Desanka Maksimović zasigurno je jedna od najznačajnijih pesnikinja srpske književnosti. Osim poezijom, bavila se i pisanjem proze za odrasle i decu. Tokom života objavila je preko pedeset knjiga, koje uključuju i zbirke pesama, zbirke pripovetki, putopise , romane i prozu za decu i mlade. Ipak, unatoč plodnom stvaralačkom životu, ostala je najpoznatija po svojim pesmama. Iako se naoko čine razigrane, devojačke, one su zapravo i duboko osećajne, karakteristične po njenom lirskom izrazu.
Lirski izraz Desanke Maksimović odlikuje se jednostavnim, ali strogo određenim formama, koje ipak uspevaju da iznesu iskrenost i jasnoću stihova. Ovako čitaoc ima priliku da nesputano prodre u samu bit njene poezije, kojom se otvara sa iskrenošću i nepokolebljivošću. U svojim pesmama, pesnikinja iznosi svoj stav prema svetu koji je neočekivano pozitivan i iskren te iskazuje ništa drugo nego dobrotu. Stoga su i teme ovih pesama pre svega iznošenje iskrenih ljubavnih osećanja, prikazivanje nepravdi i nastojanje da se one isprave te političke teme, u kojima želi da postigne to isto. Čitaoci mogu da se poistovete sa svim njenim pesmama, pogotovo onim ljubavnim, jer svi prolazimo kroz slična stanja ne samo u osećajnom, nego i društvenom smislu.
Ideje koje je poezija Desanke Maksimović iskazivala uvek su se ticale slobode, odanosti, hrabrosti i dobrote. Glavna zadaća ovih pesama uvek je bila ukazati na dobrotu, plemenitost, ponos prema onome što imamo i jesmo, ali i otvorenost prema onome što je različito od našeg, kao što su to druge vere, druge kulture, ubeđenja i stavovi. Desanka je prihvaćanje tuđih mana i slabosti podržavala najprije isticanjem svojih slabosti i mana. Ipak to nije činila kako bi se samoosuđivala ili kažnjavala, već kako bi svojim primerom pokazala da smo svi ljudi, nesavršeni i grešni, ali sposobni da se poboljšamo i popravimo te time dosegnemo bolju verziju sebe.
Jedna od najboljih dijela Desanke Maksimović je njena zbirka pesama “Tražim pomilovanje”, a najpoznatije pesme su joj “Devojačka molba”, “Selice”, “Strepnja”, “Predosećanje”, “Prolećna pesma”, “Opomena”, “Tražim pomilovanje” i “Spomen na ustanak”.
Spomen na ustanak – analiza pesme
“Spomen na ustanak” rodoljubna je pesma Desanke Maksimović i jedna je od njenih najpoznatijih pesama ove tematike. Rodoljubne pesme ove pesnikinje bile su jednako uspešne kao i njene ljubavne pesme, po kojima je ipak nešto poznatija. Problem s pesmama ove tematike je u tome što svojevremeno nisu bile odobravane od tadašnje vlasti i tek su kasnije objavljene te zaokupile ljubav šire javnosti.
Pesma se sastoji od šest strofa nepravilne duljine. Stihovi su također nepravilni, baš kao i rima, koja je isprekidana. Ipak, u konstrukciji pesme nazire se forma s obzirom na ukupan broj stihova. Njihova nepravilnost ima ulogu nositelja ritma. Ritam je nestalan, što ima uticaja na dinamiku. Ona je takva da gradi napetost od prvih stihova prema zadnjima, što je simbolika rasta otpora koji će do kraja pesme da ekplodira. Upravo zbog ovoga možemo pesmu nazvati i budnicom, iako nema njenu klasičnu formu.
Pesma “Spomen na ustanak” govori o ratnom stanju u Srbiji i to u vremenu pre nego je otpor prema okupatoru oživeo, ali je bunt u ljudima već bio velik i samo se čekao trenutak da se pretvori u nešto značajno. Motiv Srbije u pesmi je personificiran, pesnikinja o njemu govori kao da je biće sa vlastitom svesti, ali sazdano od celokupnog narda. Upravo zato Srbiju ne poznaje nitko tko u njoj ne živi i kome ona nije majka. Svima ostalima, pogotovo okupatorima, Srbija je “velika tajna”. Ovo je još jedan motiv koji će se provlačiti kroz celu pesmu. Ta tajnovitost prouzročit će kraj okupatorima, jer skriva za njih veliku opasnost.
