snijegu se nastavlja i dalje u srećnoj pjesmi “Neobični Snješko” gdje se opet spominje Mišo koji ne vjeruje da snješko kojeg mogu napraviti drugi može da bude nešto posebno.
Pjesma “Neobični Snješko” ima pet strofa i cijela je u srećnoj atmosferi, a kako i ne bi bila kada pjesnik Dragan želi prikazati kako to izgleda kada se na snijegu nađe veliko i srećno društvo.
U prvoj strofi Mišo ne vjeruje da mogu napraviti posebnog Snješka, uvjeren je da svako može imati takvog Snješka. U drugoj strofi ostala djeca mu pokušavaju objasniti da to nije običan snješko za razliku od malih koje je Mišo napravio.
U trećoj ga strofi zovu da pogleda njihovog Snješka jer bi se mogao iznenaditi, pa i uplašiti kada bi došao sam. Kada su napokon došli do Snješka u četvrtoj strofi Mišo se na kraju iznenadio kako je velik snješko koji ima dugu surlu i snažne noge.
Mišo je samo stajao i gledao i nije se želio svađati jer je bio siguran da pred njim stoji pravi slon. Izgleda da su momci bili u pravu kada su rekli da nisu napravili običnog Snješka. I tako završava pjesma.
Bolest teška mori Snješka
“Bolest teška mori Snješka” pjesma je iz poznate zbirke “Sipajte, sipajte” Dragana Kulidžana. Pjesma ima četiri strofe i za razliku od prijašnjih, ova nije tako srećne naravi.
U pjesmi je tema bolest Snješka koji se razbolio čim se pojavilo sunce, a nije teško pogoditi kako su ostali topljenje Snješka protumačili kao bolest.
Kako se pojavilo sunce nažalost nije se moglo očekivati drugo osim da Snješko krene polako nestajati.
U prvoj strofi upoznajemo se s Batom koji je žalostan jer se Snješko razbolio. Počeo se znojiti i jedva je mogao stajati.
U trećoj strofi otkrivamo da Snješko ima i metlu koju više ne može držati, a kako se sve više znojio tako će mu vjerojatni pasti i crveni nosić. Topljenjem Snješka je sve manje.
U četvrtoj strofi opet se spominje lik Bato koji želi da pomogne bolesniku dok curi voda sa Snješka i sunce veselo sjaji.
Dragan Kulidžan biografija
Dragan Kulidžan je poznati pjesnik i pisac koji je objavio mnogo slikovnica i knjiga sa interesantnim pričama u kojima uživaju sve generacije.
Dragan Kulidžan je rođen 1930. godine u Mostaru kojeg je često volio da naziva sunčanim. U Mostaru je počeo školovanje, ali je unatoč tome velik dio života proveo u Sarajevu
Dok je još bio dijete uvijek je maštao o sanjkanju, grudvanju i snijegu. Ali kako u njegovu rodnu gradu nije bilo sanjkanja, grudvanja jer nije bilo ni snijega, kada je odrastao , počeo je da piše o onome što ga je najviše interesiralo kao dječaka.
Počeo je da piše o najvećoj želji, o snijegu i zabavi na snijegu. Dragan je mnogo volio šume i granje te igru životinja, a radi čega su nastale mnoge priče i pjesme o životinjama.
Dragan je uvijek bio dijete u duši, pa se tako i kada je odrastao igrao i družio sa djecom. Zato nije ni čudno što je mnogo vremena proveo kao urednik “Vesele sveske”.
Najpoznatije knjige su: “Pričajte mi”, “Srnin potočić”, “Priča o Januaru i Medi Mededaju”, “Šume i pahuljice”, “Kriv je mačak”, “Sipajte sipajte”, “Čarobne sanke”, “Dječak i vojnik”.
Dragan je živio i radio u Sarajevu, a umro je 1987. godine.
Autor: S.Š.
Komentariši