“Šuma i pahuljice” poznata je zbirka priča i pjesama poznatog bosanskohercegovačkog dječjeg pisca i pjesnika Dragana Kulidžana. Neke od ovih pjesama već su objavljenje i u njegovoj zbirci “Sipajte, sipajte“, jer Dragan Kulidžan je za vrijeme svoje bogate karijere objavio veliki broj slikovnica, zbirka poezije i knjiga za djecu, a neke pjesme i priče objavio je i u više njih.
Ova zbrka nosi naslov prema njegovoj velikoj ljubavi – snijegu. Kulidžan je kao dječak najviše volio snijeg, iako je u njegovom kraju rijetko kada padao. Upravo je zato snijeg bio i njegova velika želja – toliko velika da je, jednom kada je odrastao, počeo je pisati o njemu, o snježnim radostima i sebi kao dječaku koji uživa u bijeloj idili. Osim o snijegu, Kulidžan u svojim pjesmama i pričama piše i o svojim drugim najvećim željama o kojima je maštao dok je bio mali. Pisao je tako o šumi, igrama van kuće, igri životinja i sanjkanju.
Životinje i priroda vrlo su česte teme o kojima piše ovaj autor. Tako možemo reći da je i vrlo uspješan pisac basni. Pjesme i priče o životinjama vrlo su zabavne i jednostavne, tako da ih i najmlađi čitatelji mogu razumjeti. One nosi i pouku, ali njihova primarna zadaća ipak je prenositi zanimljive priče iz šume. Takve će biti i pjesmice iz ove priče.
Zbirka “Šuma i pahuljice” nosi mnogo obuhvaćaju mnogo lijepih pjesmica, a mi ćemo vam predstaviti sljedeće: “Srnin potočić”, “Dva zečića, dva prvaka”, “Čarobne sanke”, “Potočić”, “Mali kapetan”, “Mravi grade željeznicu” i “Tri dečaka na letovanju”. Svaka od ovih pjesma sadrži pričicu i svoju lijepu poruku koja će najmlađe čitatelje naučiti kako biti dobar, kako postupati s prijateljima i doživjeti lijepo djetinjstvo.
Srnin potočić ili Jedna od priča mlinskog točka – analiza pjesme
Ova pjesmica zapravo je priča napisana u stihu i govori o tome kako je jedan potočić dobio svoje ime. To je pomalo tužna priča, napisana kratkim strofama koji se rimuju, pa zvuči i kao brojalica. Stihovi su kratki i djeca ih mogu vrlo lako razumjeti ili čak naučiti napamet. Svaka strofa ima šest stihova, a cijela pjesma ima 21 strofu.
Pjesmica započinje opisom okoline – spustila se zlatna zora na slap i baš tada pokrenulo se kolo mlina. Potok je pojurio mlinom i tako zapjevao, pozvao je ptice, pa dolete zebe, probude se kosovi, a s njima i leptiri. Došla je i bubamara u pratnji puža, a kad su sreli pčelicu rekli su joj da je ruža već čeka da dođe na nju nahraniti se. Vjetar je istovremeno zanjihao paukovu mrežu koju ovaj plete blizu vode. Nakon što je jutro prošlo i sunce se popelo visoko na nebo, došlo je vruće podne. Djed iz mlina zaspe pored svog mlina i tada dođu ribice i počnu pričati svoju priču o potoku.
Nekad davno na tom mjestu nije bilo potoka, nego samo ljuto kamenje. Ali onda, jednom davno, u šumi je jedno lane umrlo. Bilo je to lijepo lane kojeg je cijela gora voljela, a kada je umrlo, njegova majka srna prolila je suze, plakala je za svojim djetetom koje je pojeo vuk. Iste noći, mjesec je izašao i pored breze pronašao srnu, skamenjenu od tuge. Iz kamena su još išle samo suze i malo po malo, stvorile su ovaj potok.
Potok je sa sobom donio nove ptice i njihova gnijezda, počela je rasti nova trava i cvijeća, a onda su se tu nastanile i pčele i drveće. Bilo je to davno kada je lane umrlo, ali do danas tu stoji stijena – skamenjena srna. I zato se taj potočić zove Srnin potočić. Dok je priča završila, već je došla i noć. Ipak, ribići se nisu igrali jer su bili tužni zbog priče nesretne srne.