U pesmi Maksimović opisuje Srbiju i njene ljudi izvlačeći primere iz svakodnevice. Ljudi o kojima govori naizgled su blagi i bezopasni, što je njihova najveća prednost jer nitko ne sumnja da mogu biti i jako opasni. U pesmi vlada rodoljubna atmosfera, ali ona se stvara oko ljudi, a ne zemlje same. Ljubav prema svojoj domovini kod pesnikinje ne znači mržnju prema tuđemu. Ona se zalaže za ljubav, poštenje i dobrotu u svakom pogledu i domoljublje ne isključuje nužno ljubav i prema ostatku sveta. Ono što se mrzi u ovoj pesmi je okupatorsko i netolerisanje drugih naroda.
Već u prvim stihovima pesme, autorka unosi motive „tajne“ i „noći“, što stvara zlokobnu atmosferu. Slutnja se produbljuje čak i nakon što uvede motiv “zore”, koja bi trebala biti nešto optimističnija. Pesnikinja gradi slike u kojima svako živo biće u Srbiji, pa čak i samo Sunce i noć, predstavljaju pretnju neprijatelju. Naoko svakodnevne, bezopasne stvari, postaju urotnici koji će da savladaju dušmanina. Motiv „tajne“ postaje sveprisutan i uvlači se posvuda, a ponajviše među ljude.
A sve se to dešava jer su ljudi počeli da se bude. Nekadašnja slutnja otpora, polagano postaje prava pretnja. Pretpostavljena zavera protiv neprijatelja, napokon je postala stvarna. Motivi koji inače označavaju nevinost, a u pesmi znače pretnju, pojavljuju se i u sledećoj strofi. To su motivi mlade devojke, deteta i starice. Od takvih se ljudi najmanje očekuje da će se urotiti protiv okupatora, zbog čega su i posebno opasni jer mogu biti element iznenađenja. Osim toga, ovakvim motivima pesnikinja insuiniše da su u njenoj zemlji svi spremni ustati da je obrane. Čak i oni najslabiji.
U petoj strofi pesnikinja se po prvi put obraća okupatoru, govoreći da je pesma namenjena “njemu”. Time je jasno da mu je cela pesma posvećena i da on dobro zna ko je. U posljednjoj strofi glavni motiv ponovo postaje Srbija, odnosno njeni ljudi i ostala bića koja dogovaraju otpor. Tak dogovor je šifriran i teško ga je prepoznati jer nalazi se u svemu – govoru, pesmama, uspavankama, čak i udarcima sekira, dakle u svemu svakodnevnom i uobičajenom. Okupator ne može ni da shvati da se kuje urota protiv njega sve dok ne postane prekasno.
Desanka Maksimović biografija
Desanka Maksimović srpska je pjesnikinja rođena 1898. godine. Njezino stvaralaštvo trajalo je punih sedamdeset godina. Njezine prve objavljene pjesme izašle su u časopisu “Misao” daleke 1920. godine. Objavila je u svom stvaralaštvu čak četrdeset knjiga proze, poezije i putopisa.
Za cijelo vrijeme svoga književnog stvaralaštva, ona je u prvom redu bila pjesnik koji je pjevao o svom domu, o ljubavi i intimi te, a objavila je i velik broj pjesama za djecu.
Najviše se istakla po socijalnoj, ljubavnoj i rodoljubnoj poeziji i to skrivenih i tihih emocija. Njezine pjesme u bogate osjećajima nade, ushićenja, ljubavi, čežnje, patnje i tajne.
Desanka je pjesnikinja koja je pisala cijeli svoj životni vijek. Pisala je poeziju, prozu i putopise. Najviše uspjeha kod čitatelja je ostvarila poezijom razne tematike: socijalne, ljubavne i rodoljubne.
Desanka svoje čitatelje i svakog čitatelja posebno doživljava kao osobnog prijatelja koji čita o njenoj intimi, ljubavi, strahovima, željama, nadanjima.
Ta veza koju ona osjeća s čitateljem je veoma duboka i intimna, ona svoje najdublje tajne dijeli s čitateljem. Njene riječi i osjećaji izraženi kroz stihove su iskreni i to je najveća ljepota u njenom pisanju.
Njezina najpoznatija djela su: “Zeleni vitez”, “Govori tiho”, “Pamtiću sve”, “Zovina svirala”, “Otadžbino, tu sam”, “Miris zemlje”, “Praznici putovanja” i mnoge druge.
Umrla je 1933. godine.
Autor: V.B.
Komentariši