Hermann Hesse

Hermann Hesse rodio se 2. srpnja 1877. godine u Njemačkoj u gradu Calwu. Bio je veliki njemačko-švicarski književnik. Već je s 13 godina znao što želi u životu, da će postati pjesnik iako je njegova obitelj njegovala evangelističku vjersku tradiciju.

Prvo se bavio knjižarstvom, no ubrzo je shvatio da želi pisati. Kod stvaranja prvih djela velik utjecaj na njega imali su Hölderlin, Freud, Dostojevski, Nietzsche, čija je učenja slijedio.

Na početku je njegovo pisanje bilo usmjereno prema romantičnim pričama i pjesmama, a kasnije se istaknuo kao njemački romanopisac i pripovjedač. Prvi roman "Pod kotačem" objavio je 1906. godine te je on imao elemente autobiografije. Nadalje, 1904. godine objavio je djelo koje ga je kao književnika uvelike proslavilo, a to je djelo "Peter Camenzind".

1912. godine otišao je u Indiju gdje su nastala njegova djela "Iz Indije" 1913. godine te djelo "Sidarta" 1922. godine. Hesse je imao čvrsta demokratska uvjerenja i pacifističke napise pa je nakon prvog svjetskog rata, 1919. godine, otišao u Švicarsku gdje je postao i njihov državljanin.

Nakon toga, okrenuo se analizama mladih usamljenih ljudi koji su se na neki način suprotstavili normama društva pa slijedom toga nastaju i romani "Demijan" koji je objavljen 1919. godine te "Stepski vuk" objavljen 1927. godine. Ta dva romana donijela su mu veliku svjetsku slavu. Roman "Demian" posebno je zaintrigirao i osvojio mlađe čitatelje jer se glavni junak romana želi osloboditi teških društvenih okvira.

Nakon toga nastavio je s pisanjem psihoanaliza te je 1930. godine objavio roman "Narcis i Zlatousti".

1943. godine objavio svoje najveće djelo "Igra đinđuvama". Ovaj utopijski roman napisao je za vrijeme Drugog svjetskog rata. 1946. godine dobio je i Nobelovu nagradu za književnost.

Umro je u Montagnoli, u Švicarskoj, 9. kolovoza 1962. godine.