Dva zečića, dva prvaka – analiza pjesme
Ova pjesma pričica je u stihu o dva zečića koji su krenuli u prvi razred. Njihova majka je bila ponosna jer joj sinovi napokon idu u školu, ali je i ljuta jer nemaju kaput ni dobar kišobran, a vani pada kiša. Zato s brine da će joj se djeca prehladiti. Pjesmica ima četiri strofe i svaka ima po šest stihova. U pjesmi ima rime i ona je parna, pa djeca ovu pjesmicu mogu učiti kao brojalicu i lako je recitirati.
Pjesmica započinje opisom dva mala zečića. Oboje imaju male repiće i upravo su postali đaci. Budući da su prvaci, u školu ih prati majka. Ali majka je ljuta jer joj djeca nemaju kaput, a vani pada kiša. I njoj i njima je glava mokra jer joj stari kišobran prokišnjava. Majka se brine da će joj djeca početi kihati, ali zato je odlučila obojici im skuhati vrući čaj nakon što se vrate iz škole. Odmah će ih leći pored tople peći i tako se utopliti, pa se neće razboljeti!
Čarobne sanke – analiza pjesme
Ova pjesma jedna je od onih za koje znamo da je potekla iz pjesnikove ljubavi prema snijegu. Govori o želji jednog dječaka da ima čarobne sanjke kako bi s njima mogao da ide na snijeg. Želio ih je toliko jako da je sanjao kako putuje do Zlatnog dvorca kod Zime i Djeda Mraza, a sve kako bi ih pronašao. Pjesma ima 16 strofa, a svaka ima po šest stihova. Pjesma ima i rimu te kao sve ostale pjesmice ovog autora, priča jednu lijepu priču.
Započinje opisom bijelih krovova koji su poput uspavanki uspavali dječaka Ranka. Ranko je imao samo jednu želju – imati čarobne sanjke. Zaspao je s tim mislima i odjednom jurio kroz oblake poput rakete. Išao je do dvorca Zime, jer tamo su pahulje plesale nježno i lako poput balerina. Našao se pred Djedom Mrazom koji ga je dočekao s hiljadama snjegovića. Zima je počela pričati svoju bajku od pahulja i vjetra, a dječak je gledao kako se od toga bijele putevi, jele i brjegovi. Zabijelila se i njihova kuća u kojoj je mama njegovom bratu pjevala uspavanku.
Dječak je uzeo sanjke i otišao do Sunca kako bi mu rekao da je pospanko – spava dok bi djeca voljela da zasja da se mogu sanjkati. Ranko moli sunce da skrati svoje spavanje kako bi dan bio duži i kako bi se mogli više igrati na snijegu. Jednu zraku tog Sunca dječak će pokloniti Veri, da se smije i danju i noću, pa moli Sunce da nikome ne kaže da djevojčicu Veru Ranko i jako voli.
Ranko se odjednom probudio u svom krevetu, rumenog lica. Napokon je zasjalo sunce i on može da izađe i igra se na snijegu!
Potočić – analiza pjesme
Potočić je još jedna lijepa pjesma o potoku, što je česta tema Kulidžanovih pjesama, pogotovo onima o prirodi. Radnja i ove pjesme smještena je u zimu, odnosno na njenom kraju, a početku proljeća. Započinje upravo vremenom radnje – proljeće se osmjehnulo zaleđenom potočiću, zbog čega je led popucao i on je ponovo mogao neometano zažuboriti, odnosno propjevati. Pjevao je da je led napokon otišao i on sada može žuboriti i brzo teći.
Proljeće je krenulo dalje. Cvijeće je počelo cvjetati u raznim bojama – uglavnom plavo i žuto, a potok je i dalje brbljao svojim žuborenjem. Išao je brzo ka rijeci kako bi i u grad svoj djeci donio proljeće.
Tri dečaka na letovanju – analiza pjesme
Ova pjesma sastoji se od tri dijela i svaki nosi ime po jednom dječaku. Dječaci se zovu Petar, Miša i Bora. Prvi dio pjesme odnosi se na Petra. On ide šumom usred ljeta, tamo gdje inače životinje idu dok ih lovac budno gleda. Petar ide u osnovnu školu, a sada se uputio k svome stricu, gdje će provesti cijelo ljeto. Imat će vremena prebrojati sve životinje, a nitko ne zna da je sa sobom ponio i metar i laso kako bi ulovio sve životinje i izmjerio ih. Plan mu je nakon ljeta sve te zvijeri voditi po ulici na uzici i tako ih pokazivati cijelom svijetu.
