Komedija "Pokojnik" posljednja je satirična komedija koju je Nušić napisao u 70. godini života. I u njoj oštro osuđuje društvo u kojem vlada licemjerje, nemoral i preljub. Komedija želi pokazati kako pojedinac, Pavle Marić, nema šanse boriti se protiv vlasti i kapitala. Lakše je društvu dokazati kako je živ čovjek mrtav, nego što Pavle uspijeva dokazati da je živ. Komedija je … [više]
Branislav Nušić
Branislav Nušić srpski je književni, utemeljitelj moderne retorike u Srbiji. Rođen je u Smederevu 8. listopada 1864. godina, a umro je u Beogradu 19. siječnja 1938. godine. Pravo mu je ime Alkibijad Nuša.
Već je u djetinjstvu pokazivao interes za komediju i kazalište. Gimnaziju i pravni fakultet završio je u Beogradu. Za vrijeme služenja vojnog roka sudjelovao je u srpsko-bugarskom ratu koji je počeo 1885. godine. Nakon rata objavio je kontroverznu poemu "Dva raba", zbog koje je proveo dvije godine u zatvoru. Tema poeme bila je ismijavanje srpske monarhije, a posebice kralja monarhije - Milana Obrenovića.
1889. godine Nušić se zaposlio u državnoj službi. 1900. godine postao je sekretar Ministarstva obrazovanja, a nakon toga postao je dramaturgom Narodnog kazališta u Beogradu. 1904. godine postaje ravnateljem Srpskog narodnog kazališta u Novom Sadu, no na tom mjestu ostaje tek godinu dana.
Vraća se u Beograd kako bi radio kao novinar. 1913. godine utemeljio je kazalište u Skoplju, gdje je živio do 1915. godine.
Tijekom Prvog svjetskog rata Nušić je živio u Italiji, Švicarskoj i Francuskoj. Nakon rata ravnatelj je Umjetničkog odsjeka Ministarstva obrazovanja. Na toj poziciji ostaje do 1923. godine.
Osebujan je pisac, poznat po neponovljivom smislu za humor. Prvu komediju, "Narodni poslanik", napisao je u 21. godini.
Njegov se bogati književni opus može podijeliti u tri faze: od 1885. do 1903., zatim od 1903. do 1918. i na kraju od 1908. do smrti 1938. godine.
U prvoj su mu fazi značajna djela komedije "Narodni poslanik", "Protekcija", "Običan čovjek", zatim drame "Tako je moralo biti" i "Pučina", humoristična proza "Opštinsko dete" i "Deset priča" te pripovijetke iz Prvoga svjetskoga rata "Pripovetke jednog kaplara iz srpsko-bugarskog rata".
U drugoj se fazi Nušić manje bavio komediografskim radom, a više humorističnom publicistikom. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata napisao je knjigu o povlačenju srpske vojske i izbjeglica "Devetstopetnaesta".
U trećoj se fazi vraća komedijama koje dominiraju tom fazom. Napisao je i na scenu postavio nekoliko značajnih komedija: "Gospođa ministarka", "Beograd nekad i sad", "Ožalošćena porodica", "Dr. Pokojnik", a nedovršenom je ostavio komediju "Vlast".
Prije no što se vratio pisanju komedija napisao je svoje najbolje prozno djelo, "Autobiografiju" (1924.). Treći se period, kao i književna djela koja toj fazi pripadaju, od prethodnih razlikuje kao što se razlikuju i društvene, političke i kulturne prilike toga doba u Srbiji.
Nušića se često proziva kroničarom toga vremena jer na satiričan i humorističan način progovara o društvenim problemima.
Sumnjivo lice
Komedija Sumnjivo lice jedna je od najuspješnijih komedija Branislava Nušića. U predgovoru djela autor naglašava utjecaj ruskog književnika Gogolja na njegovo stvaralaštvo. Tadašnje prilike u Srbiji, a posebno one vezane uz birokraciju, Nušića podsjećaju na Gogoljev Revizor pa na originalnom rukopisu ove komedije ne piše "Komedija u dva čina", već "Gogoljijada u dva čina". Nušić je od … [više]