Drugi dio pjesme govori o dječaku Miši. Miša će provesti ljeto na rijeci. Na rijeci postoji jedno mjesto gdje se sva djeca kupaju. Tamo je vjetar blag, a rječica mirna. Miša će na ljeto biti kod svog djeda u seoskoj kući. Odlučio je preplivati rijeku barem tristo puta, uloviti zeca i pecati ribu, a sve za svog djeda.
Treći dio pjesme govori o dječaku Bori. Bora će ljetovati tamo gdje čempresi rastu, galebovi lete i morski pas se šulja. Bit će na plavom moru i ploviti na maloj barci. Odlučio je uloviti barem deset morskih pasa, nacrtati kita pokraj rta i tako privući prave kitove bliže rivi. Kada kitovi dođu, upregnuti će čamac na njih i oni će ga odvesti na kraj mora.
Eto to su želje ove trojice dječaka, a što će se ostvariti – vidjet ćemo na ljeto!
Mali kapetan – analiza pjesme
Ovo je jedna vrlo kratka pjesmica od samo tri strofe, a svaka ima četiri stiha. Govori o malom kapetanu koji stoji tužan i zamišljen jer su njegovi papirnati brodovi jutros stali. Ne mogu ploviti dalje jer su se smrzli na moru, pa mali mornari, odnosno posada broda, zovu u pomoć svog kapetana.
Ali mali kapetan se dobro snašao – primaknuo je korito koje mu služi kao more bliže peći i led se tako otopio!
Mravi grade željeznicu – analiza pjesme
Ovo je jedna vrlo zanimljiva pjesmica o vrijednim mravima. Može biti vrlo poučna djeci jer pokazuje kako složni i vrijedni ljudi mogu zajedno puno toga postići. Pa tako mravi prenose građu cijeli dan jer planiraju napraviti kuću od sto spratova. Ali kako je nisu mogli izgraditi ni za 200 dana, odlučili su se za novi plan – mudri mravi odlučili su napraviti željeznicu – tako će moći lakše prenositi građu, a nakon toga i zimi hranu, kao i sve ostale potrepštine.
Mravi su znali da će njihova željeznica dugo trajati, više i od tristo dana! Svi su se uhvatili svog posla i zato tko god prolazi kroz šumu, na tlu može vidjeti dugu kolonu od mrava!
Dragan Kulidžan biografija
Dragan Kulidžan je poznati pjesnik i pisac koji je objavio mnogo slikovnica i knjiga sa interesantnim pričama u kojima uživaju sve generacije. Ovaj djeci omiljeni autor rođen je 1930. godine u Mostaru kojeg je često volio da naziva sunčanim gradom. U Mostaru je počeo školovanje, ali je unatoč tome velik dio života proveo u Sarajevu
Dok je još bio dijete uvijek je maštao o sanjkanju, grudvanju i snijegu. Ali kako u njegovu rodnu gradu nije bilo sanjkanja, grudvanja jer nije bilo ni snijega, kada je odrastao , počeo je da piše o onome što ga je najviše interesiralo kao dječaka. Počeo je da piše o najvećoj želji, o snijegu i zabavi na snijegu. Dragan je mnogo volio šume i granje te igru životinja, a radi čega su nastale mnoge priče i pjesme o životinjama.
Dragan Kulidžan uvijek je bio dijete u duši, pa se tako i kada je odrastao igrao i družio sa djecom. Zato nije neobično što je veliki dio svoje karijere proveo kao urednik “Vesele sveske”. Najpoznatije knjige su mu: “Pričajte mi”, “Srnin potočić”, “Priča o Januaru i Medi Mededaju”, “Šume i pahuljice”, “Kriv je mačak”, “Sipajte sipajte”, “Čarobne sanke”, “Dječak i vojnik”.
Dragan Kulidžan većinu života živio je i radio u Sarajevu, a umro je 1987. godine.
Autor: V.B.
Komentariši